Lav Lajović Blog

Sazrijeva u meni razumijevanje da je sloboda mnogo više od same ideje izbora, jer sam izbor ne znači ništa. Znači ono što smo izabrali. Zato, sloboda se ogleda u onome što biramo, ono što smo mi uprkos bilo kakvim stranim ograničenjima, spoljašnjim pritiscima ili zloupotrebama koje bi nas mogle spriječiti da izaberemo pravu stvar, da izaberemo našeg Stvoritelja. Sloboda je ostvarenje čovjeka u njegovoj suštini i punini, u njegovom poistovjećivanju s Ikonom Božjom, na koju je stvoren. Jer Bog je slobodan u svoj svojoj beskonačnoj veličin. Sloboda je Njegova priroda, koja, budući beskonačna, ne može biti spriječena, osujećena ili iskrivljena bilo kojom drugom silom. Zato On ne može činiti zlo upravo zato što je beskonačno slobodan, i ništa ga ne može spriječiti da bude potpuno ono što jeste – beskonačna dobrota sama po sebi.  Sloboda je da budeš ono što jesi, a ne neka otrgnuta i nejasna volja koja može da kreira neku drugačiju prirodu.  „Sposobnost“ da bira zlo smatrala bi s

Moramo naučiti da komuniciramo povrede koje su nam ljudi nanjeli, da ih suočimo sa onim što su nam uradili, čak da ih pokaramo vrlo jasno i resko, da bi im se pružila prilika da se pokaju ili da nam kažu svoje razloge, možda je i nehat, a u konačnom da bi im oprostili. Bog takođe oprašta onima koji se kaju i ispovijedaju svoje grijehe.  No, toliko sam sreo hrišćana koji u sebi nose i taje povrede a da ti ljudi i ne znaju da su ih povrijedili. Da li od straha od neprijatnosti tih ragovora o povredama ili ukorjenjene nesigurnosti i niskog stepena samopoštovanja nijesu imali petlju da se souče sa tim ljudima.  A tješe Bogom i kako su im oni oprostili, eh slaba je vajda od takvog 'opraštanja', od toga ne biva nikakve koristi, samo se udaljavamo.

“Vaskrsenjem smrt si porazio, Nebo Tvojom hvalom odjekuje, Zemlja slavi svoga Spasitelja.” Vrhunac sotiriologija Luče Mikrokozme se uzdiže na samom kraju, u sjaju Vaskrsenja, gdje smrt biva pobijeđena Tvojom slavom, Gospode Isuse. Nebesa odjekuju Tvojom neizrecivom pobjedom, dok Zemlja proslavlja svoga Spasitelja. Ovaj perspektivan pogled Luče na čovječansku eshatologiju ne gleda u stradanje i raspeće Hristovo, već prepoznaje nadu u Vaskrsenju i Vaznesenju. Glas Luče je glas Crkve koji odjekuje "Maranatha – Dođi, Gospode". Jedna, nedjeljiva i beskrajna tajna putuje kroz čudesnu ličnost Bogočovjeka, Isusa Hrista. Ova tajna se ne iscrpljuje nijednim bogočovječanskom djelom, događajem, mišlju ili riječju, već je uvijek potpuna, sa svim svojim beskrajnostima, prisutna u svemu što pripada Hristu. Ovaploćeni Bog Logos otkriva tu tajnu ne samo ljudima na zemlji već i svim anđelima na nebu. Stradanje, smrt i Vaskrsenje su neophodni u bogočovečanskom domostroju spasenja ljudskog

Njegoševa sotiriologija, kao što je izražena u Luči Mikrokozma, pronalazi duboko značenje u prikazivanju Hrista kao Dobrog Učitelja. Ovaj pristup se razlikuje od klasične slike raspetog Hrista i naglašava Božansku Mudrost i Silu Njegovog učenja. Isus uči riječima, i to nadahnutim riječima. Svo oružje Njegove borbe je Mač Duha, koja je Objavljena Riječ Božja. Zapravo sam Isus je ta Riječ, On je vododijelnica univerzuma. Na tom Kamenu će se spotaći sve lažne religije i prije i poslije Njega.  U svojoj analizi, Njegoš vidi Hrista kao Ovaploćenog Boga Slova (Logosa), koji svoje učenje dijeli sa ljudima i djeluje kao Učitelj Blagih Vijesti. Ovaj pristup čini Hristovo učenje više razumljivim i primjenjivim, pošto se Preblagi Učitelj povezuje sa svakodnevnim životom ljudi, nudeći im putokaz za bolji život.  Njegoš posebno ističe da Hristos, kao Božansko-Ovaploćena Osoba, ima jedinstvenu moć da poučava kao Bog. Njegova riječ je ispunjena ne samo mudrošću i snagom, već i nečim neobj

Njegoš ne pominje raseće Hristovo u Luči Mikrokozmi. Kao da je to sekundarno u odnosnu na ovaploćenje i učeništvo. On kao da preskače cijeli onaj koncept žrtvovanja za otkup grijeha u Starom zavjetu koji se zasnivao na tome da je čovjeka to koštalo nekog njegovog imanja. Postojala je cijena. Prinosile su se određene životinje ili dio roda od žetve, kojih je taj neko morao da se odrekene da bi ih prinio Bogu za oproštenje grijeha. Znači nijesu potrebne žrtve životinja, posebno ne za grijehe, jer je Hristos jedina prihvatljiva žrtva Bogu. Međutim, postavlja se onda pitanje što se očekuje od nas novozavjetnih vjernika, kako trebamo prinositi žrtve, kako to sa Isusovom žrtvom funkcioniše? Tek ako se otvorimo za poruku Luče Mikrokozme, shvatimo koliko je duboko nerazumijevanje otkupljujuće žrtve Isusa Hrista, posebno za one koji misle da to nas ne košta ničeg. Kao da ima ikakvog značaja tuđa žrtva za onog koji je indiferentan prema njoj i opušteno vodi jalove teološke rasprave kako su svi

U Njegoševoj Luči Mikrokozma, ključna tema je sudbina čovjeka, čime pjesnik istražuje univerzalno ljudsko iskustvo i suočava se sa pitanjem "sudbe čovjeka".  Njegoševa kosmologija i hristologija u Luči pokušavaju razumjeti uzrok tragične sudbine čovjeka i njegovog pada. Pjesnik time istražuje razloge tragične vjerske i nacionalne sudbine crnogorskog naroda i vlastite nemoći kao vladara nad nesrećnim narodom koji decenijama i vjekovima ne uspijeva da promijeni svoju sudbinu. U početnoj posvjeti Luči, upoređuje"Prirodu c 'zemalske mudrace", ali ostaje bez odgovora jer je "Tajna čojku čovjek je najviša".  Time se Njegoš hrabro suočava s pitanjima teodiceje, odnosno opravdanja Božije pravednosti s obzirom na postojanje zla i patnje u svijetu. Njegoš gotovo očajnički ukazuje da bez Božje blagosti (dobrote) nema ničeg. Ako Bog nije dobar, onda je sve u vezi čovjeka besmisleno, onda je nemoguće se čovjeku promijeniti na bolje "Ili ne mariš za bogatstvo n