Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за септембар, 2016

Od Boga sam se učio ljubavi

Mnogo sam čitao i slušao o ljubavi, od starijih drugova, braće ili oca , ali sve suštunske stvari sam naučio bile su od Boga. Naucio sam da ne mozemo nicim "natjerati" druge da nas vole, budu fer, ma koliko se pozivali na moralne obaveze, vjeru i zakone. Sta ce ti vjernost zasnovana na strahu i prijetnjama, sta ce ti odanost kupljena poklonima. Sve ce postojati dok postoji neposredna prijetnja ili korist. Na prvoj krivini bićeš odbačen. Bolje je biti sam, raditi na sebi i drziti se onog u čemu smo "na svome" i što smo mi, dok se ne desi ljubav i prijateljstvo, dok nas ti neki drugi ne upoznaju i ne prepoznaju ljepote zajednostva sa nama i dobiju želju da budu zbog nečega korekrtni prema nama. Ako treba da postanes neko drugi da bi te neko zavolio, tada nikad neces naci nekog ko te zaista voli kada.padnu maske. Takav odnos nema perspektive, kao sto ni takav čovjek nema perspektivu, jer takav ne voli sebe pa misli sa ga i drugi takvog ne mogu voljeti. Jer ne vjeru

Duhovni ratnici svjetla

Počeo sam da gledam d­rugačije na mnoga moj­a životna strašila, a­veti i spodobe koje s­am usput sretao kad g­od bi se odlučivao da­ krenem ka svojim sno­vima i srećom… Nijesu­ to samo neki moji potisnuti strahovi, sotonske pre­preke ili aveti prošlosti. Sad vjerujem d­a je mnoge od njih Go­spod postavio na tim ­stazama, kao što doma­ćin štiti onu uzoranu i­ posijanu plodnu nji­vu na kojem niče svak­o žito oko kojega se trudio. On strašilima čuva jedino svoje blago i naslijedje kao što domaćin brani onim slamneni­m strašilima njivu od ­crnih i štetnih ptica­, svraka i gavrana, iono što je orao, sijao, okopavao i njegovao. J­er to On ima skrivene "izvore donje i izvore gornje".koje čuva samo za­ svoju djecu. Na tim putevima stoje strašni andjeli čuvari da ih štite od lopova i tudjinaca. Samo Njego­va djeca, ona koji su neustrašiv­i ratnici svjetla koj­i ne zastajkuju pred ­avetima i ne odustaju od zastrašnivanja, nastavljaju daljw i uspjevaju da nadju puteve i opstanu na nji

Sloboda izbora i Milost

Ja više ne vjerujem u neki koncept ljudske dobrote, da čovjek bez Boga može išta dobro da izabere po svojoj slobodnoj volji i razumjevanju.. Da je po našem svi naši izbori bi vodili u propast , jer su unaprijed pogrešni.. Najobičnije stranpitice sebičnosti i gluposti... Jer od postanka čovjek bez Boga nikad nije ni imao šansu da zlu kaze NE. Svaka ponuda tkz. "slobode izbora" u ovom nakaradnom svijetu svodila se na izbor izmedju dva zla, manjeg i većeg, ali zla. Jer je djavo knez ovog svjetskog sistema vrijednosti i on "griješi od početka".. Sloboda izbora koju imamo od njega je ista onoj kojom su fariseji iskusavali Isusa pred narodom pitavši ga da li narod treba da plaća porez Rimljanima ili ne. Računali su kako god da odgovori nekome će se zamjeriti, ako kaže "ne" pašće pod udar Rimskih okupatora koji bi ga proglasili za anarhistu i pobunjenika koji okuplja narod na ustanak, a ako kaže "da" onda će ga taj isti narod koji ga slijedi odbaciti il

FILOZOFIJA DNA

Postoji jedna vazna faza u svakom duhovnom razvoju, svakako najvažnija, koja nam pokazuje duhovne dubine , kada.doživimo ono izmicanje oslonaca , ja je zovem - filozofija dna. To su oni periodi izostanka podrške od ovoga svijeta i gubitka onog sto nam je bilo važno, kao i kontrole nad sopstvenim životom.. To je faza kada ulazimo  u dubine, kada matica naših života nas obuzme i nosi u jedan novi  svijet. Svijet ispod površine koji do tada nijesmo ni znali da postoji. To je jedna nova dimenzija duse koja se kreće u rasponu od dna naših života do gore u visine iznad nas, do najdalje tačke otkrovenja. Tu se tek sagledava veličina naše duše, veličina nase vjere i veličina našeg Boga. Tek tada vidiš kolika je zabluda  na kojoj počiva filozofija ovog svijeta - da je za uspjeh i pobjedu potrebna i dovoljna podrška ljudi, močnih ljudi, koju smo očajno tražili i očekivali, zbog koje nijesmo kretali na put nijesmo smjeli u bitku. Iskusio sam da možes biti na "pravoj strani", možeš ima

Malo pažnje molim

Otidjoh prije neki dan u Aromu, bilo je mozda 21.30h ne vise.. Rade do 23h, pa je daleko bilo do zatvaranja... Dodjem na odjel za preradjevine i malo pricekah dok dodjoše prodavacice, jer su nesto preslagale u magacinu. Jedna krenu iza pulta a druga nekako put mene. Ja upitah notmalno: Oprostite, da nije kasno, jeste li ocistile nož za rezanjje? jer sam zelio malo trapista da mi se nareze.. Kad one zapanjene stadoše, mislio sam da sam nesto pogresno rekao. Ova prodavacica koja je pored mene bila odusevljeno reče: Vi ste gospodine prvi od kada ja radim ovdje da je uopste mario za to da li smo ocistile noz. dolaze nam pred kraj smjene i bez problema zahtjevaju, tako da na autobus ne mozemo da stignemo.. Naravno, sve dok radimo mi narezujemo.." odgovorile su obije , vidno ozarene jer ih je neko razumio i ispoštovao.. Sjetih se zato svoje fenomenalne profesorice Termodinamike u 3.razredu srednje skole, znao sam to cesto da pomenem, kako mi je jednom poslije časa rekla: Znas Lave, zb

Kao u snu

Desilo mi se jutros u snu onaj osjecaj kada ukapiras nesto krucijalno vazno, presudnu istinu, neko rjesenje sustinskog pitanja.. Pa u nekom polusnu sam to i zapisao kao.Jos sam se kao budio da to zapecatim da mi nekako ne umakne. .. Ali avaj :) jos jedno budjenje, u ovom svijetu konfuzije, zabune, obmane i sjenki.. Stojim cjelo prijepodne, pokusavajuci da se svega sjetim, zbunjen , kao na nekoj stanici sa koje je moj voz otisao bez mene, vec sam prestao da trcim dok on izmice u daljinu, da ga vise i ne mogu vidjeti.. Ali ostaje jedno, snazno sjecanje, na moj san, na jednu Istinu koja je razgovarala sa mojim dusom dok je taj podlac -razum zaspao na strazi. Sve je mozda nestalo sa jutarnjom izmaglicom i rosom, ali jedno moje srce zna - On postoji. Postoji moj Krucijalni Odgovor, Blistava Istina i Suštinsko Rjesenje.. I znam da ce Ga moja dusa ponovo sresti, i da ce tada razgovarati Licem k licu, kristalno jasno kao na podnevnom suncu,  a ne vise kao u ogledalu u magnovenju polusna...

Biti spreman, u tome je sva mudrost

Uvjek sam nekako zamisljao (valjda su tu i americki filmovi pomogli i neka savremena pozitivisticka skola zivota) da mudar čovjek može izbjeći svaku nevolju i da prozre i preduprijedi svaku nameštaljku, prevaru i sl.. Pa iz toga je valjda negdje proisteklo mučno samoanaliziranje i preipitivanje postupaka u vremenu kad bi upadao u neku nevolju ili dozivljavao da te neko prevari, izda ili ošteti.. Pa govorio sebi "Budalo, kako si naivan ispao ili što nisi učini ovo ili ono..".. Mozda bi cesto pomislio da nijesam bio duhivno budan, da nijesam dovoljno molio ili da je čak to zbog moje neke krivice i kazna pravedna za propuste kojekakve.. I tako dok bi sebi mučio dušu pitanjima baš ovih dana mi postade jasno dok sam radio neke poslove oko kuće (bolje radi mozak pri fizickim aktivnostima :-)) pa sam zapitao sebe vjeruješ li ti zaista u Hrista, i ono što je on rekao u Svetom pismu? ! Pa ako je On , koji je bio mudar iznad svake poznate ljudske mudrosti, pronicljiv iznad svake pozn

Strasna ljubav

Vidio sam strasnih ljubavnika koji ne vjeruju u Boga, ali ne i silnih slugu Bozjih koji nijesu strasno voljeli i bliznje svoje a narocito Boga. Ko nije volio silno , ko nije volio fatalno, sa strascu vatreno i bez kalkulacije, pa bila to i najveća svetica ili najgora gresnica taj neće ni Boga ljubiti ispravno kao sto pise "svim svojim srcem, svom svojom dusom i svom svojom snagom". I tek tada, samo takvoj ljubavi i strasti , Gospod obecava "Dat cu da me nadješ". Jer On je žarki ljubavnik dusa nasih , onih koji takodje ginu za Njim u ljubavi. Bog za sve ostale ce ostatu dalek, nedokuciv i neuhvatljiv , nece se otkrivati nadmenom i mlakom srcu. A zar bi i mi? U ljubavi sve se oprasta i bijes i bol i uvreda, sve osim mlakost i ravnodusnost. Kao sto se nevjesta rumenih obraza koji gore, ubrzanog daha i uzlupanog srca polako se skida pred svojim ženikom, da mu se cijela preda da je pozna u intimi, tako se i Gospod otkriva samo onoj dusi koja za Njim trepti u strasnoj l

BIJ IZGUBLJENE BITKE

"Možda najvažnija životna lekcija koju sam nauočio zadnjih godina , u svojoj zreloj zivotnoj dobi, je kako biti izgubljene bitke. To je nesto slično onoj mudroj izreci, koja je dugov visila negdje na mom profilu "Uspjeh je kad ides iz neuspjeha u neuspjeh a ne gubis entuzijazam". Slično ali nije isto, kasnije ču objasniti. Ali da se vratimo za kratko na izreku, jer to je svakako nesto sto mora svako da nauci na putu uspjeha. To je ono sto je Michael Jordan kaže: "Promašio sam više od 9000 šuteva u karijeri. Izgubio sam više od 300 puta. 26 puta su mi suigrači povjerili zadnji šut koji sam promašio. Nisam uspijevao opet i opet i opet. I zbog toga sam na kraju i uspio. " Kada čovjek cini ono u sta duboko vjeruje onda se mora učiti istrajnosti, neodustajanju, podnositi nesupjehe i padove, smatrati ga samo kao predah do pravog uspjeha. Svaki pad je lekcija, iskustvo, kako se ne treba raditi. I onda novo ustajanje, novi pokusaj. Kazes sebi, nema odustajanja, snagom

Domaćini i paraziti

Postoje ljudi koji žive OD ljudi (paraziti) a ne ZA ljude.. Hrane se njihovom dobrotom, ljubavlju, radom, pažnjom. Žive njihove živote jer nemaju svojeg. Žive od tudje životne energije, hrabrosti, vizije, moci jer svoje niti imaju niti hoće. Teško ih je prepoznati, sve dok ne dodje jesen života i neka decembarska oštra, vjetrovita i hladna jutra kada opadne žuto lišče sa naših grana. Tada se ukažu ti ljudi – imele.. Ko je vidio drvo imele, ono malo, zeleno i bujno na goloj grani velikog razgranatig listopadnog drveta zna o čemu pisem. Čudna je to stvar sa parazitima, jer domaćin trpi parazita ne zato što to želi, nego zato što ga se ne može riješiti, zapravo ne zna kako se može osloboditi.. Osjeća neku vrstu nemoći i zavisnosti prema njemu ili fatalnu privlačnost.. Sa druge strane i parazit u potpunosti zavisi o domaćinu, on to ne priznaje ali zna u svom srcu. Živi od domaćina ali ga i truje i tiho ubija. Kao kakav vampir. Ali to nije čovjek-predator jer postoji razlika između pr

MANIPULACIJA I STRAH OD GUBTKA KONTROLE

Manipulaciji je najblizi fenomem straha i kontrole. Pismo kaze na jednom mjestu : "Strah ima muku".. Ne samo da zastrasivanje izaziva muku u stomaku , onaj poznati osjecaj tremE i nemira, vec i onaj koji zastrasuje ima muku u sebi. Kao onaj trn u ledjima vjestice Karabe iz crtanag filma Kiriku.. Taj bol i muka cinio ju je zlom vjesticom, trauma od koje i sama bjezala i sa kojom se nije zeljela suociti. Vjestice (manipulatori) koji zele ucjenama i prijetnjama da sticu moc i kontrolisu nasim dusama i umovima sami imaju veliku muku u sebi. Ako hoćete da uzvratite manipulatoru , to ne činite njegovim oruzjem, vec im samo stavite do znanja, svojim rijecima ali prvenstveno stavom i drzanjem, da nad vama ne mogu vladati i ne mogu kontrolisati vase zivote. Učinite sve suprotno od onoga sto ocekuju da cete uraditi.. Jer nema veceg pakla za manilulatora od tog straha i muke koju osjeca kad vidi da gubi kontrolu nad vama.. Nema pregivaranja sa teroristima.. Njihovo glavno oruzje je stra

PNEUMA - REFERENDUM O CRKVENOM PITANJU - VOX POPULI VOX DEI

Crkveno pitanje u Crnoj Gori je parekselans političko pitanje pa se mora rješavati političkim sredstvima na demokratskim principima. Najčistiji oblik neposrednog učešća ljudi u političkom životu je referendum. Crnoj Gori je potreban konsultativni referendum, odnosno narodna inicijativa za rješavanje crkvenog pitanja, kroz izmjenu Ustava i donošenje novog Zakona o vjerskim slobodama i obnovu autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve. Referendumsko pitanje bi moglo biti "Da li ste za jednu jedinstvenu autokefalnu pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori sa sjedištem na Cetinju". I to sprovesti za svaku eparhiju posebno. Da se prekine više ova konfuzija i jednom, za svagda, pokaže šta narod želi i kako riješiti crkveno pitanje u Crnoj Gori. Mnogo sam tekstova, u jednom dužem periodu, pročitao o crkvenom pitanju u Crnoj Gori, o istoriji crnogorske crkve, o njenoj autokefalnosti kao istorijske činjenice i legitimnosti tog zahtjeva, o nastanku Srpske pravoslavne crkve 1920.godine, njenom

Razoblicavanje manipulacije u bračnim i porodičnim odnosima

Odmah da rašcistimo nekoliko pitanja. Pisaću o manipulacijama u emotivnim odnosima ali samo izmedju bračnih partnera i to sa aspekta hrišćanskog poimanja braka i porodice.. Svuda oko nas smo svjedoci razanoraznih "emotivnih" odnosa , koji neki simpatično nazivaju partnerskim, u kojima je sve nedefinisano, pa time i moguće i dozvoljeno tako da niko ne bi mogao da da osnovnu postavku problema i u čemu se sastoji manipulacija.. Vi ne mozete objasniti nista ljudima koji ne vjeruju u Boga i svetost braka, niti oni mogu nama da objasne zasto bi ista bilo zabranjeno u odnosima ako nema Boga, o kakvom moralu, vjernosti i postenju se moze govoriti ako je sve relativno i dok smo ja ili ti ili nasa djeca centar univerzuma? Sve se onda uzrocnoposljedicno svodi da je u ljubavnim odnosima sve prihvatljivo dok te to "čuni srećnim" ili dok te ona druga strana ne uhvati u tvom praktikovanju " sreće". Jer šta je sa tudjom srećom ili srećom naše djece.. Ne vjerujem da čovjek