tag:blogger.com,1999:blog-70873882764281279582024-03-18T14:09:21.649+01:00Vladimir Lajović BlogBIBLIJSKI VODIČ KROZ VIZIJE I SNOVE
Ovo je lični blog vladike Vladimira Lajovića.Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.comBlogger560125tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-14326563669411282942024-03-18T14:08:00.001+01:002024-03-18T14:08:47.353+01:00Kako oprostiti?Moramo naučiti da komuniciramo povrede koje su nam ljudi nanjeli, da ih suočimo sa onim što su nam uradili, čak da ih pokaramo vrlo jasno i resko, da bi im se pružila prilika da se pokaju ili da nam kažu svoje razloge, možda je i nehat, a u konačnom da bi im oprostili. Bog takođe oprašta onima koji se kaju i ispovijedaju svoje grijehe. <div><br></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEib12nlOz9qdXqoqCab_DQTTvlE64v8GxN3MYEVPW4XOJOE-BX4Ob_2rhDlhtFSa2GEjTOcIpYFKrDsbT1EZPQn3QWHZ8Z-7wk5pi7HMHQNJ-M9CFVfxY7-togUmcgFiuWgCHg3uz0unN3N3XFN-dAX2SVzI5b6y1eKkXP2ETfteWoZxV8zF4c3sHJXM7bX" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;">
<img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEib12nlOz9qdXqoqCab_DQTTvlE64v8GxN3MYEVPW4XOJOE-BX4Ob_2rhDlhtFSa2GEjTOcIpYFKrDsbT1EZPQn3QWHZ8Z-7wk5pi7HMHQNJ-M9CFVfxY7-togUmcgFiuWgCHg3uz0unN3N3XFN-dAX2SVzI5b6y1eKkXP2ETfteWoZxV8zF4c3sHJXM7bX" width="400">
</a>
</div><span style="letter-spacing: 0.2px;"><br></span></div><div><span style="letter-spacing: 0.2px;">No, toliko sam sreo hrišćana koji u sebi nose i taje povrede a da ti ljudi i ne znaju da su ih povrijedili. Da li od straha od neprijatnosti tih ragovora o povredama ili ukorjenjene nesigurnosti i niskog stepena samopoštovanja nijesu imali petlju da se souče sa tim ljudima. </span><br></div><div><br></div><div>A tješe Bogom i kako su im oni oprostili, eh slaba je vajda od takvog 'opraštanja', od toga ne biva nikakve koristi, samo se udaljavamo.</div>Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-63910761327142069772024-01-07T18:36:00.002+01:002024-01-08T17:44:29.602+01:00Vaskresenje – PREBLAGI UČITELJU (Sotiriologija Luče Mikrokozme)
“Vaskrsenjem smrt si porazio,
Nebo Tvojom hvalom odjekuje,
Zemlja slavi svoga Spasitelja.”
Vrhunac sotiriologija Luče Mikrokozme se uzdiže na samom kraju, u sjaju Vaskrsenja, gdje smrt biva pobijeđena Tvojom slavom, Gospode Isuse. Nebesa odjekuju Tvojom neizrecivom pobjedom, dok Zemlja proslavlja svoga Spasitelja. Ovaj perspektivan pogled Luče na čovječansku eshatologiju ne gleda u stradanje i raspeće Hristovo, već prepoznaje nadu u Vaskrsenju i Vaznesenju. Glas Luče je glas Crkve koji odjekuje "Maranatha – Dođi, Gospode".
Jedna, nedjeljiva i beskrajna tajna putuje kroz čudesnu ličnost Bogočovjeka, Isusa Hrista. Ova tajna se ne iscrpljuje nijednim bogočovječanskom djelom, događajem, mišlju ili riječju, već je uvijek potpuna, sa svim svojim beskrajnostima, prisutna u svemu što pripada Hristu. Ovaploćeni Bog Logos otkriva tu tajnu ne samo ljudima na zemlji već i svim anđelima na nebu.
Stradanje, smrt i Vaskrsenje su neophodni u bogočovečanskom domostroju spasenja ljudskog roda, po zakonu neizmjerne Božje ljubavi kojom živi sve što je Hristovo. Ova neophodnost je možda prikrivena i u stradanju, i u smrti, ali ne i u Hristovom Vaskrsenju. Mada uzgred budi rečeno, Njegoševa Luča sve to apsorbuje, i implicira jedinstvo ovog trojstva: stradanja, vaskrsenja i vaznesenja, kroz liturgijski izraz “Voskresenjem si smrt porazio”.
<div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjS8-547DvYtBFvy1z4o9xefTF1hacPagRJpTBabZLuJDmoui-VLgPap-HFAZLw1c0fFECpyb6_dKtxgYi39n5J_Q3SytsnmlToyN3Pxc4YnCcY6F-nMMnvUe9LKJGOgiLu_UF3r4JWVnuXwAEVPzwkMJO4cWYk7AiYVRgNgF8gfJJVgvJ0SWr6MQVUagIX/s1024/Lu%C4%8Da-Mikrokozma-724x1024.jpeg" style="display: block; padding: 1em 0; text-align: center; "><img alt="" border="0" height="400" data-original-height="1024" data-original-width="724" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjS8-547DvYtBFvy1z4o9xefTF1hacPagRJpTBabZLuJDmoui-VLgPap-HFAZLw1c0fFECpyb6_dKtxgYi39n5J_Q3SytsnmlToyN3Pxc4YnCcY6F-nMMnvUe9LKJGOgiLu_UF3r4JWVnuXwAEVPzwkMJO4cWYk7AiYVRgNgF8gfJJVgvJ0SWr6MQVUagIX/s400/Lu%C4%8Da-Mikrokozma-724x1024.jpeg"/></a></div>
Vaskrsenje Gospoda Isusa, koje je najprije bilo logička neophodnost Njegove Bogočovječanske ličnosti, odnosno preegzistencije, postalo je u određenom trenutku istorijska stvarnost, kada je Otac obukao u tijelo svoje Slovo. Snagom Njegove Bogočovječanske ličnosti, Gospod Isus nije mogao ostati mrtav. Smrt nije mogla zadržati Njegovo tijelo, jer je Njegovo tijelo bilo tijelo Boga Logosa, suštinski sjedinjeno s Njim i u grobu, te ga smrt nije mogla zadržati kao svoj plijen. Hristos je ustao jer smrt nije mogla zadržati Njegovu moćnu ličnost u svom “mračnom carstvu”. Ovo vaskrsenje je postalo neosporno svjedočanstvo za Sina Božjeg, Boga Slova.
Bez Vaskrsenja, sve bi bilo iluzija, priviđenje: i Hristos, i sva Njegova djela, i cjelokupno Njegovo učenje, pa i sama Luča Mikrokozma. Cjelokupno učenje Gospoda Hrista dobija potvrdu i objašnjenje u Njegovom Vaskrsenju. Ova beskrajna tajna čini srž Spasiteljevog Vaskrsenja. U tom svjetlu postaje jasno i djelo Hrista, Njegovo učenje i Njegov lik. Samo u svjetlosti i slavi Vaskrsenja postaju potpuno razjašnjeni svi događaji Hrista, sva Njegova čuda, riječi i istine, pa i one koje je Njegoš pokušao da sebi objasni a tiču se “sudbine čovjeka”. Bogočovjekove istine su istine samo u punoći Njegovog Vaskrsenja. Bez Vaskrsenja, sve bi bile samo sjenke i močvara.
Zato je sam Spasitelj ukazivao sve vrijeme na svoje Vaskrsenje kao događaj koji će objasniti Njegov identitet i djelo. Hristos je poučavao o vječnom životu, govorio je o vaskrsenju mrtvih, a Vaskrsenjem je pokazao da je On zaista vaskrsenje mrtvih i da je On taj život vječni. Iako je vjera u Njega prenosila iz smrti u život, Vaskrsenjem je pobijedio smrt, osiguravajući nama ljudima prelazak iz smrti u besmrtnost.
No, jedno se naslućuje kroz ovaj himnični kraj Luče Mikrokozme, da Vaskrsenje Gospoda Hrista nije samo završetak priče koju priča Njegoš, već je i početak novog poglavlja u istoriji spasenja. Ono nije samo pojedinačni događaj već i temeljna stvarnost koja oblikuje suštinu hrišćanske vjere i otkriva tajnu čovjeka za kojom vapi na samom početku.
Misionarska snaga Vaskrsenja prožima i hrabri apostolsko djelovanje, jer je svjedočanstvo o vaskrsloj Hristovoj prisutnosti bilo ključno u širenju Hrišćanstva po svijetu. U tome je i apostolsko djelovanje Vladike Rada, koji kroz svoje stvaralaštvo želi da uhvati srce svoga naroda za Gospoda i da ih privuče svojom snažnom i nadahnutom poezijom i imaginacijom.
Vaskrsenje Hrista nije samo dokaz o Njegovoj pobjedi nad smrću, već i osnova za novi život vjernika, pronalaženje njihove svrhe i smisla. Jer kao što kaže sv.ap. Pavle u 1. Poslanici Korinćanima 15.”13Ako nema vaskrsenja mrtvih, onda ni Hristos nije vaskrsnuo, 14 a ako Hristos nije vaskrsnuo, uzaludno je naše propovijedanje, uzaludna je i vaša vjera. 15 Ako mrtvi ne uskrsavaju, onda smo se i mi pokazali kao lažni svjedoci Božji, jer smo svjedočili da je Bog vaskrsnuo Hrista, koga nije vaskrsnuo. 16 Ako mrtvi ne vaskrsavaju, onda ni Hristos nije vaskrsnuo. 17 A ako Hristos nije vaskrsnuo, uzaludna je vaša vjera, jer ste još uvijek u svojim grijesima. 18 Po tome su propali i oni koji su usnuli u Hristu. 19 Jer, ako samo u ovom životu polažemo nadu u Hrista, jadniji smo od svih ljudi.”
Vaskrsenje postaje duhovna stvarnost za svakog vjernika, transformišući život iz ropstva grijehu u slobodu života u Hristu. Vaskrsenje se ne završava u prošlosti; ono je stvarnost koja oblikuje sadašnjost i budućnost. U kontekstu Luče Mikrokozme, ova beskrajna tajna ne samo da se ogleda u svjetlosti Hristovog Vaskrsenja već i dalje živi u srcima onih koji svjedoče o Njegovoj prisutnosti. U tom nepresušnom izvoru vjere, hrišćani nalaze snagu da prenose radosnu vijest o Vaskrsenju i danas, kao i u vremenima koja dolaze.
ZAKLJUČAK
Luča Mikrokozma je Njegoševa teodiceja, pokušaj opravdanja Boga za prisustvo nevolje i zla na ovom svijetu, a i izražava se kroz dualistički kontrast između carstva svjetlosti i carstva mraka.
Iako pojedini elementi, poput naglašavanja slobode i dualizma, postavljaju pitanja u vezi s ortodoksnim hrišćanskim učenjem, kao što smo istakli u cijeloj ovoj esejističkoj analizi Luče Mikrokozme. Sloboda igra ključnu ulogu u Njegoševom razumevanju zla, što podrazumeva slobodu izbora između dobra i zla.Spasiteljeve reči i dela, kao što ih tumači Njegoš, stvaraju duboku hrišćansku alegoriju o spasavanju, svetlosti i životu.
Njegoševa interpretacija zla kao nedostatka dobra, umjesto stvarne suprotnosti, ukazuje na određeni teološki iskorak. Upotreba gnostičkih i antičkih elemenata u Luči, kao i mitologije, može dodatno komplikovati teološko razumevanje, ali ipak otvara prostor za dublja promišljanja i tumačenja, ovo epsko djelo čini intrigantnim i izazovnim za razumevanje iz klasično-hrišćanske perspektive.
Ipak, kroz izučavanje Njegoševih riječi, dolašli smo do zaključka da njegova poezija iskazuje duboko poštovanje prema Spasitelju kao Učitelju, Iscijelitelju i Osvjetljitelju. Njegoš, kao istinski poeta i filozof, premošćuje vremenske i prostorne granice, predstavljajući Spasitelja kao transcendentnu snagu koja iscjeljuje i osvjetljava živote ljudi.
Sav bogočovječanski život, svekoliko bogočovječansko učenje i celokupno bogočovječansko djelanje Gospoda našeg Isusa Hrista sačinjavaju jedan nedeljivi bogočovječanski domostroj spasenja. Ovaj domostroj predstavlja osnovu teme o sotiriologiji Luče Mikrokozme, koja se bavi učenjem o spasenju.
Gledan iznutra, ovo delikatno i tajanstveno izgrađeno djelo predstavlja prekrasan sklad duhovnih i zemaljskih aspekata. Izvedeno iz bezbrojnih božanskih tajanstavenosti, ovaj domostroj je svjetinska realizacija božanske mudrosti i milosti, koja se izlila u ljudskom obliku.
Ovaj domostroj tajni, u svojoj osnovi, predstavlja ekonomiju misterije, tj. raskrivanje božanskih planova za spasenje čovečanstva. Spasiteljeve tri i po godine na zemlji su centralni deo ovog tajnstvenog redosleda, kroz koji je Hristos dejstvovao kao spasitelj.
Spasitelj je, kao Logos ovaploćen u Isusu Hristu, otkrio tajne Božije spasavajuće volje. Svojim učenjem i djelanjem, Hristos je pretstavio životnu umjetnost spasenja, uskliknuvši sotiriologiji kroz svoj bogočovkečanski život.
Tajne spasenja nisu ostane samo u Trojstvenom Božanstvu, već su kroz Hristovu inkarnaciju obasjale sve ljude na zemlji. Njegove riječi i dhela nijisu bile ograničene samo ljudima, već su, kao lijekovi za dušu i tijelo, bile ponuđene svima na nebu, uključujući i sve anđele, a naročito palom čovjeku.
Spasiteljev život i učenje predstavljaju tajanstvenu tapiseriju koja je razotkrivala misterije Božije spasavajuće ljubavi, snažno obavezujući sve vjernike na spasenje kroz primenjivanje Hristovih nastava i primera. Ova tajna spasenja, ovaploćena u Hristu, premošćuje tamu i donosi svetlost spasenja koje je dostupno svim stvorenjima na zemlji i na nebu.
Ta lijepa poruka koju nosi Luča imaju dubok smisao i značaj za savremeno crnogorsko društvo, posebno s obzirom na izazove s kojima se suočava. U kontekstu ponovnog nadvijanja crnog oblaka mržnje, "istraga poturica" i jačanja vjerskog nacionalizma, sotiriološke poruke Njegoša mogu pružiti relevantne smernice. Prvenstveno poruka o spasenju kroz učenje Isusa Hrista kao Preblagog Učitelja može biti od suštinskog značaja u suočavanju s izazovima mržnje i podjele. Fokusiranje na princip ljubavi, tolerancije i učenja Hristovih vrijednosti može poslužiti kao put ka pomirenju i zajedničkom životu, prevazilazeći nacionalne podjele, naročito u pravoslavnoj crkvi Crne Gore
Ideja o svetom hodu Isusa Hrista ukazuje na važnost ličnog predanog života u duhu ispravnosti. U savremenom kontekstu, ova poruka može podstaći građane Crne Gore na aktivno zalaganje za vlastitu etičnost, solidarnost i odgovornost prema zajednici.
Njegoševa poruka može se tumačiti i kao poziv na odbacivanje vjerskog nacionalizma koji stvara podele među ljudima. Upravo osuda "mnogobožstva" i jeresi u svetlu sotiriološke perspektive može ukazati na neophodnost suzbijanja ekstremizma i netolerancije, kao bogohulnog idolopoklonstva 21.vijeka.
Zato Luča, kao poruka ljudima o spasenju kroz učenje, a ne kroz podjele, može biti ključna u suočavanju s izazovima fokusiranjem na zajedničke vrijednosti i suživot u Crnoj Gori, međusobno poštovanje i time doprinijeti izgradnji održivijeg i harmoničnijeg društva u Crnoj Gori, ističući važnost moralnih vrijednosti, ljubavi i zajedništva kao ključnih elemenata puta ka pravom spasenju.
U kontekstu očuvanja pravoslavlja i odbrane svetinja političkim i paravojnim metodama, poruka Luče Mikrokozme i Isusova naredba o učenju svih naroda naglašavaju suštinski drugačiji pristup misiji pravoslavne crkvu u jednom multietničkom društvu kao što je crnogorsko. Umesto fokusiranja na borbu za spoljašnje simbole vjere i nacije, Luča je poziv na dublje i ličnije posvjećenje vjerskim vrednostima, življenje po Hristovim zahtjevima i deljenje te vere s drugima.
Jer „borba za pravoslavlje“ i „odbrana svetinja“ su apsurdni ako se svedu na politički - konfliktni pristup, dok Isusov poziv na učenje svih naroda naglašava praktično djelovanje i služenje svim ljudima. Umjesto političkih i nacionalističkih strategija, ovaj pristup podrazumijeva življenje vjere kroz primjer, ljubaznost, toleranciju i saosećanje. Važnije je biti učenik Hristov, nego vojnik u političkim borbama.
Uvođenje drugih u učenički odnos znači dijeliti život s njima. Umjesto insistiranja na odbrani spoljašnjih simbola, ovaj pristup podstiče izgradnju ličnih veza i postavljanje primjera u svakodnevnim situacijama. Isusov domostroj je model koji treba slijediti svog Boga, naglašavajući važnost življenja onoga što propovjedamo. Poučavanje, stoga, ne podrazumijeva samo prenošenje informacija o Bogu, dogmi i religijama, već vođenje ljudi ka potpunom predanju Hristu u svakodnevnim izazovima života. Obećanje da će On biti s nama do kraja vijeka i svijeta pruža nadu, hrabrost i sigurnost u dijeljenju vere s drugima, bez potrebe za agresivnim metodama.
Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-59094206508198648462024-01-06T19:34:00.000+01:002024-01-06T19:35:04.559+01:00Učitelj i učeništvo - PREBLAGI UČITELJU (Sotiriologija Luče mikrokozme)Njegoševa sotiriologija, kao što je izražena u Luči Mikrokozma, pronalazi duboko značenje u prikazivanju Hrista kao Dobrog Učitelja. Ovaj pristup se razlikuje od klasične slike raspetog Hrista i naglašava Božansku Mudrost i Silu Njegovog učenja. Isus uči riječima, i to nadahnutim riječima. Svo oružje Njegove borbe je Mač Duha, koja je Objavljena Riječ Božja. Zapravo sam Isus je ta Riječ, On je vododijelnica univerzuma. Na tom Kamenu će se spotaći sve lažne religije i prije i poslije Njega. <div>U svojoj analizi, Njegoš vidi Hrista kao Ovaploćenog Boga Slova (Logosa), koji svoje učenje dijeli sa ljudima i djeluje kao Učitelj Blagih Vijesti. Ovaj pristup čini Hristovo učenje više razumljivim i primjenjivim, pošto se Preblagi Učitelj povezuje sa svakodnevnim životom ljudi, nudeći im putokaz za bolji život. </div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEieMx2ojv_zqI528zhlliVgO1v3S-hfBWcXOgfy0hAFA0DQSxjWqJcNQ55n53r3OmwnrAxokL7DYX7p4GWx9xiOVXxa7SImgPDxckoMxxUYpI8Jj6IFXM5l3Lq3WXl2PVRQOiUdEMfHyvsOpyE4lSom4lbgYmbzfOJmr7IYscpWHQDXmOpzJPNQqc4-j1FF" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;">
<img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEieMx2ojv_zqI528zhlliVgO1v3S-hfBWcXOgfy0hAFA0DQSxjWqJcNQ55n53r3OmwnrAxokL7DYX7p4GWx9xiOVXxa7SImgPDxckoMxxUYpI8Jj6IFXM5l3Lq3WXl2PVRQOiUdEMfHyvsOpyE4lSom4lbgYmbzfOJmr7IYscpWHQDXmOpzJPNQqc4-j1FF" width="400">
</a>
</div><br></div><div>Njegoš posebno ističe da Hristos, kao Božansko-Ovaploćena Osoba, ima jedinstvenu moć da poučava kao Bog. Njegova riječ je ispunjena ne samo mudrošću i snagom, već i nečim neobjašnjivim - bogočovječanskom harizmom. Hristovo učenje se, prema Njegošu, izdvaja kao novo i neviđeno, te privlači ljude svojom čudesnom silom i istinom.</div><div>Uprkos Božanskom Učiteljstvu, </div><div><br></div><div>Ova sinteza Hristove uloge kao Učitelja i Spasitelja pokazuje kako Njegoš povezuje aspekte Hristove ličnosti i misije (svještenoga hoda) koji obara idole. Upravo u tome Njegoš vidi pobjedu nad neznabošcima. To je strategija evangelizacija koju treba primjenjivati među muslimanima onog vremena, nego i prema svojim sunarodnicima koji su veoma slabo vjerski potkovani, iako su se nominalno izjašnjavali kao pravoslavci ili katolici. Cilj je širiti Blagu Vijest, odnosno hrišćansku vjeru u svojoj okolini Riječju Božjom, a ne ognjem i mačem. Luča Mikrokozma je poziv na otkrivanje Božje volje kroz molitvu, poslušnost Božjim zapovjestima, dijeljenje svjedočanstva sa drugima, tako se obaraju idoli. Ratovanje, politika i interesi samo učvršćuju neprijatelje u svojim religioznim uvjerenjima ma kako nakaradna bila.</div><div>Njegoševa sotiriologija šestog pjevanja produbljuje razumijevanje duhovnog svijeta od obične borbe dobra i zla, kroz čuda i djela ljubavi Hrista Spasa. Čudotvorna djela se vide kao dokaz božanske moći Učitelja, a Njegoš ih doživljava kao nešto neobjašnjivo i predivno, što dodatno potvrđuje jedinstvenost i neprikosnovenu nadmoćnost Hrista</div><div>Luča mikrokozme je zato jedno od najznačajnijih djela moderne crnogorske književnosti, koje je nastalo u vrijeme velikih istorijskih previranja i duhovnih potraga na početku novog vijeka na tlu moderne Evrope. Njegoš osjeća da nam je potrebo jedno novo čitanje svega, novo sagledavanje svijeta u njegovoj cjelini i složenosti, želi to da pokaže kako se u malom ogleda veliko, kako se u čovjeku odražava kosmos. U tome je slijedio tradiciju hrišćanske misli, koja je vidjela čovjeka kao mikrokosmos, malu sliku Božjeg stvaranja.</div><div>Luča mikrokozme prikazao sukob između nebeske i zemaljske stvarnosti, između rata i mira, između lažnih bogova i istinskog Boga. U djelu Luča mikrokozme se suprotstavljaju dvije vizije stvarnosti: nebeska i zemaljska, duhovna i tjelesna, božanska i demonska. S jedne strane, autor opisuje nebesku kosmogoniju, koja se zasniva na borbi između dobra i zla, između Boga i Sotone, između anđela i đavola. U toj borbi su učestvovali i ljudi, koji su se dijelili na pravedne i grješne, na vojnike Božje i vojnike đavolske. Autor nabraja najveće svjetske vojskovođe koji su vodili ratove na zemlji, od Aleksandra Makedonskog do Napoleona, pokazujući kako su oni bili pod uticajem nebeskih sila, i da su se borili na strani zla.</div><div>A onda autor slavi Hrista kao Preblagog i Tihog Učitelja, koji je Logos, Slovo Božje vozljubljeno, Slovo koje se otjelotvorilo, Bog postao Čovjek. On je došao da nas nauči blagosti i tihovanju, da nam pokaže put ljubavi i mira. On je svojim vaskrsenjem pobijedio smrt i otvorio vrata neba za sve koji ga slijede. On je Spasitelj svijeta, koji svojom svjetlošću rasvjetljava tamu i ruši lažne bogove i oltare. On je smisao života i istorije, koji daje nadu i utjehu narodima koji trpe nepravdu i patnju.</div><div>Autor posebno naglašava taj koncept Boga Slova, koji je ključan za razumijevanje hrišćanske vjere. Slovo Božje je Riječ koja je bila na početku sa Bogom i koja je bila Bog (Jn 1:1). To je Riječ koja je stvorila sve što postoji (Jn 1:3). To je Riječ koja se utjelovila u Hristu (Jn 1:14). To je Riječ koja nam otkriva Boga Oca (Jn 1:18). To je Riječ koja nas poziva na pokajanje i vjeru (Mk 1:15). To je Riječ koja nas hrani duhovnom hranom (Jn 6:35). To je Riječ koja nas oslobađa od grijeha (Jn 8:32). To je Riječ koja nas čini djecom Božjom (Jn 1:12). To je Riječ koja nas ljubi do kraja (Jn 13:1).</div><div>Slovo Božje je duhovni mač kojim treba da se borimo protiv zla i laži (Ef 6:17). To je mač koji probada dušu i duh, koji razlikuje misli i namjere srca (Jev 4:12). To je mač koji siječe sve što nas odvaja od Boga i bližnjih (Mt 10:34). To je mač koji nas čisti i posvjećuje (Ef 5:26). To je mač koji nas vodi u slavu Božju (Otk 19:15).</div><div>Luča mikrokozme je djelo koje nas poziva da primimo Slovo Božje u naša srca, da ga čitamo, slušamo, razmišljamo, molimo, živimo. To je djelo koje nam nudi rješenje za naše probleme i dileme: da se okrenemo Hristu kao Preblagom i Tihom Učitelju, koji nam daje snagu da prevaziđemo zlo i da gradimo dobro.</div><div>Njegoševa sotiriologija u "Luči Mikrokozme" naglašava razliku između jednostavne pripadnosti hrišćanskoj vjeri i dubljeg učeništva u duhu Hristovom. On ističe da biti hrišćanin podrazumijeva mnogo više od pukog priznavanja vjere; to znači biti učenik, sljedbenik života u skladu sa Isusovim učenjem.</div><div>Pored toga, Njegoš razmatra Isusove riječi o cijeni učeništva. Isus je jasno stavio do znanja da slijediti Njega zahtjeva potpunu prosvijećenost i žrtvu. Ovaploćenje u učeništvu podrazumijeva odricanje od sopstvenih interesa i preuzimanje krsta, simbola žrtve, radi slijeđenja Njega.</div><div>Ono što dodatno naglašava Njegoševa sotiriologija je činjenica da nisu svi sposobni ili spremni da se obavežu na takav život. Nekima je teško prihvatiti visoku cijenu učeništva, što se ogleda u Isusovim riječima o mnogima koji su napustili Njega.</div><div>Na kraju, Njegoš iznosi koncept da je istinsko učeništvo neophodno za pravog hrišćanina. Hrišćanin, prema Njegošu, nije samo onaj koji ima pripadnost vjeri, već je onaj koji je zaista posvećen slijeđenju Hrista. On uključuje koncepte novog rođenja, vjere u Hrista i aktivnog učešća u širenju Hristove nauke.</div><div>Ovaj pristup Njegoševe sotiriologija ukazuje na duboko razumijevanje duhovnih vrijednosti i poziva na autentično posvećenje učeništvu jer je snaga Hristovog učenja nerazdvojna od Njegove Bogočovječanske ličnosti. On naglašava da samo u okviru te ličnosti, koja objedinjuje Božansko i ljudsko, Hristovo učenje postaje spasonosno. Ovo je ključno jer samo kroz Njegovu Bogočovječansku silu, koja se manifestuje kroz Njegovu blagodat, Njegoš vidi ostvarivanje spasonosnih elemenata Njegovog učenja za cijeli svijet.</div><div>Analizirajući Isusove čudotvorne podvige, na nebu i na zemlji, Njegoš ističe da se ta čuda dešavaju snagom Hrista, ne prostom magijom riječi. On ističe da je sva čuda, izvršena u Ime Gospoda Hrista, proizlazila iz Njegove Bogočovečanske ličnosti i da je Njegova svestranost, od raspeća do vaskrsenja, ključna za spasonosnost Njegovog učenja.</div><div>Njegoš posebno naglašava da se istine Hristovog učenja ostvaruju kao dio Njegove ličnosti, koja je istina sama po sebi. Ovo je ključna tačka jer se Njegoševa sotiriologija fokusira na Bogočovečansku dimenziju Hrista, gdje Njegova ličnost kao Spasitelj, vaskrslog Bogočovjeka, donosi životvornu silu Njegovim riječima.</div><div>Dalje, Njegoš razmatra važnost Bogočovečanske sile Hristovih riječi. On ukazuje da riječi Hrista imaju snagu spasenja jer su riječi Božje. Bez Hristove Bogočovečanske ličnosti, riječi same po sebi ne bi imale tu tajanstvenu i spasonosnu silu.</div><div>U suštini, Njegoševa sotiriologija insistira na jedinstvenoj i nezamjenjivoj ulozi Hristove Bogočovečanske ličnosti u ostvarivanju spasonosnih elemenata Njegovog učenja. Bez ove dimenzije, učenje bi bilo bez života i bez moći za transformaciju i spasenje. Njegoš tako prepoznaje da je ključna snaga Hristovog učenja u samoj suštini Njegove ličnosti kao Bogočovjeka, vaskrslog i živog Gospoda.</div><div>Isusova naredba da idemo i naučimo sve narode podrazumijeva mnogo više od jednostavnog prenošenja informacija. To je poziv na lični odnos i praktično djelovanje. Učenje drugih nije samo verbalni čin, već dublji proces koji uključuje životni primjer i iskustvo.</div><div>Uvođenje drugih u učenički odnos podrazumijeva dijeljenje života sa njima, postavljanje primjera u svakodnevnim situacijama i izgradnju lične veze. Isus je živio ono što je propovijedao, a to je model Preblagog Učitelja koji želi da prenesemo drugima. Nije dovoljno samo govoriti o vjeri; važno je živjeti vjeru u svakodnevnim okolnostima.</div><div>Dok učimo druge, naš fokus treba biti na cjelokupnom životu posvjećenom Hristu, ne samo na pojedinačnim aspektima doktrine. Poučavanje nije samo prenošenje teološkog znanja, već vođenje ljudi ka potpunom predanju Hristu. Isus je naglasio ne samo učenje, već i držanje svega što je naredio. Ovo znači praktičnu primjenu Njegovih učenja u svakodnevnim izazovima života.</div><div>Na kraju Luča implicira ono Isusovo obećanje svoje prisutnosti tokom cijelog ovog procesa. "I evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka." Ovo obećanje daje nam hrabrost i sigurnost u našem učeničkom zadatku, zato “Zemlja slavi svoga spasitelja”. Sa vjerom u prisustvo Isusa, možemo sa sigurnošću ostati dosljedni Njemu i hrabro dijeliti vjeru sa drugima, znajući da nismo sami. To je poziv na lični odnos, život u skladu s Riječima Preblagog Učitelja.</div>Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-19394621772196942202024-01-04T18:55:00.001+01:002024-01-04T18:55:04.970+01:00Žrtvovanje - PREBLAGI UČITELJU (Sotiriologija Luče Mikrokozme)Njegoš ne pominje raseće Hristovo u Luči Mikrokozmi. Kao da je to sekundarno u odnosnu na ovaploćenje i učeništvo. On kao da preskače cijeli onaj koncept žrtvovanja za otkup grijeha u Starom zavjetu koji se zasnivao na tome da je čovjeka to koštalo nekog njegovog imanja. Postojala je cijena. Prinosile su se određene životinje ili dio roda od žetve, kojih je taj neko morao da se odrekene da bi ih prinio Bogu za oproštenje grijeha. Znači nijesu potrebne žrtve životinja, posebno ne za grijehe, jer je Hristos jedina prihvatljiva žrtva Bogu.
Međutim, postavlja se onda pitanje što se očekuje od nas novozavjetnih vjernika, kako trebamo prinositi žrtve, kako to sa Isusovom žrtvom funkcioniše? Tek ako se otvorimo za poruku Luče Mikrokozme, shvatimo koliko je duboko nerazumijevanje otkupljujuće žrtve Isusa Hrista, posebno za one koji misle da to nas ne košta ničeg.
Kao da ima ikakvog značaja tuđa žrtva za onog koji je indiferentan prema njoj i opušteno vodi jalove teološke rasprave kako su svi spašeni, jer ako je to već sve "plaćeno" zašto bi neko morao da se ičeg odriče ili išta da radi ili mijenja kad mu je Bog sve već oprostio.
Vjerujemo da je Njegoš shvatio da je Isusova žrtva Isusova, a ne tvoja ili moja žrtva, odnosno nije moja dok ne postane moja, vjerom i poslušanjem. Validnost se ostvaruje sama onda kada "platimo cijenu", tada je to žrtvovanje.
Koja je cijena? Šta kaže pravoslavna dogmatika. Cijena je naše predanje: "Ostavi sve i kreni za Mnom"... kad predaš u vjeri sebe i svoj život na živu žrtvu Hristu, za slavu Njegovog imena, tada je to tvoje prinošenje Jaganjca Božjeg za otkup grijeha. On u tebi, i ti u Njemu. Time Hristova žrtva postaje i tvoja žrtva, postaje validna za tebe, otkupljujuća. Tek data primaš spasenje, dobijaš silu da živiš pobjednički, smisleni i svrsishodni život.
Ono što se desilo na Krstu Golgote prije 2000 godina, nas oslobađa žrtvovanja životinja i plodova žetve, i ne treba da umiremo za Boga, treba da živimo za Njega, Njegov vaskrsli život.
Luča naslućuje da je dosta žrtvovanja ljudi u raznim političkim borbama i smrti u vjerskim ratovima
“od tvoga su hoda svještenoga
bogohulni srušeni oltari;
voskresenjem smrt si porazio,”
<div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgS3g5IbPWDGyew_UQB11A1yEpkodmixAqmA3oL83ue4Pbx9Tk4XuzpJovEoj8BXBYGaYAkol4Ek1_iUd82_32mvtGH6FN4sQnPcTNTf9qlQHh1Na-MK1kFQCrnEw5zCg2GHy0qnanq1hhHFHEngBndF8bJxYStSPMFdJdp389OtjIFRpEiHEaKC32Ybed-/s690/560fa2a5-f238-4902-929d-53beb0765237-krusiok.jpg" style="display: block; padding: 1em 0; text-align: center; "><img alt="" border="0" width="400" data-original-height="335" data-original-width="690" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgS3g5IbPWDGyew_UQB11A1yEpkodmixAqmA3oL83ue4Pbx9Tk4XuzpJovEoj8BXBYGaYAkol4Ek1_iUd82_32mvtGH6FN4sQnPcTNTf9qlQHh1Na-MK1kFQCrnEw5zCg2GHy0qnanq1hhHFHEngBndF8bJxYStSPMFdJdp389OtjIFRpEiHEaKC32Ybed-/s400/560fa2a5-f238-4902-929d-53beb0765237-krusiok.jpg"/></a></div>
Gospod Isus je već pobijedio na krstu. On je izvojevao pobjedu jednom za svagda. Mi smo pozvani na život i prosvetljenje, da učinimo narode učenicima Hristovim. Gospod je upravo to tražio od nas.
“Zar su mile Gospodu žrtve paljenice i prinosi kao kad se sluša glas njegov? gle, poslušnost je bolja od žrtve i pokornost od pretiline ovnujske. Jer je neposlušnost kao grijeh od čaranja, i nepokornost kao sujevjerstvo i idolopoklonstvo. “ Prva Samuilova 15:21 i 22.a.
Tražio je poslušnost, a ne žrtve paljenice. Jer bez poslušnosti i žrtve su besmislene, takve su Mu se ogadile i postale bezvrijedne, ako za posljedicu nijesu imale promjene u ponašanju, odnosno pokajanje. Takva vrsta religije je idolopoklonstvo. I to je razumio Njegoš. Da je Svješteni Hod Preblagog Učitelja, taj hod u poniznosti i poslušnosti Nebeskom Ocu, ona najuzvišenija služba Bogu i najveća pobjeda nad idolopoklonstvom i smrću. Jer zemlja je puna lažnih idola koja traže krv i sukobe, traže da im se uvijek neko žrtvuje i dokazuje. Traže da im se služi a ne da služe drugima.
To je Isus objašnjavao narodu, a objašnjava i danas Njegoš svom nevjernom narodu koji je lakše ginuo za vjeru, nego što je želio živjeti po njenim zahtjevima. Hrist je postao Jaganjac Božji, žrtva savršena, jednom za svagda, ali samo onima koji sa svojom poslušnošću pokažu vjeru u Hrista, pa ta djela vjere postaju bogougodna žrtva s kojom se spašavamo.
Apostol Pavle nas upozorava: "Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite (prinesite) svoja tijela kao živu, svetu žrtvu Bogu - kao svoje duhovno bogoslužje. (Rim 12:1). Drugim riječima, mi smo sama žrtva. Mi treba sebe da prinosimo Bogu. Isusova žrtva, kao ona žrtva prvosvestenička na Dan pomirenja (3.Mojsijeva 16.glava) koja se prinosila za narod nam je pribavila vječne benefite, oslobodila nas od kletve zakonske, pobjedila smrt i dala nam mogućnost da odolimo svakom iskušenju, ali Bog je i tada od prvosještenika pa i svih pojedinačno, tražio ličnu žrtvu.
Samo žrtvovanje za grijehe, pa makar to bilo Isusovo, za nas ostaje bez značaja ako ne ispunimo određeni standard poslušanja u vjeri, o čemu je još u Starom Zavjetu govorio narodu prorok Isajia, glava 1:11-16: "Šta će mi mnoštvo vaših žrtava?" govori Gospod. Ne želim vaše žrtve ovnova, pretiline stoke, ni krv junadi, janjadi ili jaradi. Kada dolazite pred mene, ko traži od vas da gazite moj sveti prostor?Nemojte više prinositi beskorisne žrtve! Moje srce gadi se tome. Ne podnosim vaše skupove, subote i saborovanja jer su ispunjeni nepravdom i slavljem. Mrzi me na vaše praznike i svetkovine; dosadio mi je njihov prizor. Kada pružate ruke svoje k meni, zaklanjam oči od vas; vaše molitve ne slušam jer su vam ruke pune krvi. Operite se, očistite od svojih zlih djela; prestanite činiti zlo. Učite se činiti dobro, tražite pravdu, ispravljajte nepravde prema potlačenima, dajte pravicu siročadi, branite udovice. Tada dođite, govori Gospod, i suđenje ćemo imati: ako su vaši grijesi crveni kao skerlet, postat će bijeli kao snijeg; ako su crveni kao crv, postat će bijeli kao vuna."
Sveto Slovo ne govori da su same žrtve bile loše; možda su bile savršene i prinošene po propisanom ritualu, ali svakodnevni život Izraelaca nije bio u skladu s Božjom voljom. Drugim riječima, njihova srca nisu bila ispravna pred Bogom i onda sama žrtva nema značaja, izaziva gađenje pred Bogom. Bogu ne treba ništa naše, nikakvo naše imanje, nije u tome poenta žrtvovanja. On hoće da nas osvijesti da grijeh nosi ozbiljne posljedice, koje prolijevaju krv nevinih i ostavljaju trajne posljedice. Njemu treba naše srce, raskajano, takvo bogoštovanje Bog neće prezreti.
Njegošu je dosta ratova i ubijanja, on želi život. Shvata da nas Bog poziva na posvećenje, pa čak i mučeništvo, od nas traži da mu prinesemo sebe i da ga slijedimo. Tada Isusova žrtva za nas ima učinka, i ona je plata za sve što smo uradili. Ne samo da se odreknemo nekog jela, pića ili sličnih tjelesnih zadovoljstava, niti da prilikom molitve zauzimamo neki poseban položaj tijela ili da poštujemo rituale i da biflamo napamet naučene tekstove, ako nam je srce puno zavisti, mržnje i samoljublja. Suština Božjeg zahtjeva je u stavu našeg srca i promijeni svijesti, ono poziv da se odreknemo egoizma i svega što nije po Njegovoj volji i da živimo za Njega (vidi 2. Kor 5:15).
Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-60537201631442244522024-01-03T14:17:00.003+01:002024-01-03T16:00:40.534+01:00Dobar je samo Bog - PREBLAGI UČITELJU (Sotiriologija Luče mikrokozme)U Njegoševoj Luči Mikrokozma, ključna tema je sudbina čovjeka, čime pjesnik istražuje univerzalno ljudsko iskustvo i suočava se sa pitanjem "sudbe čovjeka". <div>Njegoševa kosmologija i hristologija u Luči pokušavaju razumjeti uzrok tragične sudbine čovjeka i njegovog pada. Pjesnik time istražuje razloge tragične vjerske i nacionalne sudbine crnogorskog naroda i vlastite nemoći kao vladara nad nesrećnim narodom koji decenijama i vjekovima ne uspijeva da promijeni svoju sudbinu.</div><div>U početnoj posvjeti Luči, upoređuje"Prirodu c 'zemalske mudrace", ali ostaje bez odgovora jer je "Tajna čojku čovjek je najviša". </div><div>Time se Njegoš hrabro suočava s pitanjima teodiceje, odnosno opravdanja Božije pravednosti s obzirom na postojanje zla i patnje u svijetu. Njegoš gotovo očajnički ukazuje da bez Božje blagosti (dobrote) nema ničeg. Ako Bog nije dobar, onda je sve u vezi čovjeka besmisleno, onda je nemoguće se čovjeku promijeniti na bolje "Ili ne mariš za bogatstvo njegove dobrote i krotosti i trpljenja, ne znajući da te dobrota Božja na pokajanje vodi?" (Rim. 2:4)</div><div><br></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjV5D6r8Cr6W8YnCdbNnCsQStyJU2joD4coBs61zawRNrfzi8Fn1K1tOr08X3vP2WBQtjMRlB-6GepLzFnxZueoQ1pV-sOeVW7PmYqQX9ic051mtTxdYXPgbl3iM8m31Cg9NsErbI1BXPeTpmaTKt9YZwcN7wAEgElDwJrObTM9s2q0uUgTQstuI2cf4ySg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;">
<img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEjV5D6r8Cr6W8YnCdbNnCsQStyJU2joD4coBs61zawRNrfzi8Fn1K1tOr08X3vP2WBQtjMRlB-6GepLzFnxZueoQ1pV-sOeVW7PmYqQX9ic051mtTxdYXPgbl3iM8m31Cg9NsErbI1BXPeTpmaTKt9YZwcN7wAEgElDwJrObTM9s2q0uUgTQstuI2cf4ySg" width="400">
</a>
</div><br></div></div><div>Dobrota nas popravlja, dobrota nam postaje učiteljica, a ne priroda ili bilo kakav zakon, pravila i kazne. U ovom kontekstu, vijest o Božjoj dobroti postaje izvor nade i ohrabrenja za cijeli njegov narod. Zato Njegoš, suočava sve nas čitaoce sa misterijom ljudske sudbine, vodi nas kroz “mirove” i nebesa, i nalazi svjetlost samo u Božjoj dobroti, a ne u pozivu na neke vaspitne zahtjeve ili crkvene rituale.</div><div>Proučavanjem Božje dobrote, pjesnik kao sveštenik pronalazi “Slovo Božje vazljubljeno”, odnosno ljubav Hristovu kao osnov za svoju vjeru, i nudi nadu za svakog vjernika ali i grješnika, jer je On “krotak i od srca smjeran”, Njegovo je “breme slatko i lako, da nađemo mir dušama svojim.” </div><div>Nikakvi ratovi, ni na nebu ni na zemlji, nijesu donijela dobro ljudima, Njegoš zato jedino Božju dobrotu vidi kao neophodnu za isceljenje i ispravljanje ljudske sudbine, da čovjeku “bude dobro, kao što je njegovoj duši dobro.” 3.Jov.1:2</div><div>Prikaz Hrista kao "sveto Slovo premilosna Oca" i Njegoševa interpretacija odluke Hrista da zaustavi čovjekovu propast u nebeskoj Kosmogoniji u kojoj se bori na strani Sotone, govore o dubokom doživljaju uloge i mjesta Hrista u sudbini čovječanstva, kroz svu vječnost. Njegoš naglašava Hristovu ulogu kao Spasitelja, čija intervencija nije samo teološki čin, već i izraz ljubavi prema slabašnom i ništavnom ljudskom rodu.</div><div>U himni na kraju "Luče Mikrokozma", Njegoš koristi izraz "Preblagi Učitelju", čime implicitno aludira na Isusa Hrista. Ova formulacija sugeriše na dublje hrišćansko značenje, posebno kroz poređenje sa biblijskim stihom iz Evanđelja po Mateju 19:17. U tom stihu, Isus odgovara bogatom mladiću koji ga naziva dobrim rečima: "Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga Boga!"</div><div>Njegošev izbor riječi nagovještava da je Isus Hrist, kao Preblagi Učitelj, zapravo Bog. Ova interpretacija podržava tezu da Njegoš nije suzio svoju hristologiju na Isusa kao samo učitelja vjere, kao što neupućeni bi mogli pomisliti, već da je naglasio božanski aspekt Hrista. </div><div>Kroz upotrebu termina "Preblagi", Njegoš ne samo da ističe Isusovu dobrotu tj. blagost, već ukazuje na božansku prirodu, jer je dobrota suštinski dio Božjeg karaktera, “S njim nas je uskrsnuo i s njim nas posadio na nebesima u Hristu Isusu. To je učinio da u vekovima koji dolaze pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti — dobrotom koju za nas ima u Hristu Isusu.” Ef 2:6-7</div><div>Ali to nije uradio na običan način, već čudesan, svetopisamski. Jer liturgijski paralele između završne himne “Tijelo Hristovo” i Njegoševe himne o Preblagom Učitelju su nevjerovatne, skoro da je ista struktura i ritmika, koja završava sa slavljenjem Isusa Hrista.</div><div>"Tijelo Hristovo primite, Istočnika bessmertnago vkusite. Vkusite i vidite, Jako blag Gospod. Aliluja, aliluja, aliluja." </div><div>Izraz "Tijelo Hristovo primite, Istočnika bessmertnago vkusite” odnosi se na pričešće hljebom i vinom koji simbolizuje Hristovo otjelotvorenje, o kojem smo pričali. Upravo ova liturgijska fraza je za sve nas sinonim onog vrhunca bogosluženja kad vjernici prilaze i duhovno pričešćuju prisustvo Hrista. </div><div>I dolazimo do toga, kad kroz otjelotvorenje Boźje svi možemo razumjeti da je "Jako blag Gospod". Jer samo je Bog dobar, i to je taj momenat koji doživljava i Njegoš, taj trenutak prepoznavanje blagosti, dobrote i ljubavi Božje prisutne u euharistijskim darovima, odnosno u otjelotvorenom Slovu Boźjem.</div><div>Kroz Njegoševu upotrebu ovih reči, naglašava se ne samo liturgijski aspekt, već i dublje teološko značenje Himne o Preblagom Učitelju.</div><div>Jer i sam završni dio, "Aliluja, aliluja, aliluja", koji predstavlja liturgijski uzvik radosti i slavlja koji se često koristi tokom bogosluženja, posebno tokom velikih hrišćanskih praznika, zvuči kao </div><div>“nebo tvojom hvalom odjekuje,</div><div>zemlja slavi svoga spasitelja!”</div><div>U kontekstu hrišćanske teologije, istraživanje Božje dobrote postaje ključno, da je jedino Bog zaista dobar, da je taj Njegov karakter nepromjenjiv i da milosti koja prati ljude u svakodnevnom životu, je ona koja će nas spasiti.</div><div>Dobrota Božja kako se izražava u psalmima (a šesto pjevanje Luče i jeste psalm), postaje osnov za zahvalnost i slavlje. Njegoševa himna o Preblagom Učitelju se može posmatrati kao odraz te duboke zahvalnosti prema Isusu Hristu kao Bogu koji je izvor sve Božje dobrote. </div><div>Njegoš kao da Himnom pravi otklon, odnosno antitezu čovjekovoj dobroti, jer ljudska dobrota često je prevarna i uslovljena, dok je Božja dobrota čista i nesebična.</div><div>Zato Njegoševa upotreba izraza "Preblagi Učitelju" ukazuje na dublje hrišćansko učenje o Isusu Hristu kao Bogu. Kroz ovu interpretaciju, Njegoš prenosi poruku o Božjoj dobroti, ističući da je jedino Božja dobrota suštinska i nepromjenjiva.</div><div>Zato je još jednom potrebno naglasiti tu liturgijsku dimenziju Njegoševe himne o Preblagom Učitelju u kontekstu hrišćanskog bogosluženja. Njegoš je majstorski inkorporirao elemente liturgijske himne u svoje djelo, da bi dodatno produbio duhovno značenje svoje himne, nego i cijele poeme, povezujući umjetnički izraz sa živom vjerom i bogosluženjem. Kroz ove reči, Njegoš podseća čitaoca na značaj sakramenata u hrišćanskom iskustvu i na transcendentalnu blagost Božju koja se očituje kroz svetu tajnu euharistije.</div><div>Luča Mikrokozma tako postaje poezija koja odiše težnjom za univerzalnom istinom i pronalaženjem svjetlosti u duhovnim dimenzijama, u kojoj je Božja dobrota ključni element koji postaje izvor nade i ohrabrenja u suočavanju sa misterijom i mizerijom ljudske sudbine.</div>Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-46204833564554350822024-01-02T01:00:00.004+01:002024-01-02T12:24:56.896+01:00Porijeklo zla - PREBLAGI UČITELJU (Sotiriologija Luče Mikrokozme)Luča mikrokozma je ingeniozni poetski izražaj, jedinstven po svemu. Njegoš pokušava da dokuči porijeklo pada i sagrješenja čovjeka, da odgonetne porijeklo zla, kakva je njegova prirodu i načini borbe. Nažalost te odgovore Njegoš traži van Biblije, i uvodi neka nehrišćanska dogmatska I filozofska uvjerenja. Isidora Sekulić, opčinjena vladičinim pjesništvom, kaže: „Niti učen, niti mnogo načitan, Vladika je išao intuicijom izuzetno darovitog primitivca. Genijalan primitivac može da bude maksimalan stvaralac: ima spoj vatre i nepogrešive mudrosti.“
Mnogi pravdaju Njegoša: da on zapravo posmatra sebe, svoju unutarnju pustinju i beznađe zbog kojih podiže pogled prema nebeskim bespućima, s nadom da će u tom ogromnom, beskonačnom prostoru naći odgovore važne za dramu vlastitog mikrokosmosa. Međutim, čini se da je drugačije objašnjenje. Pjesnik gleda zvijezde – zagledan je u samoću i tišinu svemira, ne mari za dogme, već stvara pozornicu za ono što ima da kaže. U tome je njegova imaginarna postavka velike nebeske bitke koja će mu objasniti onu našu zemljasku, pa i ličnu.
U tu svrhu Njegoš se okreće antičkoj filozofiji i odlazi u mitologiju, mistiku i epiku, a borbu dobra i zla doživljava, što u predgovoru posvjećenom svome učitelju Simi Milutinoviću, kroz oslobodilački pokret protiv Turske okupacije.
Milovan Đilas, pišući o Njegošu i Luči, Njegoš nije odlučio da ruši pravoslavlje, već da ga prilagodi svojim uvjerenjima. Njemu se u jednom momentu pisanja činilo to mogućim: stvoriti boga po svojoj mjeri. Mistika je svakako dobrodošla, kao i osnov koji uzdiže religiju, zato ovaj antički herojski mit u Luči jeste u vezi sa motivima crnogorske oslobodilačke borbe. To su, bili glavni elementi obrazovanja koje je Njegoš primio od svog učitelja, Sime Milutinovića, kome i posvjećuje ovo djelo.
<div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdhmGdYpMVvLuqSDEr67dX2_tNIwxewhQSsLP2uAtQWs0jloVydUASvA11LUja8K1bzVo6jd6veKK1yQ-HnWVHTKNiWlFkmdrsIPpCZS4v9ruGgDneAq40jZBOqVSnSo3o55bZNfC98Z-DjnygmrAeWVHCOApPhFhKz4yWI7RNoKqPhvNYtG5Jkr9KhcfD/s610/NJegos.jpg" style="display: block; padding: 1em 0; text-align: center; "><img alt="" border="0" width="400" data-original-height="343" data-original-width="610" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdhmGdYpMVvLuqSDEr67dX2_tNIwxewhQSsLP2uAtQWs0jloVydUASvA11LUja8K1bzVo6jd6veKK1yQ-HnWVHTKNiWlFkmdrsIPpCZS4v9ruGgDneAq40jZBOqVSnSo3o55bZNfC98Z-DjnygmrAeWVHCOApPhFhKz4yWI7RNoKqPhvNYtG5Jkr9KhcfD/s400/NJegos.jpg"/></a></div>
Anica Savić-Rebac, koja je u prošlom stoljeću dala značajan doprinos tumačenju Luče Mikrokozma, sa pravom kaže: „Njegoš je bio obrazovan teolog, mada nije bio uzoran kaluđer i vladika, ni ortodoksan mislilac. Ali to nije niko od njega tražio, niti mu je iko ozbiljno zamjerio što je obradio u Luči Mikrokozma, jednu heterodoksnu koncepciju i iznio jedno necrkveno shvatanje božanstva. jer je srpska publika znala da je njegov sveštenički čin čisto politički.“
Međutim, jedno je sigurno Njegoš je uspio da dokuči karakter zla u njegovom životu i narodu, i otkud nesreća i nemir čovjekov. Svoj ep počinje o MRAČNOM CARSTVU, o kosmičkom sistemu, nekoj imperiji zla, koja je izvorište brutalnosti, laži, gluposti. Njegoš je rezolutan. Postoji carstvo svjetlosti i carstvo mraka. Njegov dualizam na neki način abolira Boga od postojanja zla, koje stoji van njega i koje je savječno sa njim. Sa kojim se on bori ali kojeg na neki način i ne može uništiti. Taj dualizam najbolje se vidi kroz tu Njegoševu svjetlosnu filozofiji (koja je često teološki kontroverzna). Postoji mrak koji je sinonim moralnog pada, izopačenosti, gnusobe i obmane. I Svjetlo u čijem carstvu je sve obrnuto od toga. Njegoševo carstvo mraka nije u potpunosti helenistički Haos, u onom smislu nereda koji vlada među elementima, već on nekako ide dalje pa tamo posto]e zli dusi, sinovi tame koji se suprotstavljaju sinovima svjetlosti, u nekom smislu biblijskog učenja.
"Bješe grdno jedno MRAČNO CARSTVO/ svuda svoju vladu raširilo/ i njegovi nakazni likovi/ ulažahu u polja nebesna" ( LM, 60-64).
Ti mračni duhovi su nakazni oblici, demonska bića, koja istovremeno prodiru u svijet svijetlih ili pozitivnih duhova. Tamo oni donose vidljive poremećaje. "Bogubio tu besputnu silu. koja puni MRAKOM i užasom/ naš horizont i našu sudbinu" (LM, 1,27-30).
Njegoš postavlja to fundamentalno teološko i filozofske pitanje i nudi odgovor- otkud zlo u svijetu. Njegoš svojim dualizmom govori da samo na prvi pogled može da izgleda da kako je Bog stvorio sve stvari, pa mora da je stvorio i zlo. Ta njegova svjetlosna filozofija pokazuje da zlo nije "stvar" – kao kamen ili struja da bi bilo predmetom stvaranja u Kosmosu. Ne možete da imate posudu sa zlom! Zlo je nešto nematerijalno, besplotno kako piše u Luči, što se dogodi, kao trka. Zlo nije stvoreno i ne postoji samo po sebi – ono je u stvari nedostatak nečeg drugog. Ono je ništavilo, nebiće, jer mrak je odsustvo svjetlosti.
U tome je domašaj Njegoševe svjetlosne kosmogonije, u tome se ona približava hrišćanskoj poimanju porijekla zla u svijetu. Rupe su stvarne ali postoje samo u nečem drugom. Rupom zovemo nedostatak zemlje – ali ona ne može biti odvojena od zemlje. Tako da kada je Bog stvarao, istina je da je sve bilo dobro, a jedna od dobrih stvari koje je Bog stvorio su stvorenja koja su imala slobodu da biraju dobro. Da bi oni mogli da imaju pravi izbor, Bog je trebalo da dozvoli nešto pored dobrog za izbor. Tako da je Bog dozvolio ovim slobodnim anđelima i ljudima da biraju dobro ili ne-dobro (zlo). Kada loš odnos postoji između dvije dobre stvari, to zovemo zlom, ali to nije "stvar" za koju je potreban Bog da je stvori. To je ono - pitajte nekoga "da li postoji hladnoća?" – njihov odgovor će vjerovatno biti da, osjećam je na svojim obrazima, na svojim prstima. Međutim, to je neispravno. Hladnoća ne postoji. Hladnoća je nedostatak toplote. Zlo je nedostatak dobrog, ili još bolje, zlo je nedostatak Boga. Bog nije trebalo da stvara zlo, već samo da dozvoli nedostatak dobrog.
Pogledajmo primjer Jova u Jovu poglavlja 1-2. Satana je želio da uništi Jova, i Bog je dozvolio Satani da uradi sve što želi osim da ga ubije. Bog je sve ovo dozvolio da bi dokazao Satani da je Jov bio pravedan zato što je volio Boga, a ne zato što ga je Bog bogato blagoslovio. Bog je suveren i na kraju krajeva je u kontroli svega što se dešava. Satana ne može da uradi ništa osim ako nema Božju "dozvolu." Bog nije stvorio zlo, ali je dozvolio zlo. Da Bog nije dozvolio zlo, i ljudski rod i anđeli bi služili Bogu iz dužnosti, a ne po izboru. On nije poželio “robote” koji bi jednostavno radili ono što On želi, jer su tako "isprogramirani." Bog je dozvolio zlo tako da bi mi mogli da imamo istinsku slobodnu volju i da bi mogli da biramo da li da mu služimo ili ne.
Međutim, postoje nedoslijednosti u Luči Mikrokozmi kada je ova teodiceja (opravdanje Boga) u pitanju. Milovan Đilas dobro zapaža "Njegošev Bog, budući da mu je dokučiv, nije identičan sa vrhovnim zakonom, već po njemu postupa. To potvrđuje i Njegoševa istorija Kosmosa, svakako pozajmljena iz nekog mita: bila su mnoga neba sa ravnopravnim bogovima kao gospodarima, dok ih nije igra slijepog slučaja - stihija, razdrobila i vrgla u haos, tako da je prestalo jedino carstvo Boga jedinoga. Gospodstvo tog Boga je identično sa svjetlošću, odnosno sa borbom svjetlosti protiv mraka i Haosa. Taj Bog ne obnavlja stara nebesa, već širi svoje svjetlosno carstvo.
U tu kosmičku dramu uplela se ljudska, tačnije - prva je pozadina druge: u Kosmosu, u kome se bore svjetlost i tama - Bog i Haos, pobunio se arhanđel Satana, pridobivši na svoju stranu i anđela Adama. Njegoš ne kaže da je Satana predstavnik ili saveznik Haosa, nego da je on rušilac onog reda koji svemoćni vlastodržac Bog natura svjetovima otimajući ih iz mraka. U stvari, Satana je zastupnik jednog reda drugačijeg od Božijeg. On predstavlja zlo kao aktivnu silu - u Haosu vlada mrtvilo koje je nered jedino u odnosu na ono što Bog - svjetlost- dobro uspostavlja iz carstva mraka. Budući arhanđel, Satana je besmrtan, vječan, a tako i anđeo-čovjek Adam, odnosno duša njegova. Kosmos - svjetlost u borbi sa mrakom, Bog sa Satanom i dobro sa zlo.
To je Njegošev Kosmos. Tim borbama će doći kraj - dobro i svjetlost će, najzad, pobijediti. Ali ljudi su toj borbi podređeni dogod imaju tjelesnu prirodu svoju - dok su ljudi." Iako je Njegošev ep dominantno slobodarski, neka vrsta poziva na jednakost i pravdu, ipak djeluje malo teološki zbunjujuće (svakako dramaturški virtuozno) da taj "pravedni i slobodarski" poklič dolazi od Satane, pa čitalac u jednom momentu čak staje na stranu (kao i Adam sto je u ovoj priči) Satane koji traži da se ispita njegova stvar! Istina je sa jedne strane da sve jeresi i otpadi su oduvijek bili opravdani nekim uzvišenim vrijednostima, kao sto je pravda i sloboda, ali ipak Njegoš sa druge strane u Luči ne ide konsekventno do kraja u "tajnu oslobođenja", već upada u zamku u koju su i upali gnostici.
Gnostici nijesu shvatili tajnu oslobođenja, tajnu slobode u Hristu, kao sto nijesu shvatili ni tajnu ljubavi Božje za čovjeka u svom njegovom grijehu i slabostima. Ta sloboda se ne zadobija u nekoj ljudskoj ili andjeoskoj borbi dobra i zla, pa niti u nekom čovjekovim vojevanju duha nad tjelesnim, iako to veoma sliči hrišćanstvu, ali nije. To je jedan simplifikovani kontrast kada se u Luči, to „Duhovno" u nama odvaja od ostatka svijeta, leti ka vrhu, kroz Kosmos ka Bogu, a ono tjelesno, „plotsko" pak pada nadolje, na zemlju koje je po Njegošu zapravo predgrađe pakla. Ali tako se ništa ne postiže, zato sto „duhovno" i inače pripada višem svijetu, a „tjelesno" nižem, demonskom.
No ono što gnostici nisu razumjeli je da čovjek nije podijeljen na dušu i tijelo, već da je jedinstvena bogočovječanska ličnost koja se ostvaruje u zajednici sa Hristom i njegovom Crkvom. Hristos je uspostavio novi poredak stvaranja, u kome se najviši i najniži nivoi bića međusobno povezuju i prožimaju u ljubavi. Crkva je zato mjesto gdje se svi ljudi, bez obzira na njihovu spoznaju ili položaj, mogu susresti sa živim Bogom i njegovim Carstvom. Gnostici su bili oholi i prezirali su svijet i ljude, misleći da su samo oni pozvani na dublje poznanje božanskih tajni. Ali Hristos je došao da objavi Oca svima, na jednostavan i pristupačan način, kroz svoje Jevanđelje.
Ni monizam ni dualizam nisu zadovoljavajući odgovori na problem zla. Monizam tvrdi da je Bog izvor i dobra i zla, što je protivno hrišćanskom učenju o Božjoj dobroti. Dualizam tvrdi da postoje dva suprotstavljena principa, dobra i zla, koji se bore od vječnosti, što je protivno hrišćanskom učenju o Božjoj svemoći. Zato ni jedna ni druga škola ne mogu objasniti kako je zlo nastalo. Jer zlo nije nešto što postoji samostalno, već je nedostatak dobra, nedostatak bića. Zlo je moguće samo zato što Bog daje čovjeku slobodu da bira između dobra i zla, između bića i nebića.
Sloboda je tajna koja prevazilazi naš razum. Luča to naziva tamnim bezdanom mogućnosti, u kome se krije izvor zla. Zlo nema osnovu u Bogu ni u bilo kojem drugom biću, već u čistoj potenciji koja prethodi svakom biću. Zato je zlo bezdana tama koja se može prevladati samo Božjom svjetlošću. Njegoš nam želi reći da je po njegovom shvatanju nastanka svemira, zla i slobode u Luči, koja je neka vrsta svjetlosnog otkrivenja, pogrešno misliti da je na početku sve bilo dobro, da je Logos pobijedio svaku tamu i da je postojalo carstvo svjetlosti i smisla. Naprotiv, on smatra da je Božanski život zapravo svojevrsna tragedija, jer Bog nije htio ni predvidio pad, nije namjerno stvorio ovu nebesku i ljudsku dramu. To bi bilo kao da se Bog igrao sa svojim stvorenjima.
U tom pogledu, Njegoševa kosmogonija se slaže sa teodicejom koju smo izložili, ali kad govori o stvaranju svijeta, on ne shvaća slobodu i zlo koje iz nje proizlazi kao iracionalnu provaliju, koja nije i ne može biti biće, nego kao Mračno carstvo koje zrači svojom tamom, koje postoji paralelno sa Božjim bićem, sa Logosom, sa Smislom. Zlo nije zasebno biće koje se suprotstavlja Bogu, već je riječ o slobodi, bez koje biće cjelokupnog svijeta nema smisla za Boga, kroz koju se jedino opravdava Božja ideja o svijetu.
Sva dinamika Luče, kojom Bog kao helenski Demijurg oblikuje Kosmos od neke prvobitne tvari i izvlači ga iz haosa, može se shvatiti samo kroz ovu iracionalnu slobodu. Ta iracionalna provalija, sloboda, mora biti obasjana Logosom. Međutim, Bog je stvorio svijet ni iz čega, ex nihilo. To je jasno stav pravoslavne teologije. Bogu nije trebala nikakva materija/stvorenje ili biće od kojeg bi stvarao red. Logos se mogao ostvariti samo u slobodi. Time se približavamo ovoj filozofiji srednjeg puta, monističko-dualističkom shvaćanju Kosmosa. Da je Bog stvorio svijet Riječju (Isus) i Duhom Svetim, a ne iz neke iracionalne slobode, ponora, koji na neki način stoji "izvan Boga". Zato je jedino logično tražiti podrijetlo zla u slobodi.
Bog je svemoćan u odnosu na stvorenje, jer „U početku bijaše Logos“. Bogu Riječi Njegoš daje ključnu ulogu u cijeloj kosmogoniji. Svijet ima smisao samo ako postoji suprotnost između tame i svjetlosti. Zlo je izazov koji omogućava da se otkrije i slavi dobro. Sloboda je dar koji nosi rizik da se izabere zlo ili dobro. Zlo nije nešto što postoji samostalno, već je odsustvo bića. Zlo je različito od prvobitnog ništavila koje je Bog pretvorio u stvarnost. Ali zlo ima svoje postojanje, iako je lažno i prividno.
Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-1388237859211793652024-01-01T01:10:00.002+01:002024-01-01T01:15:15.838+01:00Otjelotvorenje Božje - PREBLAGI UČITELJU (Sotiriologija Luče Mikrokozme) <p dir="ltr" style="line-height:1.2;text-align: justify;margin-top:12.0pt;margin-bottom:12.0pt;" id="docs-internal-guid-1dce9962-7fff-8811-33a1-656ea7be5655"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">Istorija svjedoči da je Njegoš Božić kao praznik Rođenja Hristovog posebno volio, što se može i iz Luče Mikrokozme zaključiti. Kaže „rođenje Svijeta istinoga", tj. Hrista, kako je rečeno i u himnografiji Božićne službe. </span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;margin-top:15.0pt;margin-bottom:0.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">Za Njegoša Tajna Božjeg utjelovljenja i tajna spasenja neraskidivo povezane, i da su ključnivelementi u životu i sotiriološkom djelu Bogočovjeka, Gospoda Isusa Hrista. Ovavdva aspekta za njega čine temelj hrišćanske vjere, nudeći duboko razumijevanje</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;text-align: justify;margin-top:0.0pt;margin-bottom:15.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">Božje ljubavi i plana za spasenje čovječanstva.</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;margin-top:15.0pt;margin-bottom:0.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">Utjelovljene, odnosno Božje postajanje čovjekom, predstavlja prelomni trenutak u istoriji ljudskog spasenja. Kroz utelovljenje, Bog Logos prešao je granicu između neba i zemlje, postao dio ljudske stvarnosti kako bi izrazio svoju ljubav i suosjećanje prema ljudima. Ovaj čin nije samo apstraktni filozofski koncept, već stvarni događaj u kojem se beskrajna Božanska prisutnost spustila među nas, preoblikujući ljudsku sudbinu.</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;margin-top:15.0pt;margin-bottom:0.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhb8A1uRab8fci2XkWaJI3cebWRAmG-BiouFmPFfjbyBq3HLqb8DsWlCzDFzyblRkqTD3dnsm1jPuANPU0FFffgPMyccLir4v3uzJ72RDPY0F-a0F2dNFLZRiQfgHvWxtb8Sfaa2k5pAzmp1SWzjKX_UX-CO9T-0ie-sfrPFTupnONAkG3VG8y3eJyYCQDI" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;">
<img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhb8A1uRab8fci2XkWaJI3cebWRAmG-BiouFmPFfjbyBq3HLqb8DsWlCzDFzyblRkqTD3dnsm1jPuANPU0FFffgPMyccLir4v3uzJ72RDPY0F-a0F2dNFLZRiQfgHvWxtb8Sfaa2k5pAzmp1SWzjKX_UX-CO9T-0ie-sfrPFTupnONAkG3VG8y3eJyYCQDI" width="400">
</a>
</div><br><p></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;margin-top:15.0pt;margin-bottom:0.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">Božanstvo Hristovo u tijelu nije ograničeno na teološke spekulacije; naprotiv, ono nosi sa sobom suštinske posljedice za spasenje čovječanstva. Kroz život Bogočovjeka, otvara se put spasenja. Njegov život, smrt i vaskrsenje čine temelje ovog procesa. On je Spasitelj koji preobražava ljudsku stvarnost, nudeći izlaz iz robovanja grijehu, smrti i zlu.</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;margin-top:15.0pt;margin-bottom:0.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">Kroz sva pjevanja u Luči vidimo savršenstvo Božanske Ljubavi, u kontekstu otjelotvorenja:</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;text-align: center;margin-top:15.0pt;margin-bottom:15.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">„Božestvenu moju dušu nježnu</span><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;"><br></span><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;"> zaboljeće sudba čovječeska:</span><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;"><br></span><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;"> ja ću slovo moje vozljubljeno</span><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;"><br></span><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;"> u plot ljudsku poslje oblačiti,</span><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;"><br></span><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;"> poslati ga da izbavi ljude</span><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;"><br></span><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;"> i zakonom svete moje pravde</span><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;"><br></span><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;"> pomračene osv'jetli umove“</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;text-align: justify;margin-top:15.0pt;margin-bottom:15.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">Bog postaje dio ljudske sudbine kako bi je preoblikovao. On postaje čovjek kako bi pomogao čovjeku u njegovom duhovnom putovanju, pružajući mu put ka istini, dobru i ljubavi. Tajna spasenja, stoga, ima svoj korijen u samom srcu Božjeg utjelovljenja.</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;margin-top:15.0pt;margin-bottom:0.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">Ovaploćeni Bog Logos donosi potpuno otkrovenje Božje istine, dobrote i ljubavi. Kroz Njega, sva Božanska savršenstva postaju dostupna ljudima, ona osvjetljuje umove pomračene i time ih spašava. Slovo vozljubljeno je izvor svjetlosti koja prosvjetljava duše, a time i izvor života koji pobjeđuje smrt, izvor istine koja oslobađa od zabluda.</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;text-align: justify;margin-top:15.0pt;margin-bottom:15.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">I zapravo, spasenje postaje stvarnost kroz sjedinjenje ljudske prirode sa Božanskom u Ličnosti Gospoda Hrista, Boga Slova. U tom procesu spasenja, ljudska priroda postiže svoju punoću u sjedinjenju s Božanskom. Samo kroz zajedništvo s Bogom, putem blagodati i vjere u Hrista Isusa, ljudi postaju učesnici u Božjoj prirodi. Spasenje je, stoga, proces oboženja ljudske prirode, a kroz ovaploćenje Bog Logosa, čovečanstvo dobija priliku za vječni život u carstvu Gospoda Isusa Hrista.</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;text-align: justify;margin-top:15.0pt;margin-bottom:15.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">Bogočovjek, svojim djelima i učenjem, jasno pokazuje da je On Spasitelj svijeta. Njegova ljubav i žrtva postaju put ka istinskom životu, a Njegov dolazak u svijet označava dan spasenja koji se proteže od rođenja do Strašnog suda. On je put, istina i život, kako jasno izražava sveti apostol Pavle u poslanici Rimljanima 5:10: "Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, SPASITI ŽIVOTOM njegovim."</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;text-align: justify;margin-top:15.0pt;margin-bottom:15.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">Tako se Tajna spasenja u Božjem utjelovljenju otkriva neizrecive dubine Božanske ljubavi prema čovječanstvu, ne samo kroz stradanje, nego i kroz život Njegov koji je ima ovdje na zemlji. Kroz ovaj divni čin, taj domostroj Spasitelja našeg, Bog Sin postaje čovjek kako bi nas podigao, osvijetlio put ka spasenji i pružio nam nadu u potpunoj zajednici sa Ocem Nebeskim, po Duhu Svetom. Ovo je najveće čudo koje transcendetira sve granice i vodi nas u beskrajnu stvarnost Božje prisutnosti.</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;text-align: justify;margin-top:15.0pt;margin-bottom:15.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">Utjelovljenje Bog Logosa obnavlja vezu koja je izgubljena zbog Adamovog grijeha, koja su u Luči prikazana na jedan specifičan, Njegošev pristup. Kroz ovo oživljavanje nebeske kosmogonije i svjetlosne filozofske mistike, savremenicima i saplemenicima Njegoševima, a i nama danas, se otvara nova perspektiva, izvlačeći i njih i nas iz tragedije smrtnosti i relativnosti, vraćajući nas na put ka nebeskoj vječnosti i beskrajnim istinama božanske ljubavi.</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;margin-top:15.0pt;margin-bottom:0.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">Njegoševa analiza o Hristovoj ulozi kao Ovaploćenog Boga ukazuje na dublja i originalna filozofske razmišljanja o prirodi čovjeka i Božanstvenog. On naglašava da savršenstvo Božanskog Učiteljstva može biti najefikasnije preneseno ljudima ukoliko je očitovano u ljudskom obliku. Tek kroz njegovo stradanje kao čovjeka, mi zaista imamo mogućnost da povjerujemo da Bog nas voli, razumije i saosjeća. Da nije tamo neki odsutni Bog, koji sa svog nebeskog trona na sedmom nebu, sa distance gleda na ovu našu strašnu sudbinu.</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;margin-top:15.0pt;margin-bottom:0.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">Prema Njegošu, čovjek kao biće ograničeno smrću i materijalnošću „u carstvu gnjilosti“ ne može potpuno shvatiti i primeniti božanske vrijednosti samo putem duhovnih pouka. Ovaploćenje, odnosno dolazak Božanskog u ljudsko tijelo, omogućuje direktnu interakciju između božanske istine i čovječanstva, stvara povjerenje i neraskidivu povezanost.</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;margin-top:15.0pt;margin-bottom:0.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">Tako se u svom promišljanju Njegoš oslanja na misli svetog Laktancija kako bi podržao koncept Ovaploćenja. Laktancije tvrdi da bi čovjek, ograničen svojim smrtnim tijelom, bio nesposoban da prihvati najviše vrline bez prisustva Boga u ljudskom obliku.</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;text-align: justify;margin-top:15.0pt;margin-bottom:15.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">Ovaploćenje čini Hrista jedinstvenim Učiteljem, sposobnim da prenese savršenstvo Božanske Mudrosti direktno ljudima. U tom kontekstu, Njegoš naglašava da Hristos, kao Božanski Učitelj, mora pretrpjeti smrtnost, prepoznajući da ljudi ne bi mogli podnijeti slavu Njegove božanske veličine u njegovom prvobitnom obliku. Ovo razmatranje je ključno za shvatanje Njegoševe soteriologije, jer pokazuje njegovo poimanje potrebe za Ovaploćenjem u svijetlu ograničenja ljudske percepcije.</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;text-align: justify;margin-top:15.0pt;margin-bottom:0.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;">Kroz ove filozofske i teološke aspekte, Njegoševa sotiriologija izražava duboko ukorenjeno razumijevanje čovjekove potrebe za Božanskom Mudrošću, koja dolazi u obliku Ovaploćenog Hrista. Ova slika Hrista kao Jedinstvenog Učitelja, koja se nadmašuje u Savršenstvu i Milosrđu, postavlja temelje Njegoševog razmišljanja o spasenju i unutarnjoj prosvetljenosti čovječanstva.</span></p><p dir="ltr" style="line-height:1.2;text-align: justify;margin-top:12.0pt;margin-bottom:12.0pt;"><span style="font-size: 12pt; font-family: "Quattrocento Sans", sans-serif; color: rgb(0, 0, 0); background-color: transparent; font-variant-numeric: normal; font-variant-east-asian: normal; font-variant-alternates: normal; font-variant-position: normal; vertical-align: baseline; white-space-collapse: preserve;"> </span></p>Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-80229505811273191362024-01-01T01:05:00.005+01:002024-01-06T15:05:47.097+01:00Uvod - PREBLAGI UČITELJU (Sotiriologija Luče Mikrokozme) <div><span style="letter-spacing: 0.2px;">“Tajna čojku čovjek je najviša“</span><br></div><div><br></div><div>Sotiriologija je nauka o spasenju čovjeka od grijeha, smrti i đavola, koju je ostvario Gospod Isus Hristos kao Bogočovjek. Pravoslavna dogmatika o spasenju se zasniva na uvjerenju da je On uzeo na sebe našu ljudsku prirodu i u njoj proživio sve što je potrebno za naše oslobođenje, iscijeljenje i oboženje, stradao na krstu, vaskrsao i vaznio na nebesima i sjedi s desne strana Oca na tronu. U tome se sadržane sve tajne Bogočovjekovog djela koje su ključne za naše spasenje: tajna Bogoovaploćenja, tajna Spasiteljevog krštenja, tajna Spasiteljevog preobraženja, tajna Spasiteljevog stradanja, krsne smrti i silaska u ad, tajna Spasiteljevog vaskrsenja, tajna Spasiteljevog vaznesenja, tajna Spasiteljevog učenja i tajna Spasiteljevog djelanja. Sve ove tajne pokazuju kako je Bogočovjek postao sve što smo mi po prirodi, da bi nas učinio svime što je on po blagodati. One takođe otkrivaju kako je Bogočovjek pobijedio naše neprijatelje i kako nam je otvorio put ka Carstvu nebeskom.</div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEi-_EhBQXTKdE_WFXwhYI-c9j9QPsButNSOdZFqaPOqp0PL8qvQ-eRvPSvqyn9gkpamoga3fYypd_sqshA1SPIbj1acum2mRZCW0vORtlwhkJVQAWOLOBJWdvlasORX2jOtBomrPVlBP3VPLK9Y3GzdQqWpVX7CecBixVGxQbLEr6xcpBAqFxMbfYVyx-c7" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;">
<img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEi-_EhBQXTKdE_WFXwhYI-c9j9QPsButNSOdZFqaPOqp0PL8qvQ-eRvPSvqyn9gkpamoga3fYypd_sqshA1SPIbj1acum2mRZCW0vORtlwhkJVQAWOLOBJWdvlasORX2jOtBomrPVlBP3VPLK9Y3GzdQqWpVX7CecBixVGxQbLEr6xcpBAqFxMbfYVyx-c7" width="400">
</a>
</div><br></div><div>Luča Mikrokozma, remek-djelo Petra II Petrovića NJegoša, neiscrpno je vrelo filozofskih i teoloških promišljanja. U ovom eseju ćemo se usredsrediti na temu sotiriologije Luče Mikrokozme koja predominatno i proročki spasenje od strašne sudbine i tjane čovjekovog pada vidi u otjelotvorenju Isusa Hrista kao Boga Slova, sa posebnim osvrtom na ključni dio himne “O Preblagi, Tihi Učitelju”, sa kojom se završava NJegošev svoj ingeniozni spjev.</div><div><br></div><div>Iako sam i sam prošao fazu nerazumijevanja nekih NJegoševih teoloških zastranjivanja, ipak ćemo vidjeti da je Ep Vladike Rada duboko prožet hrišćanskim duhom i pravoslavnom vjerom. </div><div><br></div><div>NJegova vizija kosmosa, svijeta i čovjeka je bila u skladu sa bogoslovskim učenjem o stvaranju, padu i spasenju. To NJegovo šesto pjevanje, koje govori o sudbini Adamovoj i o Hristu kao novom Adamu, i da nije bio nikakav kompromis sa crkvenom vlašću ili strah od ruske osude, kako su tvrdili neki kritičari poput Isidore Sekulić i Vuka Pavićevića, koji su smatrali da je NJegoš u ovom pjevanju pokušao da se opravda pred Ruskom pravoslavnom crkvom, koja je navodno imala primedbe na njegov raniji prikaz Adamovog pada, koji je bio drugačiji od biblijskog. Takođe, oni su mislili da je NJegoš ovom Himonom o Preblagom Učitelju izgubio svoju pjesničku snagu i originalnost koju je pokazao u svim prethodnim pjevanjima u Luči, te da je podlegao konvencionalnim i dogmatskim shvatanjima jer je bio episkop. </div><div><br></div><div>Međutim, kada prođemo kroz cijeli ovaj Lučin domostroj, shvatićemo da su to potpuno pogrešna tumačenja NJegoševe poezije, koja je uvijek bila slobodna i nadahnuta, ali ipak hrišćanska. Iako je Luča Mikrokozma koju je pjesnik pisao u naletu svoje inspiracije tokom Vaskršnjeg posta, bio izraz njegovog slobodnog i nadahnutog pjesničkog genija, ipak je uspio da pretoči biblijsku priču u svojevrsnu patrističku himnu. NJegoš nije žrtvovao svoju originalnost ni svoju odanost istini, već je pokazao da je bio autentični hrišćanin i pravoslavni pjesnik, koji Hrista želi ovom svijetu pokazati na svoj način. </div><div><br></div><div>To se može lako i vidjeti malo dubljom analizom tri hristološka mjesta u njegovom djelu, koja svjedoče o njegovom poznavanju i poštovanju hrišćanske tradicije. U ovom tekstu ću pokušati da to ukratko objasnim, i da zajedno pokušamo da shvatimo zašto je NJegoš završio svoje djelom baš ovim:</div><div><br></div><div>O Preblagi, Tihi Učitelju,</div><div> Slatka li je sveta bistra voda</div><div> S Istočnika Tvoga besmrtnoga!</div><div> Od Tvoga su sv’jetloga pogleda</div><div> Uplašene mrake iščeznule,</div><div> Od Tvoga su hoda sveštenoga</div><div> Bogohulni srušeni oltari.</div><div> Vaskrsenjem smrt si porazio,</div><div> Nebo Tvojom hvalom odjekuje,</div><div> Zemlja slavi svoga Spasitelja.</div><div><br></div><div>NJegova interpretacija Hrista prožima cijelu poemu koja svojim stihovima spoja antropologiju i Hristologiju. NJegoš time, iako temu Hrista Spasa iznosi pri kraju djela, dodjeljuje mu značajno mjesto, koja daje smisao svemu prethodno spjevanom. Jer NJegoš u svom Epu Luča Mikrokozma ne bavi se toliko tajnom Boga, koliko tajnom čovjeka: “Tajna čojku čovjek je najviša”, izražava svoju zabrinutost za sudbinu čovjeka, koju on smatra kosmičkom i sudbinskom. On se pita zašto je čojvek pao i izgubio svoje božansko porijeklo, i kako može da se vrati svom pravom zavičaju. On istražuje odnos između čovjeka i Boga, i tvrdi da je čovjek najveća tajna stvaranja. Zato on opisuje čovjekovu nebesku preegzistenciju, njegovu moralnu krivicu i pad, i njegovu potragu za spasenjem. Ne radi uspostavljanja svoje teologije, nego radi slikovitosti onog što pokušava da objasni i sebi i nama u ovom spjevu u kojem je njegova pjesnička duša vođena iskrom božanstva ide do Božjeg trona po istinu. </div><div><br></div><div>NJegoš kao vladar jednog napaćenog naroda, koji više i ne zna koliko generacija trpi i strada u stalnim borbama, i zašto mu se sve to dešava i zašto mora da se bori, vidi čovjeka kao biće koje se suočava sa brojnim nedaćama i iskušenjima u prirodi, a cio ovaj materijalni svijet kao neprijateljsko okruženje, na kojem je vjerovatno samo po kazni. </div><div><br></div><div>Njegoš poput Mojsija koji strada zajedno sa onima koje uči a koji zbog svoje nespremnosti i nevjere ne ulaze u Obećanu zemlju, odnosno svoju duhovnu slobodu i probuđenje, govori o milosti, o ljubavi Božjoj, o Preblagom Učitelju i spasenju, a ne o svemu što vjera zabranjuje ili dozvoljava. <span style="letter-spacing: 0.2px;">Kako možeš govoriti o crkvenom postu ljudima koji su gladni? Nema posta u pustinji, sama pustinja je post. Zato Njegoš nije dogmata, nego je mistik, jer kad stvarnost postane nepodnošljiva, čovjek se okreće onostranom i mitskim, da ne bi poludio. Njegoš pokušava da spozna razlog svega što im se dešava, jer kad čovjek shvati svrhu nevolje kroz koju prolazi, on ju je pobjedio, on će je podnijeti. Njegoševa jedina dogma je sam Hristos, Preblagi Učitelj, sve ostalo i prije i poslije Njega je sekundarno, odnosno proizilazi iz Hrista. </span></div><div><br></div><div>Njegoš zato u Luči pokazuje kako je čovječja pala priroda puna promjena, kratkotrajnosti i sukoba, i kako je čovjek u stalnoj borbi za opstanak i smisao. On ne idealizuje čovjeka, već ga vidi kao ograničenog svojim nemoćima, zlobom, zavidljivošću i drugim porocima. On ističe da je čovjek izložen dvostrukoj borbi: sa spoljašnjim svijetom i sa svojom unutarnjom prirodom, koja se sastoji od tijela i duše.</div><div><br></div><div>Međutim, on pričom o preegzistenciji želi reći da Čovek nije samo zemaljsko biće, već više biće koje pripada nebu i koje želi da se vrati svome Stvoritelju, ali koje sada trpi zbog svoje urođene grješnosti, zbog nekog prazločina i prokletstva. Čak se povezuje s ranohrišćanskom patristikom, nazivajući antropološko pitanje nezamislivim bez Hristologije. Zato se Pjesnik vraća na Hrista više puta, pokazujući da je središnja tema njegove vizije čovjeka zapravo Hristologija, odnosno njegov domostroj spasenja. U najkraćem, Lučina teantropologija, sjedinjenje Boga i čovjeka u Hristu, je NJegoševo viđenje sudbine čovjeka. I on to pokazuje na više mjesta u Luči, Hajde da prođemo kroz njih.</div><div><br></div><div>Tri mjesta u Luči (pjevanja I, stih 125; III, 254 i 309) iako pomalo uopštena, povezana su s antikom i ranohrišćanskom patristikom, usredotočujući se na Hrista kao logos-Slovo Božje mudrosti. </div><div><br></div><div>Četvrto mjesto (pjevanje III, 337-8), gdje NJegoš kaže “lanac mirotvorni je svemoguće Slovo Stvoritelja”, jasno označava Hrista kao tvoračkog Logosa i sabiraoca svemira.</div><div><br></div><div>Analizom šestog pjevanja, u kojem se spominje „Sin dostojni Oca prevječnoga, / obuka se u čelovječestvo“ (pjevanje VI, 265-6), jasno se očituje Hrist kao Spasitelj ljudi. Ova pojava Hrista, koja zaustavlja Adamov rod od odlaska u ad, naglašava NJegoševu percepciju Hrista kao ključnog faktora u sudbini čovjeka, uopše. Koja svoje djelovanje ne proteže samo od Raspeća do u vječnost, nego je od Iskona. Još prije nego je svijet i čovjek stvoren, Hrist je imao svoj spasonosni plan.</div><div><br></div><div>O tome naročito govore sljedeći stihovi: </div><div><br></div><div>„Sveto Slovo premilosna Oca </div><div>Nas (ljude) <span style="letter-spacing: 0.2px;">s granice vječne pogibije </span></div><div>Svemogućom voljom zaustavi/’</div><div><br></div><div>Hristos kao Slovo Božje, odnosno Logos, predstavlja veliku tajnu Riječi. To je slikovita objava Jovanovog Evanđelja u kojem se Gospod Hristos naziva “Riječ” ili “Logos”, što označava izvor apsolutne Istine, Večnosti i Pravde. Svaka Riječ Božja, koja proističe iz Logosa, puna je Božje Istine i kada uđe u dušu, osvjetljuje je , odnosno osvjećuje je na vječnost. To je živa, spasonosna i blagodatna sila koja čini čuda u čovjeku, samo ako je posluša sa vjerom i prima je. Ona je oštrija od mača, prodirući do rastavljanja duše i duha, sudeći mislima i pomislima srca.</div><div><br></div><div>i naravno tu je i Šesto pjevanje, kojem ćemo posvetiti najviše pažnje u ovom eseju, koje govori o sažaljenju Boga nad čovjekom, dodatno pojačava teološku dimenziju Luče, kroz skazivanje odluke Boga da pošalje Riječ svijetu kako bi izbavila ljude iz njihove sudbine prikazuje završnu pojavu Hrista kao neophodnog Spasitelja, kome pripada sva slava i hvala. </div><div><br></div><div>Ova himna Hristu, kao “Vaskrslom Bogočovjeku”, prikazuje NJegoševu vjeru u temeljne atribute Hrista, od vječnog Sina do Spasitelja čovječanstva. NJegoš je time u Luči isprepleo antropologiju i Hristologiju, stvarajući teantropološku sliku koja je nezamisliva bez povezivanja čovjekove sudbine s pojavom i “sudbinom” Riječi. </div><div><br></div><div>Ovo djelo, iako prožeto elementima antike i ranohrišćanske patristike, donosi originalno viđenje Hrista kao ključnog elementa u sudbini čovjeka, istovremeno odražavajući NJegoševu filozofsku i teološku dubinu</div>Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-85627607078925993902023-12-29T12:15:00.000+01:002023-12-29T12:16:01.617+01:00BUDI ONO ŠTO GLUMIŠ DA JESI<div><span style="letter-spacing: 0.2px;">Hajde, ako možeš, budi ono što glumiš da jesi. Postani svoja maska, jer ono famozno "budi ono što jesi" ne znači ostati slabić, varalica i zavidnik kojeg si krio. Biti danas fukara u ovom svijetu bez vrijednosti i morala, je veoma lako, za to ti ne treba ni hrabrosti, ni duhovne sile, a ni stvarnog podviga čovječnosti. </span><br></div><div>Tvoje "licemjerje" koje si navodno odbacio, nije bilo loše, bilo je onaj zdravi i potrebni napor da budeš bolji čovjek nego što jesi, koji stalno pokušava da podigne svoju ljestvicu čojstva, da prevaziđe sebe.</div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgCJi0Je7ozZmn8KSrx-iGvh0xdQnG-QGgLhhziASKQ9NJAC6uVctwozyclqYtMjuqLjySEDmWewrutcbcpNfz9XWjau84UQB5qbx1SL3MYUO9bWkmdcPVG2L_VHexGODvaU-6GgLbwX7luXyvSI5eKxoJOtwkUReZLuv12L-qZ3_bYWdvLmUWn-sKmRjCo" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;">
<img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgCJi0Je7ozZmn8KSrx-iGvh0xdQnG-QGgLhhziASKQ9NJAC6uVctwozyclqYtMjuqLjySEDmWewrutcbcpNfz9XWjau84UQB5qbx1SL3MYUO9bWkmdcPVG2L_VHexGODvaU-6GgLbwX7luXyvSI5eKxoJOtwkUReZLuv12L-qZ3_bYWdvLmUWn-sKmRjCo" width="400">
</a>
</div><br></div><div>Nije to licemjerje, to je dobrota, socijalizacija ličnosti. Pravo licemjerje tkz "gluma finoće" nastaje zbog linije manjeg otpora prema sebičnim prohtjevima, kada od svega ostane samo maska koju si glumio, jer nisi imao ljubavi, ni prema sebi, a kamo li prema Bogu i bližnjima da budeš čovjek koji nijesi. </div><div>Nijesi ti sada iskren i otvoren, jer "si postao ono što jesi", nego si samo bezobrazno i bestidno podigao nos, u nemanju spremnosti da više radiš na sebi, na svom posvećenju, jer mi smo i znali da glumiš, da si običan nečovjek kojeg možeš sresti bilo gdje. Zato danas, počni da budeš čovjek, prijatelj i brat za kojeg si se izdavao, jer mala je utjeha što si shvatio da toga "javnog ja" nema u tebi, da si daleko ispod svake društvene maske koju si stavljao. Budi čovjek, budi ono što nikad nijesi bio.</div>Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-7390193694115118822023-12-24T13:34:00.001+01:002023-12-24T13:34:37.443+01:00Da li je naše stvaralaštvo relevantno za druge ljude ili Boga?<div>Zapitamo li se zašto pišemo pjesme, slikamo, stvaramo neko umjetničko djelo ili plešemo? Ako je to ono što nas ispunjava, zašto nam je tako važno da to i drugi vide i cijene, ulažemo značajne novce i energiju u izdavačke poduhvate i čak stradamo u svemu tome?<br></div><div><br></div><div>Pravoslavna misao o stvaralaštvu naglašava dualnost ljudske prirode i stvaralačkog procesa. Dok je stvaranje kao kokreator Božji povezano s ostvarivanjem i emancipacijom, postoji opasnost od iskušenja kada stvaralaštvo postane sredstvo ega, težnje za dokazivanjem i prestižom. Pitanje je treba li stvaralaštvo biti usmjereno isključivo na potrebe života ili ima li dodatnu dimenziju u službi drugima. Može li samo stvaranje biti dovoljno ili je važno i kako to stvaranje utiče na druge ljude!</div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhmBW3WTlWZB-m5qhdkRwLYjW5O6b0vBdAVZhOA0psQvI35_Dal8W9quN2Efzy3hFKxl3Wfwck_Sz3OPbhqJqtJTpeJxJuHQQDgpMrYgse4tkhYniTA4aJbUt-0j4LVsPgoj8uSIqfjnm9UYmQq8iN5XPB1yZqL61BL_jbuWplPslve7m3UIbquQT_hnA9_" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;">
<img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhmBW3WTlWZB-m5qhdkRwLYjW5O6b0vBdAVZhOA0psQvI35_Dal8W9quN2Efzy3hFKxl3Wfwck_Sz3OPbhqJqtJTpeJxJuHQQDgpMrYgse4tkhYniTA4aJbUt-0j4LVsPgoj8uSIqfjnm9UYmQq8iN5XPB1yZqL61BL_jbuWplPslve7m3UIbquQT_hnA9_" width="400">
</a>
</div><br></div><div>Odgovor na ovo pitanje zavisi od naše motivacije i namjere. Ako stvaramo iz ljubavi prema Bogu i bližnjima, ako stvaramo da bismo slavili Boga i služili Njegovoj volji, ako stvaramo da bismo doprinijeli dobru svijeta i ljudi, onda je naše stvaralaštvo relevantno i vrijedno. Ako pak stvaramo zbog sebičnosti, taštine, zavisti ili novca, ako stvaramo da bismo se uzdigli iznad drugih, dominirali nad njima ili ih potcijenili, onda je naše stvaralaštvo besmisleno i štetno.</div><div><br></div><div>"Jer smo mi Božje djelo, stvoreni u Hristu Isusu za dobra djela, koja Gospod unaprijed pripravi da u njima hodimo." (Efežanima 2:10)</div><div><br></div><div>Ovi stihovi nam govore da je čovjek stvoren kao Božji kokreator, koji ima sposobnost i odgovornost da učestvuje u oblikovanju svijeta i života. Naše stvaralaštvo je način na koji izražavamo svoju sličnost s Bogom, svoju ljubav prema Njemu i prema bližnjima, svoju zahvalnost za dar života i svoju nadu za budućnost.</div><div><br></div><div>Stoga je važno da budemo svjesni svoje duhovne dimenzije kao stvaraoca i da tražimo Božju pomoć i vođstvo u našem stvaralaštvu. Tako ćemo moći da ostvarimo svoj puni potencijal kao Božji kokreatori i da donesemo plodove koji će proslaviti Boga i blagosloviti ljude.</div>Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-87632718617609335102023-12-18T19:11:00.005+01:002023-12-18T19:27:17.895+01:00Ispunjen čovjek postaje prijetnja!<div>Miješaju se ljubav i potreba. Ljudi tek kada sazru shvate da razdvoje te dvije stvari, a to bude kada im više ništa nije potrebno od ljudi, kvalificiraju se kao ljubav. Jer je ljubav davanje bez očekivanja i zahtjeva uzajamnosti u davanju. </div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhkN0O8PMAqUuYhwoTtO8slNz22gv7W5AqmjZdL4_iuQKsCi8CzLsCUqvHtwwJuAGsWYBa-_AHDTY002emd2OzcvhPgpkRtkt68je0lsHi2W1CnP_49jbM96FrQzHuDtiP870iRa3ZmYO4IdgB-W6NHm4DaFBkUm7ddSPgNo-0yfhs2ozY5ypYNxSKlqhFj" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;">
<img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhkN0O8PMAqUuYhwoTtO8slNz22gv7W5AqmjZdL4_iuQKsCi8CzLsCUqvHtwwJuAGsWYBa-_AHDTY002emd2OzcvhPgpkRtkt68je0lsHi2W1CnP_49jbM96FrQzHuDtiP870iRa3ZmYO4IdgB-W6NHm4DaFBkUm7ddSPgNo-0yfhs2ozY5ypYNxSKlqhFj" width="400">
</a>
</div></div><div><div>Međutim, ono što je teret koji nose takvi ljudi koji postignu taj stepen samodovoljnosti u Bogu jest to što postaju izvor nemira i nelagode kod mnogih drugih ljudi koji ih požele, jer ta sigurnost i ispunjenost privlači ljude. No, odmah se aktivira neki kompleks i nesigurnost, jer ljudi ne mogu podnijeti da njihov partner ima takav stav prema životu, da je radostan i ispunjen s bilo čim što nisu ti drugi ljudi koji ih žele imati. Ispunjen čovjek postaje prijetnja, otud ljubomore i pokušaji kontrole, a na kraju i odbacivanja, jer velika većina se osjeća ugroženom ako njihov radnik ili partner ne zavisi o nečemu što je u rukama ovih ljudi. </div></div><div>I šta se dešava, zadovoljan čovjek ne može napredovati u karijeri ili odnosima koji zavise od drugih ljudi, odnosno sistema samo zato jer je svoj, čak i onda kada čini sve za druge što je u njegovoj moći. </div><div>Ovo moraju znati svi oni koji krenu raditi na sebi, na zrelim fazama duhovnog puta, često za "nagradu" imaju odbacivanje nekih dragih ljudi ili zajednice, koji su zapravo bili bolesna sredina. No, u tome jeste i utjeha, jer Bog, kada stvara ratnike, izmješta ih iz ovog sistema pogrešnih odnosa i lošeg društva. Pa čak i kada ne bi htjeli napraviti te neke iskorake i promjene, ti opaki ljudi i sistem se pobrine da to uradi umjesto njih. Slava Isusu Hristu.</div>Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-68635696281691525182023-11-14T16:53:00.001+01:002023-11-14T16:53:02.321+01:00"EGZODUS" U SREDIŠTE DUŠECrnogorci su za ove tri godine crkveno-političkog progona pokazali jedan viši civilizacijski nivo od onih koji su pomislili da su nas porazili.
Valjda ta snaga dolazi iz činjenice, svjesne ili podsvjesne, da mi nemamo gdje odavde, naš "Egzodus" je moguć samo u središte naših duša, u nama, a to ćete priznati je bogomdana prilika i snažna motivacija da se suočavamo sa sobom, preispitamo i promijenimo.
<div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi0V3JtvCUDOy_pKMs8OwcHywgOj2oTGR6oIq0qOP9LFISX_Yiwm9ry8t5GgTE9NwKJHtRRJUN9IDJESfLAjDja8NCD8H89B74fR7_5dP7jpcYTVXcH1doWPkHlzB2amP7m8WsrF4avZYj8l43mOi_Z4t4CJN4eZQB0l9ozJCaIg4cX6eXZEzfMtiQrI7Nt/s640/347557920_10230687572323104_478068030612432202_n.jpg" style="display: block; padding: 1em 0; text-align: center; "><img alt="" border="0" width="400" data-original-height="376" data-original-width="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi0V3JtvCUDOy_pKMs8OwcHywgOj2oTGR6oIq0qOP9LFISX_Yiwm9ry8t5GgTE9NwKJHtRRJUN9IDJESfLAjDja8NCD8H89B74fR7_5dP7jpcYTVXcH1doWPkHlzB2amP7m8WsrF4avZYj8l43mOi_Z4t4CJN4eZQB0l9ozJCaIg4cX6eXZEzfMtiQrI7Nt/s400/347557920_10230687572323104_478068030612432202_n.jpg"/></a></div>
Ta neizbježnost nam daje više nego naša pamet ili poštenje, pa smo na nogama preležali ovu groznicu hajdučije "za odbranu svetinja, u ime Hrista", pokazali potrebnu moć apsorpcije njihovog farisejskog bezčašća, a sve u nenasilju.
Zato sad imamo istorijsku šansu da od ovog iskušenja izvučemo pouke i da se promijenimo u nešto bolje, stvorimo društvo koje će imati izraženu tu unutrašnju dinamiku i dijalektiku, ali bez nasilja i sukoba.
Za moje poimanje je to velika stvar, koja nije uspjela nikom u okruženju.Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-41544113986692203382023-11-14T16:47:00.001+01:002023-11-14T16:47:55.425+01:00Vjera i naukaVjera i nauka su dvije istaknute snage Duha, darovi Božje milosti čovječanstvu. Posmatranje njih kao suprotnosti dolazi od nepoznavanja i jedne i druge. Za vjerne, koji se okreću protiv nauke, takav stav je neznanje prema milosrdnom Davaocu svakog dobra, koji je čovjeku dao "sposobnost za naučno istraživanje". Za one koji odbacuju vjeru, njihova pozicija proizlazi iz tzv. "Saientizma", tj. deifikacije moći znanosti i uvjerenja da samo one mogu dati rješenja za sve probleme čovječanstva i ljudskog života, čemu svjedočimo da je daleko od istine.
<div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZHyDBNkB-kW7wThRwHYHThBYUDf-xtGlQIOJbmQTlIhLrWCT2n9-9Evymn8j061vGlCEk4oNliVzpSYFi3SFub0jp68It8pWdJ75F9qWKR30pDywixTOG5WEr4R3ofJ88c9cj5iCGNJDJkmatjaRg31ej-Z4IlZFvEiM5MzA1HsmWOGai_d-RE0HIxXi0/s860/366272007_10230888832874492_4040552881192723049_n.jpg" style="display: block; padding: 1em 0; text-align: center; "><img alt="" border="0" width="400" data-original-height="450" data-original-width="860" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZHyDBNkB-kW7wThRwHYHThBYUDf-xtGlQIOJbmQTlIhLrWCT2n9-9Evymn8j061vGlCEk4oNliVzpSYFi3SFub0jp68It8pWdJ75F9qWKR30pDywixTOG5WEr4R3ofJ88c9cj5iCGNJDJkmatjaRg31ej-Z4IlZFvEiM5MzA1HsmWOGai_d-RE0HIxXi0/s400/366272007_10230888832874492_4040552881192723049_n.jpg"/></a></div>
Očito je da je nauka "velika snaga" koja mijenja naš život i rješava probleme koji su se dugo činili nedostupnima. Međutim, postoje bitni aspekti ljudskog života koji nijesu dostupni znanstvenom razumijevanju. Kao što je mudro zaključio Sveti i Veliki Sabor Pravoslavne Crkve (Krit, 18-26. Jun 2016.), "odgovor na ozbiljne egzistencijalne i etičke probleme čovjeka i na vječno značenje njegova života i svijeta, ne može se dati bez duhovnog pristupa" (Enciklika, § 11). Bez svijesti o njegovoj duhovnoj prirodi i vječnoj svrsi, čovjek je nemoćan nositi se s granicama života koje mu nauka potvrđuje.Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-66593240864127881992023-11-14T16:28:00.001+01:002023-11-14T16:28:46.351+01:00JOŠ O ŽRTVOVANJU<div>U Novom zavjetu vidimo da je Hristos prinio sebe kao žrtvu za grijehe cijelog čovječanstva. Bio je ona savršena žrtva, sveta i bez mane, kojoj su one starozavjetne životinjske žrtve bile samo sijenka (vidi Jevrejima 8, 9 i 10 poglavlje). <br></div><div><br></div><div>Znači nijesu potrebne žrtve životinja, posebno ne za grijehe, jer je Hristos jedina prihvatljiva žrtva Bogu. Međutim, postavlja se onda pitanje što se očekuje od nas novozavjetnih vjernika, kako trebamo prinositi žrtve, kako to sa Isusovom žrtvom funkcioniše? </div><div><br></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEj0s_GiWILcPMsCJUoJBzBVMWSUmDkiq4ckO-1J3yo71zGb17w3qiPluRiaf1X4kGlIHDUaZ-_NWqZTBUK2BFCjh-0-SjNKLi_UwxB7eVjlwA6pEzKycBgvC4JsfXGsMjUivEs7qvHw9GXFxKirpcFQewL60sxW7XuAQS_Qyop8jDV0WTrrDS-Qdqy0sjBm" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;">
<img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEj0s_GiWILcPMsCJUoJBzBVMWSUmDkiq4ckO-1J3yo71zGb17w3qiPluRiaf1X4kGlIHDUaZ-_NWqZTBUK2BFCjh-0-SjNKLi_UwxB7eVjlwA6pEzKycBgvC4JsfXGsMjUivEs7qvHw9GXFxKirpcFQewL60sxW7XuAQS_Qyop8jDV0WTrrDS-Qdqy0sjBm" width="400">
</a>
</div><br></div><div><br></div><div>Apostol Pavle nas upozorava: "Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite (prinesite) svoja tijela kao živu, svetu žrtvu Bogu - kao svoje duhovno bogoslužje. (Rim 12:1). Drugim riječima, mi smo sama žrtva. Mi treba sebe da prinosimo Bogu. Isusova žrtva, kao ona žrtva prvosvještenička na Dan pomirenja (3.Mojsijeva 16.glava) koja se prinosila za narod nam je pribavila vječne benefite, oslobodila nas od kletve zakonske, pobjedila smrt i dala nam mogućnost da odolimo svakom iskušenju, ali Bog je i tada od prvosještenika pa i svih pojedinačno, tražio ličnu žrtvu. </div><div><br></div><div>Samo žrtvovanje za grijehe, pa makar to bilo Isusovo, za nas ostaje bez značaja ako ne ispunimo određeni standard poslušanja u vjeri, o čemu je još u Starom Zavjetu govorio narodu prorok Isajia, glava 1:11-16: "Šta će mi mnoštvo vaših žrtava?" govori Gospod. Ne želim vaše žrtve ovnova, pretiline stoke, ni krv junadi, janjadi ili jaradi. Kada dolazite pred mene, ko traži od vas da gazite moj sveti prostor?Nemojte više prinositi beskorisne žrtve! Moje srce gadi se tome. Ne podnosim vaše skupove, subote i saborovanja jer su ispunjeni nepravdom i slavljem. Mrzi me na vaše praznike i svetkovine; dosadio mi je njihov prizor. Kada pružate ruke svoje k meni, zaklanjam oči od vas; vaše molitve ne slušam jer su vam ruke pune krvi. Operite se, očistite od svojih zlih djela; prestanite činiti zlo. Učite se činiti dobro, tražite pravdu, ispravljajte nepravde prema potlačenima, dajte pravicu siročadi, branite udovice. Tada dođite, govori Gospod, i suđenje ćemo imati: ako su vaši grijesi crveni kao skerlet, postat će bijeli kao snijeg; ako su crveni kao crv, postat će bijeli kao vuna."</div><div><br></div><div>Obratite paznju da Isaija ne govori da su same žrtve bile loše; možda su bile savršene i prinošene po propisanom ritualu, ali svakodnevni život Izraelaca nije bio u skladu s Božjom voljom. Drugim riječima, njihova srca nisu bila ispravna pred Bogom i onda sama žrtva nema značaja, izaziva gađenje pred Bogom. Bogu ne treba ništa naše, nikakvo naše imanje, nije u tome poenta žrtvovanja. On hoće da nas osvijesti da grijeh nosi ozbiljne posljedice, koje prolijevaju krv nevinih i ostavljaju trajne posljedice. Njemu treba naše srce, raskajano, takvo bogoštovanje Bog neće prezreti.</div><div><br></div><div>Bog i danas nas poziva na posvećenje, pa čak i mučeništvo, od nas traži da mu prinesemo sebe i da ga slijedimo. Tada Isusova žrtva za nas ima učinka, i ona je plata za sve što smo uradili. Ne samo da se odreknemo nekog jela, pića ili sličnih tjelesnih zadovoljstava, niti da prilikom molitve zauzimamo neki poseban položaj tijela ili da poštujemo rituale i da biflamo napamet naučene tekstove, ako nam je srce puno zavisti, mržnje i samoljublja. Suština Božjeg zahtjeva je u stavu našeg srca i promijeni svijesti, ono poziv da se odreknemo egoizma i svega što nije po Njegovoj volji i da živimo za Njega (vidi 2. Kor 5:15).</div>Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-63047851745349321562023-11-09T19:16:00.001+01:002023-11-09T19:16:03.866+01:00DUH OBOREN KO ĆE PODIGNUTI?Mnogo je Bozjih slugu, stajalo pred istim izazovom pred koji stoji i Crkva Crne Gore danas, i pred istim pitanjem: Ko može podići oboren duh jednog čovjeka, jednog naroda.
So je obljutavila, čime će se osloliti. Čime će se popraviti jedno društvo, ako je crkva postala najbolesniji dio toga društva. Razbljutavila se odlaskom u dnevnu politiku, očuvanje moći, milionskih prihoda, materijalnog blaga, luksuznih konaka, bogatih trpeza.
A nadasve licemjernim ćutanjem na sve što čine interesno podobne vlasti, a analiziranjem truna u oku onih nepodobnih, dok balvane u svojim očima čuvaju za zidanje svojih vavilnoskih kula, dižući se do nebesa.
<div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHlLwtWqn-vuAiU9k29AETTR-qV7Aj2y4l5dCJUerXNNQc8hfU1435j7mf0lTeWh24s2uFyltNMEobkBgz2l2bBnzbUimWijpNFw3TuxnoAYz_3oza1YjFbs2bvg3FOYeQfA0ds9JTapwcTsiBIdm42xrHaYJA10sIcUSSZEi14jOBWMINZUh_9TlO_2Wg/s900/345590411_742518920954884_3065258555975075628_n.jpg" style="display: block; padding: 1em 0; text-align: center; "><img alt="" border="0" height="400" data-original-height="900" data-original-width="727" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgHlLwtWqn-vuAiU9k29AETTR-qV7Aj2y4l5dCJUerXNNQc8hfU1435j7mf0lTeWh24s2uFyltNMEobkBgz2l2bBnzbUimWijpNFw3TuxnoAYz_3oza1YjFbs2bvg3FOYeQfA0ds9JTapwcTsiBIdm42xrHaYJA10sIcUSSZEi14jOBWMINZUh_9TlO_2Wg/s400/345590411_742518920954884_3065258555975075628_n.jpg"/></a></div>
Dugo čekanje i taj oboren duh suši kosti, kaže Pismo. Nestaje života u nama. Postali smo kao onaj narod u izgnanstvu kojeg Jezekija vidi, kao polja suvih kostura. Nema nam mišića, ni žila, ni života. Sjedimo sa svojim gitarama, u domu svom kao u tuđini, plačemo nad svojom sudbinom i pjevamo o nekim boljim starim vremenima.
Jezekija shvata da je glavni uzrok propasti i duhovne smrti Bozjeg naroda njihove medjusobne podjele i sukobi. Da je volja Bozja: "Načiniću od njih jedan narod"
Jez 37:13-22: "I poznaćete da sam ja Gospod, kad otvorim grobove vaše, i izvedem vas iz grobova vaših, narode moj. I metnuću duh svoj u vas da oživite, i naseliću vas u vašoj zemlji, i poznaćete da ja govorim i činim, govori Gospod. Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: Ti, sine čovječji, uzmi jedno drvo, i napiši na njemu: Judi i sinovima Izrailjevijem, drugovima njegovijem. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josifu drvo Jefremovo i svega doma Izrailjeva, drugova njegovijeh. I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedno u tvojoj ruci. I kad ti reku sinovi tvoga naroda govoreći: hoćeš li nam kazati šta ti je to? Reci im: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću uzeti drvo Josifovo, što je u Jefremovoj ruci, i plemena Izrailjevijeh, drugova njegovijeh, i sastaviću ga s drvetom Judinijem, i načiniću od njih jedno drvo, i biće jedno u mojoj ruci. I drveta, na kojima napišeš, neka ti budu u ruci pred njima. I reci im: ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću uzeti sinove Izrailjeve iz naroda u koje otidoše, i sabraću ih otsvuda, i dovešću ih u zemlju njihovu. I načiniću od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izrailjevijem, i jedan će car biti car svjema njima, niti će više biti dva naroda, niti će više biti razdijeljeni u dva carstva."Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-85393370251303823082023-11-09T19:14:00.002+01:002023-11-09T19:14:41.757+01:00Kao Vojska pod zastavama"Lijepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao Jerusalim, strašna kao vojska sa zastavama." (Pjes l.6:4)
Zastave su često korištene u Starom Zavjetu kao simboli identiteta, jedinstva i vođstva. Najpoznatiji primjer toga su zastave dvanaest plemena Izraela, koje su se koristile za označavanje svakog plemena prilikom kretanja i kampiranja u pustinji nakon izlaska iz Egipta.
Ta Nevjesta Gospodnja je sveta i lijepa zato je strašna kao vojske pod zastavama. Crkva je ta duhovna vojska koja se ne predaje, jer je ona osnažena, organizovana i vođena pod zastavama Isusa Hrista.
<div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjFmYkBTV58quzr0IB-eFGY_lNpt5GbAeyIUIPMGjNRflIar7St4t7MjernaT9NEr5NlleMz_DIiXZwF3H6Qsnpw0ya_gHha6BJafC0xppG7P8dAgL7W7deH7j4kK0tQbS5LVL9ZmnQDb8qGfBxaC00L2V_AoM99ud6ILLBLLcqgBGtfvNkqyD1bkd3NY6o/s1445/347087076_787903409436914_623977710989203971_n.jpg" style="display: block; padding: 1em 0; text-align: center; "><img alt="" border="0" width="400" data-original-height="960" data-original-width="1445" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjFmYkBTV58quzr0IB-eFGY_lNpt5GbAeyIUIPMGjNRflIar7St4t7MjernaT9NEr5NlleMz_DIiXZwF3H6Qsnpw0ya_gHha6BJafC0xppG7P8dAgL7W7deH7j4kK0tQbS5LVL9ZmnQDb8qGfBxaC00L2V_AoM99ud6ILLBLLcqgBGtfvNkqyD1bkd3NY6o/s400/347087076_787903409436914_623977710989203971_n.jpg"/></a></div>
Ljudi od postanka svijeta znaju kako su važne zastave jer one nose ideju o novom identitetu, jedinstvu i poslušnosti zajedničkom cilju koji ima isključivo duhovni smisao i svrhu.Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-1210610360218160792023-11-09T19:10:00.005+01:002023-11-09T19:10:53.910+01:0040+40+40Mojsije je 40 godina rastao u slobodi i kad je shvatio neke stvari svojim umom, udario je u zidove nerazumjevanja od svoga naroda i upao u veliki mrak svoje duše, počinio strašan zločin.
Morao je da čeka još dugih 40 god da se uči poniznosti i strpljenu da i njegov narod to isto shvati i poželi da napravi iskorak u slobodu i nezavisnosti.
<div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPeMWA8WZWrSK6eLhjaeibxPinSOJEltdo8ew_ZwzF2uBZteXB5UlOQ-cp8tY0yxXQCIc64mioCQMZ8hHv1VJ30J5ojJgK1V9HuTNy9K1bVtj8XmoXUhFCFkTd-BbzYaCyDSp2E7Y33YptiIpFa7QQjBvMc0ehz0EF5J6kjRd54lT7R45AJ2fdwkth_JUW/s1707/354469523_10230543472800706_97713471273161863_n.jpg" style="display: block; padding: 1em 0; text-align: center; "><img alt="" border="0" width="400" data-original-height="960" data-original-width="1707" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPeMWA8WZWrSK6eLhjaeibxPinSOJEltdo8ew_ZwzF2uBZteXB5UlOQ-cp8tY0yxXQCIc64mioCQMZ8hHv1VJ30J5ojJgK1V9HuTNy9K1bVtj8XmoXUhFCFkTd-BbzYaCyDSp2E7Y33YptiIpFa7QQjBvMc0ehz0EF5J6kjRd54lT7R45AJ2fdwkth_JUW/s400/354469523_10230543472800706_97713471273161863_n.jpg"/></a></div>
A onda još 40 da preuzmu odgovornost za tu nezavisnost, da shvate za što će im sloboda koju im je Bog dao i koje su to vrijednosti za koje vrijedi živjeti i boriti se.
Ljudima zarobljenih umova i srca punih nevjere i sumnji, nije dovoljno pokazati plodove Obećane zemlje i ljutiti se što oni nemaju vjere da iz uzmu, potrebno je živjeti 40+40+40 sa njima, dijeliti njihovu nesrećnu sudbinu i služiti im u ljubavi Božjoj, strpljivo i ponizno u punom pouzdanu, da Duh Sveti jedini može mijenjati srca ovog tragicnog narastaja.
"A Mojsije je bio vrlo krotak čovek, više od svih ljudi na zemlji." 4. Mojsijevoj 12:3Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-44227733353669359972023-11-09T19:08:00.006+01:002023-11-09T19:08:48.728+01:00ČEGOVIĆ SI?Iza svakog plemenitog momka ili djevojke, stoji najmanje 3 ili 4 generacije porodičnog vaspitanja; ljubavi i molitve.
Znači, 20 - 30 ljudi, kroz cijeli jedan vijek, mora da svoje živote, znanje i vrijednosti ugradi da bi emancipacovali tog jednog mladog bića kojeg danas vidiš pred sobom.
<div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhcfhv4o2W4jXKrxN5fKps5e_MhoFSCT8KqC9tM8OmjT4Aux1q6rK2OwdtdqfTsi5xU-eLJOR-vwGlW7rJwfzEcD6H4dSojir83BdIvh4NZbs3ZXUxfTPI54XcK84gP7i-93SaijySE7fRKTjuS-Jj3Yzc8henn-v9xr57Og2vzCHcCpvhEdnmcEiQ-V4w8/s930/348854577_10230602409634090_5898987919367465234_n.jpg" style="display: block; padding: 1em 0; text-align: center; "><img alt="" border="0" width="400" data-original-height="697" data-original-width="930" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhcfhv4o2W4jXKrxN5fKps5e_MhoFSCT8KqC9tM8OmjT4Aux1q6rK2OwdtdqfTsi5xU-eLJOR-vwGlW7rJwfzEcD6H4dSojir83BdIvh4NZbs3ZXUxfTPI54XcK84gP7i-93SaijySE7fRKTjuS-Jj3Yzc8henn-v9xr57Og2vzCHcCpvhEdnmcEiQ-V4w8/s400/348854577_10230602409634090_5898987919367465234_n.jpg"/></a></div>
Crnogorci su to vazda gledali i izuzetno cijenili: "Čegović si?"
U tom smislu, ovoliki primitivizam je propust ne samo jedne generacije i neće se pobjediti preko noći. Mnogo je toga potrebno.Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-44229815312489551762023-11-09T19:06:00.001+01:002023-11-09T19:06:34.939+01:00"IZAĐITE IZ NJE MOJ NARODE"Tokom ovih šest godina stekao sam bogato životno iskustvo kroz situaciju sa CPC, Bog mi je pokazivao korak po korak stvari i mnogi stihovi iz Pisma koje sam znao kao znanje, postali su moje meso i kost. Jedna od osnovnih stvari u koje sam se uvjerio je da svoju istinu ne možeš ljudima prenijeti, možeš je samo živjeti i stajati iza nje, dati vremena Bogu da on "izvede tvoju pravicu kao podnevno sunce". Svojom istrajnošću u vrijeme odbacivanja i progona, pokazuješ ono što vjeruješ u svom srcu, ma koliko ono trnulo i drhtalo pred silom i množinom, i bilo kao zrno gorušice, ta vjera srca će pobijediti ovaj svijet. Ko će vjerovati, ako ni ti ne vjeruješ, ako ti odustaneš kome je objavljena, zar će je moći drugi slijediti. Tvoje ćutanje u vrijeme ljudskog suđenja, postaje najbolja odbrana pred Božjim sudom.
<div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEGsp25R7jSQOJCmyFqc6IVSOk60hf7imm_ZmT09P3kDnOOqycEvjVQJt-kLvcmhtwmYao3OGZYgigLrFB4wBgtzz51GgCToLNC7LIQVQxkC3RfulKXLHyS9neGomAORU2nxIoawaCRB_yPnh8nsgb15ar8x8eYkXk-0Pxve3HU0EqaNvvJ9pbcnalWU6G/s1024/357009167_10230648943917418_3501461404964006978_n.jpg" style="display: block; padding: 1em 0; text-align: center; "><img alt="" border="0" width="400" data-original-height="759" data-original-width="1024" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEGsp25R7jSQOJCmyFqc6IVSOk60hf7imm_ZmT09P3kDnOOqycEvjVQJt-kLvcmhtwmYao3OGZYgigLrFB4wBgtzz51GgCToLNC7LIQVQxkC3RfulKXLHyS9neGomAORU2nxIoawaCRB_yPnh8nsgb15ar8x8eYkXk-0Pxve3HU0EqaNvvJ9pbcnalWU6G/s400/357009167_10230648943917418_3501461404964006978_n.jpg"/></a></div>
A posebno mi postalo jasno, da od naknadne pameti nema nikakve koristi, kad i posljednja budala shvati i da viče po ulicama ono što si mu pokušavao objasniti godinama, tada je već kasno da se išta spašava, jer ovaj svijet je osuđen na propast. Poenta je u onim drugim, koji su činili razliku u danima progona, njihova ljubav j podrška, dijeljenje istih vrijednosti i razumijevanja je živa vatra i slatkoća zajedništva koja je samo Nevjesti obećana. Božje namisli su drugačije, za Veliku Bludnicu (lažne svještenike na obije strane) nema spasavanja, naš zadatak od Boga je da toj Bludnici naudimo, i to dvostruko:
Otk 18:4-9: "I čuh glas drugi s neba koji govori: iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomiješate u grijehe njezine, i da vam ne naude zla njezina. Jer grijesi njezini dopriješe tja do neba, i Bog se opomenu nepravde njezine. Platite joj kao što i ona plati vama, i podajte joj dvojinom onoliko po djelima njezinima: kojom čašom zahvati vama zahvatajte joj po dva puta onoliko. Koliko se proslavi i nasladi toliko joj podajte muka i žalosti; jer govori u srcu svojemu: sjedim kao carica, i nijesam udovica, i žalosti neću vidjeti. Zato će u jedan dan doći zla njezina: smrt i plač i glad, i sažeći će se ognjem; jer je jak Gospod Bog koji joj sudi. I zaplakaće i zajaukati za njom carevi zemaljski koji se s njom kurvaše i bjesniše, kad vide dim gorenja njezina,"Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-53270025107658779192023-11-09T19:03:00.004+01:002023-11-09T19:03:59.627+01:00JAVNO OSRAMOĆENJE (Public humiliation)Po mom dubokom uvjerenju, nema većeg straha za jednog čovjeka u maloj sredini kao što je Crna Gora od javnog osramoćenja. Posebno ako je njegova egzistencija, odnosno služba povezana sa javnim kredibilitetom, to postaje brutalan mehanizam kontrole nad njim.
U tu svrhu moćnici ovoga svijeta koji kreiraju javno mnijenje i procese u politici i crkvi su preuzeli vlasništvo nad medijima, shvativši njihov značaj u javnom prosrkibovanju političkih i drugih oponenata. Naslovnica postaje savremena "parada-srama", preko koje kažnjavaju neposlušne i duhom zastrašivanja kontrolišu ostale ljude na pozicijama, naročito ako imaju putera na glavi (a ko ga nema?). Nije više ni važno što je istina, puste te niz vodu, javno optuže za koješta i odbace. Rijetki ne pokleknu, a mnogi ne prežive kampanju osramoćenja.
<div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPe9871XSRvviei8HQyR-2kt03tWsd7suIopmHuDH9QbJ7yCRqVqyBMeK0zuHc45Fvts5xdswEPGnCRjck9pdPlRKsQ96BFBAejPht0vKcWSSzHKie0x9RtzJDxL5IloZVghiBW2TmdAcRxcB7oVi70RN84OcK5P2B1umKNUYmgMUHtH2SfRtnNipAewqX/s705/347563483_10230662428774531_6446552888022784194_n.jpg" style="display: block; padding: 1em 0; text-align: center; "><img alt="" border="0" width="400" data-original-height="500" data-original-width="705" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiPe9871XSRvviei8HQyR-2kt03tWsd7suIopmHuDH9QbJ7yCRqVqyBMeK0zuHc45Fvts5xdswEPGnCRjck9pdPlRKsQ96BFBAejPht0vKcWSSzHKie0x9RtzJDxL5IloZVghiBW2TmdAcRxcB7oVi70RN84OcK5P2B1umKNUYmgMUHtH2SfRtnNipAewqX/s400/347563483_10230662428774531_6446552888022784194_n.jpg"/></a></div>
Isus im sprema najveću paradu srama, gdje će pred licem cijelog čovječanstva u njegovom trajanju i svih anđela na tri neba, svezati i razoružati sotonu, sa svim njegovim slugama izložiti ih neviđenom ruglu u pobjedonosnoj povorci. Volim ove stihove:
"Razoruža Poglavarstva i Vlasti i javno ih izloži ruglu vodećih ih u pobjedonosnoj povorci..." Kol.2:15
P.S. Na slici je prikazan lider južnokorejskog ganga Lee Jung-jae, javno osramoćen "paradom-srama" od strane vojnog režima Park Chung-hee (1961).Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-23804599740743788932023-11-09T19:02:00.001+01:002023-11-09T19:02:19.010+01:00OČEV TESTAMENTSveto pismo, naročito Novog Zavjeta, je dominantno pisano za Njegovu djecu, koja su preporođena Duhom Svetim kojima je dato da razumiju principe Carstva Nebeskog, nije to za svakog, nije to "formula za uspješan život" po mjerilima ovog svijeta, ne funkcioniše ako bi tek tako krenuo da se primjenjuje kao novi stil života...
Slično kao u ljubavi, samo onaj koji je spreman da Ga potraži svim svojim srcem, svim svojim mislima i svim svojim snagama, njemu će se Otac otkrivati i značenja Pisma otvarati poput čarobnih vrata.
<div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-E0D6s4p9aQo8M9BWwdBTePyNVFQNBvIdfV4hmse51mjl8FOMg78phHCENoZj2CLCS07CmDH4S2Fw-HSX0ISln1ndeKXczfCSo7dcKBqOmxN4Z7LHI_j7s6ituBjylYh-hy8DhuabhFWoHfWJVnZCkJU7rdKsIR63Am3DxCvw3ZgcHq3sk6X8F4fssn91/s906/348306139_10230753205643896_523098979076687246_n.jpg" style="display: block; padding: 1em 0; text-align: center; "><img alt="" border="0" width="400" data-original-height="513" data-original-width="906" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-E0D6s4p9aQo8M9BWwdBTePyNVFQNBvIdfV4hmse51mjl8FOMg78phHCENoZj2CLCS07CmDH4S2Fw-HSX0ISln1ndeKXczfCSo7dcKBqOmxN4Z7LHI_j7s6ituBjylYh-hy8DhuabhFWoHfWJVnZCkJU7rdKsIR63Am3DxCvw3ZgcHq3sk6X8F4fssn91/s400/348306139_10230753205643896_523098979076687246_n.jpg"/></a></div>
Za sve ostale je čak opasna knjiga, jer saznanja koja ti se pružaju donose odgovornost i osudu, jer ne možeš reći da nijesi znao. Bolje nemoj ako nijesi spreman ići do kraja.
Bog čeka kao onaj otac bludnog sina na kapiji sa pogledom uprtim u daljinu, hoćemo li Mu se vratiti u punom povjerenju. Takvima će se dati da osjete i razumiju stvari koje ne mogu ni da zamisle. Takvima je On napisao taj Testament, kojim je ostavio sve u nasljedstvo.Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-20227186168693609972023-11-09T18:23:00.002+01:002023-11-09T18:24:18.863+01:00POSTOJI LI PREDESTINACIJA?<div>Veoma je delikatno pitanje postoji li predestinacija. Treba reći i da postoji i da ne postoji, i to istovremeno. Možda je najbolje reći da postoje paralelno, kao dvije sudbine, dvije volje Božje za svakog čovjeka, pa i cijelog čovječanstva. Najbolje simbolički oslikane u onim dvaju drveta u Raju: Drvetu života i Drvetu poznanja dobra i zla. Ta dva principa se vide kroz cijelo Pismo, odnosno sa ta dva drveta jedemo plodove kroz cijelu istoriju.</div><div><br></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgV8kcZGkrPr4GErgbjFCa6HDZesp3BmTZFTpzGjd0TFAb237pno0RDuDTvpcJET49Rhl7yrWTLNW2xV9IBAupM_yXU64QMPAFIebNGXpNABhe6x61QtcJuCv_RRSDp8tgnkaOR7YlAV5HGoVVp5TFbNNRnh6S2GuzcFGsdi0xrtSvvSsQzLuqshViNuMRV" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;">
<img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgV8kcZGkrPr4GErgbjFCa6HDZesp3BmTZFTpzGjd0TFAb237pno0RDuDTvpcJET49Rhl7yrWTLNW2xV9IBAupM_yXU64QMPAFIebNGXpNABhe6x61QtcJuCv_RRSDp8tgnkaOR7YlAV5HGoVVp5TFbNNRnh6S2GuzcFGsdi0xrtSvvSsQzLuqshViNuMRV" width="400">
</a>
</div><br></div><div>Juda je bio apostol u svemu jednak ostalima, u silnim obećanjima i naklonosti Božjoj, njegovo je ime bilo upisano u Knjigu vječnog života, kao i svih apostola. Nepodijeljena volja Isusova je bila da se Juda spasi. To što je izabrao put izdaje, što nije stao kada je bio opomenut, pa se otvorio za nešto drugo i dozvolio da mu đavo stavi drugačiju perspektivu u srce, otkrilo je njegovu drugu sudbinu koja je takođe bila dio Promisla Božjeg, i poslužila da se ostvari spasonosni plan u Isusu Hristu. Da li je Juda bio predodređen da izda, nije! Ali u izdaji Judinoj, otrkiva se ona druga sudbina, druga volja Božja osim osnovne da se on spasi i da bude na jednom od onih dvanaest počasnih mjesta u Carstvu Nebeskom! Slijedilo je (samo)uništenje Judino u njegovoj bogoostavljenosti.<br></div><div><br></div><div>Juda se čak i kajao da je podigao ruku na sebe, a da li se kajemo svi mi, pa čak i da smo episkopi, da mase idu za nama, da izgonimo demone i iscjeljujemo ljude kao što je Juda takođe radio, da smo redovni na službama i revni za crkvu i njene potrebe, koliko smo daleko otišli Judinim putem izdaje, i da li ćemo doživjeti da nam se izbrišu imena iz Knjige vječnog života. Naša sudbina je u našim rukama, sloboda koju smo dobili onog dana kada nas je Gospod oslobodio od grijeha, stavila je odgovornost na nas za naše izbore. Ne možemo više kriviti ikog, a naročito ne Boga za svoju sudbinu.</div><div><br></div><div>Zato 1. Petar 5:8 nam poručuje da budemo budni i pazimo, jer đavo kao lav ričući hodi i traži koga da proždere. To nas podseća na važnost opreza i borbe protiv zla u svakodnevnom životu.</div>Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-42280524692985031372023-11-09T18:07:00.002+01:002023-11-09T18:09:09.843+01:00POSLUŠNOST HRISTU JE NAŠA ŽRTVAKoncept žrtvovanja za otkup grijeha u Starom zavjetu se zasnivao na tome da je čovjeka to koštalo nekog njegovog imanja. Postojala je cijena. Prinosile su se određene životinje ili dio roda od žetve, kojih je taj neko morao da se odrekene da bi ih prinio Bogu za oproštenje grijeha.
<div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0MbNlD2sF0B1QA0NVCrE2lzKmNOMjUYls4plkYpa3Re7erA1Iz8ic3zldGfK9foMyrqMMgNrBuryZPnc51OBWHRN7TYa0rPQS3FaSJ4XW5gbWv8d4s-KkimzwBz7EWBUhS0m6hJOAP98JGNBk1KPu-g_4cN3-hyW3szoSmNwtkzkloxZmVIx0GYp0L5ZX/s1200/thepassionofthechrist.jpg" style="display: block; padding: 1em 0; text-align: center; "><img alt="" border="0" width="400" data-original-height="900" data-original-width="1200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0MbNlD2sF0B1QA0NVCrE2lzKmNOMjUYls4plkYpa3Re7erA1Iz8ic3zldGfK9foMyrqMMgNrBuryZPnc51OBWHRN7TYa0rPQS3FaSJ4XW5gbWv8d4s-KkimzwBz7EWBUhS0m6hJOAP98JGNBk1KPu-g_4cN3-hyW3szoSmNwtkzkloxZmVIx0GYp0L5ZX/s400/thepassionofthechrist.jpg"/></a></div>
Razmišljam danas, koliko je duboko nerazumijevanje otkupljujuće žrtve Isusa Hrista, posebno za one koji misle da to nas ne košta ničeg. Kao da ima ikakvog značaja tuđa žrtva za onog koji je indiferentan prema njoj i opušteno vodi jalove teološke rasprave kako su svi spašeni, jer ako je to već sve "plaćeno" zašto bi neko morao da se ičeg odriče ili išta da radi ili mijenja kad mu je Bog sve već oprostio.
E moje bidalice, pa ta Isusova žrtva je Isusova, a ne tvoja žrtva, odnosno nije tvoja dok ne postane tvoja, vjerom i poslušanjem. Validnost se ostvaruje sama onda kada "platiš cijenu", tada je to žrtvovanje.
Koja je cijena? Cijena je tvoje predanje: "Ostavi sve i kreni za Mnom"... kad predaš u vjeri sebe i svoj život na živu žrtvu Hristu, za slavu Njegovog imena, tada je to tvoje prinošenje Jaganjca Božjeg za otkup grijeha. On u tebi, i ti u Njemu. Time Hristova žrtva postaje i tvoja žrtva, postaje validna za tebe, otkupljujuća. Tek data primaš spasenje, dobijaš silu da živiš pobjednički, smisleni i svrsishodni život.
Ono što se desilo na Krstu Golgote prije 2000 godina, te oslobađa žrtvovanja životinja i plodova žetve, i ne treba da umireš za Boga, treba da živiš za Njega, Njegov vaskrsli život.
Gospod je upravo to oduvijek tražio od nas. Tražio je poslušnost, a ne žrtve paljenice. Jer bez poslušnosti i žrtve su besmislene, takve su Mu se ogadile i postale bezvrijedne, ako za posljedicu nijesu imale promjene u ponašanju, odnosno pokajanje. To je Isus objašnjavao narodu, a objašnjava i danas. Hrist je postao Jaganjac Božji, žrtva savršena, jednom za svagda, ali samo onima koji sa svojom poslušnošću pokažu vjeru u Hrsta, pa ta djela vjere postaju bogougodna žrtva s kojom se spašavamo.Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-60084810670131356382023-07-07T15:30:00.004+02:002023-07-07T15:39:24.232+02:00SAMOSMI NOE I DR. (smisao braka je spasenje)
Smisao braka, odnosno porodice je spasenje!
Nepobožna žena pobožnim mužem, nepobožni muž pobožnom ženom, djeca pobožnim roditeljima, roditelji pobožnom djecom... Božji poziv i spasenje nije samo za nas, nego i za naše ukućane. Kakav bi to Raj bio bez naših najbližih cijelu vječnost.
<div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhAVso_C8E6tT-9QeimLB2PH91hO3fLKKp9Yu9ax2TAF8rVwofJf-XWl3GUAXQLJfAOSWFviO-Nd4CakEXdS99OFxV5t3_Fz5raISCAEpXWF9xj5F1t3TWXLrn-f9IHBAv7IwqubWaoGemZhFU1D_HymOW7ss4szisSUpIaR28PcJv22HDNqB6fF88cZiDD/s879/358565680_10230681475210680_1378571495049628851_n.jpg" style="display: block; padding: 1em 0; text-align: center; "><img alt="" border="0" height="400" data-original-height="879" data-original-width="772" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhAVso_C8E6tT-9QeimLB2PH91hO3fLKKp9Yu9ax2TAF8rVwofJf-XWl3GUAXQLJfAOSWFviO-Nd4CakEXdS99OFxV5t3_Fz5raISCAEpXWF9xj5F1t3TWXLrn-f9IHBAv7IwqubWaoGemZhFU1D_HymOW7ss4szisSUpIaR28PcJv22HDNqB6fF88cZiDD/s400/358565680_10230681475210680_1378571495049628851_n.jpg"/></a></div>
Mnogo je primjera u Bibliji i žitijama svetih gdje je spasenje nešto što se smatralo kolekitvnim... U tome јe svetost tajne braka... sjetimo se "Samosmoga" Noja (divan izraz je osmočlanu porodicu oličenu u jednom čovjeku) pravednog Lota sa porodicom, krstenje cijelog doma stotinka Kornelija, zatim cijelog doma Lidije Makedonke, cijelog doma onog Tamničara koji je čuvao Pavla i Silu, Stefinin dom kojeg je cijelog krstio ap Pavle ... itd.itd.
<div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5O_hhnNnSHjn-EagSrQYvecn67XpXA_43mqfw5GgpnmSUmjYLmX49GbpeHmfOH9KHP0au9b_cw_YBhfGOP6nW1-rq5pUVs2CiPQZsaxLdGzA4aMk0IeB4psDiTRgA626u43L2o1J_UFpBgWtz5ELPrlj3yugkKYG4NBqb0WhB7_IGT_k2ojH2md6Bol7r/s342/358486820_10230681474690667_8940986017148483208_n.jpg" style="display: block; padding: 1em 0; text-align: center; "><img alt="" border="0" width="400" data-original-height="342" data-original-width="342" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5O_hhnNnSHjn-EagSrQYvecn67XpXA_43mqfw5GgpnmSUmjYLmX49GbpeHmfOH9KHP0au9b_cw_YBhfGOP6nW1-rq5pUVs2CiPQZsaxLdGzA4aMk0IeB4psDiTRgA626u43L2o1J_UFpBgWtz5ELPrlj3yugkKYG4NBqb0WhB7_IGT_k2ojH2md6Bol7r/s400/358486820_10230681474690667_8940986017148483208_n.jpg"/></a></div>
Zato molimo za svoje ukućane, sve je po milosti, jer nijesmo mi povjerovali u Boga jer smo pametniji od drugih, nego je On prvi povjerovao u nas. Molimo se i za svoje pokojne, jer sve dok traje vrijeme dok se navrši "mjera molitava" ima smisla se moliti za milost Božju da ne budemo suđeni sa svijetom. Sve je po milosti, spasenje je dar Božji i nije po djelima da se ni jedan ne bi hvalio. To što si uzvjerovao jedini u domu, je čudesna privilegija za mogućnost da se i oni spasu tvojim svjedočenjem, životnom i molitvom.
<div class="separator" style="clear: both;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgOFjhhQUrYzFRkSdF-Cdn_C1SNNX121Bq5lBoV4k9fMOlO9s_dxcVXiPoMoTr0yTugZJTIInAPObTRAJdkCiogDy146Hc8ZDg6qVM8-xES0RwygfI99l09Bk3qKrBkgAlfTNigqeS1DToamykhYN_2x4rW9du0m353Lp3Y_pVn06o-FdkP7qwBOzhOpqjN/s250/358049453_10230681476050701_7946253878982751876_n.jpg" style="display: block; padding: 1em 0; text-align: center; "><img alt="" border="0" width="400" data-original-height="183" data-original-width="250" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgOFjhhQUrYzFRkSdF-Cdn_C1SNNX121Bq5lBoV4k9fMOlO9s_dxcVXiPoMoTr0yTugZJTIInAPObTRAJdkCiogDy146Hc8ZDg6qVM8-xES0RwygfI99l09Bk3qKrBkgAlfTNigqeS1DToamykhYN_2x4rW9du0m353Lp3Y_pVn06o-FdkP7qwBOzhOpqjN/s400/358049453_10230681476050701_7946253878982751876_n.jpg"/></a></div>
Zato đavo kidiše na brakove i porodice, zato je tako teško očuvati to jedinstvo... ali blago onom koji potripi Hrista radi, vidjece velika čuda u svome domu.Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-7087388276428127958.post-60097962181651899982022-12-10T15:16:00.001+01:002022-12-10T15:19:42.068+01:00LJUBAV BOŽJA JE NAJDUBLJI UVID<div>Ma moraš biti presvjedočen u svom srcu da Te Gospod silno ljubi, da bi počeo da razumiješ stvari u životu, da te oskudice i to što čekaš je više znak tvoje nespremnosti da primiš, nego Božjeg uskraćivanja, pa zar On koji ti je čak i Svoga Sina dao da pogine mjesto tebe, zar je do Njega, zar je On taj koji nam nešto ne daje i koji je škrt. <br></div><div><br></div><div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhD6h6lA-u7l2Z63Iz8druLk24aNv-xq8YgA8If0vmNrqey8mxER-AO_PNsDDAigvyzisFKOCG6mmglctiY_J9X2dVw1NmWhnWhsjUB-MbzxTYSBP0oZYflvxTNvmAW8t9-K8G5wPUuvO-4/s1600/1670681761075548-0.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;">
<img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhD6h6lA-u7l2Z63Iz8druLk24aNv-xq8YgA8If0vmNrqey8mxER-AO_PNsDDAigvyzisFKOCG6mmglctiY_J9X2dVw1NmWhnWhsjUB-MbzxTYSBP0oZYflvxTNvmAW8t9-K8G5wPUuvO-4/s1600/1670681761075548-0.png" width="400">
</a>
</div><br></div><div><br></div><div>Onaj ko upozna Boga, iskustveno, i Njegov ljubazni karakter, tek počinje da shvata da je izazov u našem pokajanju, odnosno preispitivanju. Ljubav Božja u Hristu je najdublji uvid, jer tek tada razabiraš stvari koje stoje nezavršene oko tebe, koliko toga je neophodno da uradiš na sebi i svom vinogradu, koliko toga ima da naučiš da bi se osposobio i pripremio da primiš. Kako treba da poravanaš staze, da sve što je visoko da se spusti, a što je poniženo da se povisi, da bi mogla proći Slava Božja. Da se na to odnosi ona Riječ: "Pripremimo put Gospodnji", odnosno to je sve ono što je neophodno danas, u hitnji, da učinimo, jer je Dan Gospodnji kao lopov, doći će iznenada, doći će po noći. Tada, u taj dan, kada krenu da se pune naćve i mreže, neće se kidati kao one Petrove, niti čamci potanjati jer nijesu bili spremni za veliki ulov. </div><div><br></div><div>Zato, umjesto što jadikuješ na Boga, počni da se spreman i budi budan, u tome je sva mudrost. Ne čekamo mi na Boga, nego je On sve vrijeme čekao na nas, jer nije Njegova ruka okraćala da spasi, iscijeli i oslobodi, nego su se grijesi naši nagomilali i udaljili nas od Njega. </div><div><br></div><div>Pokajmo se, jer se približi Carstvo Nebesko.</div>Lav Lajovichttp://www.blogger.com/profile/18356813190464033113noreply@blogger.com0