Vladimir Lajović Blog

U vezi prethodnog što sam pisao ima još jedno veliko zlo a to je da kada ljudi (većina) vide da ti je do njih ili nečeg u vezi njih stalo, počinje tvoj pakao, osjete neku moć nad tobom, zauzimaju nadmeni stav i iskušani su da te iskoriste i izmanipulišu... Kada se sjetim moga života kada sam bio iskoristen, prevaren i izdan bilo je to upravo onda kada sam imao najplemenitija osjećanja, veliku želju i energiju, kada sam činio i natrpirodne napore, davao cijelog sebe bez kalkulacija.. Ali to ovima nije bilo dovoljno, nijesu to cijenili i vrednovali, vidjeli sansu za zadovolje svoj ego i neke svoje prohtjeve. Cesto sam se sa Bogom raspravljao: "Kad god krenem ka onom u sta silno vjerujem , sto je zaokupilo cijelo moje srce i dusu, na mene sve se okomi, ustaje sav pakao i ljudi, čini mi se. Svuda sam nailazio prezir i porugu, odbacivanje i protivljenje.. Zasto Boze? Zasto ako nekome pokazem da mi je stalo , on se utripuje i misli da je ko zna sta, oholo gleda sa visine koju sam mu ja

Ne znam kako da obajsnim jednu vrlo perfidnu manipulaciju koju sam vidio kod ljudi... Znaju da si vjernik (ili da si dobar čovjek, svejedno) da se trudis da učiniš ispravnu stvar, da budes korektan i posten, da oprostis i da predjes preko nekih zala koji ti ljude čine i onda neki to pokušavaju da iskoriste, pa traze neku uslugu a istrajavaju u svom bezobrazluku, računajući na tvoju dobrotu.... Čuh jednom "Ma lako ćemo sa njim, dobar je on, pomoći če, vidječeš.." Bilo je u tome nečeg odvratnog i podmuklog... Što reče jedan čovjek, sa kojom sam se riječu dugo borio, da li je ispravana: " Nije mi što traže uslugu, nego sto očekuju da ja moram to da im je učinim".. Zaista , dobrota i milost se ne može zahtjevati ni od Boga a jos manje od ljudi...Pa dobrota ne bi bila dobrota ako bi bilo kakvog osnova da se zahtjeva.. Ne možeš da svaštočiniš i sa računaš da če neko i dalje da bude korektan i milostiv.. Kao u onoj ojesmi Zdravko Čolić "Bog nek prosti pa zato je bog

Da imam vlast uveo bih jedno Ministarstvo utjehe i ohrabrenja, koje bi imalo samo jednu misiju - da ide od pravednika do pravednika i da im govori jasno i glasno da nema krivice na njima; da ne ubijaju sebe u pojam što su pored svih svojih napora pretrpjeli poraz; da ne krive sebe što su odbačeni zbog istine koju se rekli; da ne analiziraju svoje slabosti jer su ostavljeni kada su najviše sebe davali; da ne očajavaju kad gori od njih napreduju i ohole se; da ne gube nadu kada ne nailaze na prihvatanje i pravdu, kad ne dobijaju ono sto im legalno pripada, nego im se grubo otima... Da uveo bih takvo jedno tijelo i osposobio i poslao tim "spasilaca nade", jer nažalost neki sveštenici i hrišćani ne rade taj "posao", zbog.koga postoje.. A šta je misija crkve ako ne širemje jevandjelja (radosne vijesti) , da ima nade za sve nas, da ima plate za pravednika, da Bog vidi sve i da zlo neče trajati dovijeka, da svemu je odredjena granica!.. Ali ne mi, u svojem navodnom zna

Crna Gora je presedan u pravoslavnom svijetu, pa možda i u cijeloj hrišćanskoj vaseljeni u kojoj dominantna crkva osporava državu u kojoj djeluje. Ne kažem vlast, a i o tome ću nešto reći, već upravo državu. Osporava njene osnovne atribute... Osporava crnogorsku naciju - koja je navodno sotonska tvorevina, kako kaže u nečuvenoj izjavi iguman manastira Dajbabe u vrijeme popisa. Zatim, osporava njenu teritoriju koja je navodno komunistička tvorevina (izjava mitropolita Amfilohija)... Osporava i utvrđenu ganicu sa susjednim zemljama što je veoma delikatno bezbjednosno pitanje (slučaj Sutorine i episkopa hercegovačkog Grigorija), a da ne pričamo o čitavom nizu osporavanja jezika (naziva jezika i latinice kao pisma) pa do kulturoloških, arhitektonskih i drugog crnogorskog istrojskog naslijeđa.. Znamo li da Crna Gora je jedina dominantno pravoslavna zemalja u kojima se granice crkve ne podudaraju sa granicama države, samo naivni misle da je to slučajno, pa dobijamo slučaj sa elementima etno

Zašto mislimo da vidljiva crkva pa i cio ovaj poredak u svijetu ne može da nestane.. Ljudi u svojoj kratkoj pameti misle da ono sto gledaju zadnjih decenija ili jedan ljudski vijek da je vječno i nepromjenjivo.. Crkva koju vidimo danas u Crnoj Gori mnogo se razlikuje od one iz 19 vijeka , a ni nalik onoj iz 11. a da ne pričamo o prvoj Crkvi za vrijeme apostola.. Niti je bilo ovakve hijerarhije, niti podjela, niti velepnih zdanja, ikona , raskosnih odora, zlatnih kruna i nekog glamura i teatralnosti.. Pa niti ovako mizernog utucaja na naše društvo, osim odredjenog folklora.. U prvoj Crvki nije bilo strančarenja i politike,  etnofiletizma i nacionalnalizna, borbe za vlast, imovinu i teritorije..Ko malo čita istoriju zna da se promjenilo se sve do nepreoznavanja a zašto onda mislimo da se nenožr promjentii do nevidljivosti i nestajanja..Jer jedno znajte, da iz Bozje vječne perspektive, sve sto ima početak ima i svoj kraj.. Jer sve sto Bog čini to je za ovo vrijeme ali i za svu vječnost. B

Svjestan koliko je ovo važna ali i komplelsna tema rizikujem da se dotaknem samo dijela široke lepeze oblika manipulacija, sa kojim ču se baviti u nizu tekstova. Najbanalnija i najogoljenija metoda je svakako manioulacija seksom. Koji se dešavaju ne samo u nekim partnerskim odnosima, već itekako u sferi poslovnog i javnog zivota, sve sa ciljem širenja uticaja ali i sticanja profita.. Jer erotika i seks je oduvjek a naročita u posljednje vrijeme bilo moćno oruzje širenja nekih ideja pa čak vjerskih učenja.. Nije neooznato kako se u odredjenim krugovima i danas kroz odredjene meditativme vježbe, tehnike opuštanja , masaža i sl. sprovode magijski rituali u kojima se seks koristi za  "dosezanje bozanskih nivoa svijesti - egzaltacije"  pa se time ljudi moćno vezuju u članstvo sekte i postaju readikalni sljedbenici.. Ne treba biti mnogo pametan pa vidjeti i shvatiti cijeli show-biznis, kako se potpuno otvoreno čak i vulgarno koriste gole rijalite zvijezde, foto-modeli ili estradne

Život je čudesna i neponovljiva igra ljudske slobode izbora, bozje promisli i nenadnog slučaja.. Ko li će proniknuti u svoje srce, razumjeti sve štoosjeća, misli i želi, predvidjeti svoje reakcija i djela a kamo li razumjeti i spoznati sve ono što je na Božjem srcu i srcu ljudi koji ga okružuju ili što će sve donijeti stihije ovog materijalnog svijeta.. Pa ipak ljudski um se koči pred naletom neizvjesnosti, neizdrživo gori u paklu neznanja i nesigurnosti sopstvene egzistencije , a ako još i ne poznaje Boga u svojoj nevjeri grčevito se hvata za slamke i znakove, pokušava da pronikne zakonitosti svijeta, objasni šta mi se dešava i predvidi ono što dolazi i ono što mu se sprema.. I pored svega navedenog i uzaludnosti pokušaja da se predvidi budućnost (izuzimajući nadnaravne uvide i Bozju proročku objavu) ljudi i dalje "gledaju u pasulj", praveći razne planove i varijante zasnovane na pretpostavkama.. Što je najgore , te pretostavke se ne zasnivanu na njihovoj vjeri nego nažal

Treba mi neka avantura, treba neka pustolovina u dvoje, nešto što će me odvesti u jedan svijet iracionalnog, u svijet u kome su čuda moguća, u kojem nam je sreća naklonjena. Trebaju mi trenuci, bljesci vječnosti u ovom našem vremenu, u svakodnevici koja umorno ali tvrdo gazi sa svim svojim ograničenjima i nemogućnostima. Kao neki katapulti koji te teleportuju iz ovog u neki drugi svijet i neko drugo vrijeme. I onda me sjećanje odvede do onog subotnjeg jutra kako sam bio slomljen i razvaljen iznutra, stajao nemoćan pred problemom koji je parao sav moj svijet kao stari dobri džemper prošlih vremena. Sve se nazad vraćalo u klupko iz koga je nastalo, iz koga je trudno i dugotrajno pleten za hladne dane koji su trebali doći. Ali sada, to nije više bilo isto klupko, već iskrzano, izblijeđelo i zamršeno kao moje misli toga subotnjeg jutra kada sam ušao na vrata moje majke. A na vratima me dočekalo nasmijano i vedro lice njenog najmlađeg unuka, a moga šestogodišnjeg bratanca Vida. I kao da se

NE PRAVDAJ SE Ne pravdaj se jer je bespotrebno pravdati se onima koji te znaju i koji ti vjeruju , a uzaludno onim drugima koji te ne znaju ili ne vjeruju, čak je kontraproduktivno, jer jos manje ce ti vjerovati. Bolje se izvini i priznaj ako si pogriješio, ali se ne pravdaj, jer onda uskaces sebi u usta i ne vrijedi mnogo tvoje izvinjenje, Vrijedja malo inteligenciju, jer kao da tim pravdanjem hoces da negiras svoje izvinjenje i svoju kivicu. Narocuto nemoj da se pravdas, ako hoces da na druge upires prstom, da tudjim grijehom pokrivas svoj. A ako mislis da za nesto i nijesi kriv, sto se onda izvinjavas za to. I nije kurtuazno a mozes i lako tim pravdanjem da zapocnes svadju i uvrijedis onog kome si krenuo da se objasnjavas.. Primjetio sam, a znam dosta i po sebi, pravdaju se narocito dvije vrste ljudi - nesigurni i podlaci.. Nesigrini se pravdaju kad kane da urade nesto sto je dobro i u sta vjeruju, ali se boje posljedica ili zelei drugi u tome da ih prihvate i podrze, a podli kad

Mnogo se piše i zna o ljubavi, ali ipak i dalje ostaje tajna - kako ona da se ostvari u nasim zivotima, kako da se nadje ta srodna duša i da se desi susret, muškarca i žene.. Veliki car Solomon, od Boga nagrađen nevjerovatnom mudrošću koji je znao odgovore na sva pitanja, priznao je svom narodu da četiri stvari ipak nije mogao da razumije: "Put zmije po kamenu, put broda po moru, put orla na nebu i put muškarca prema ženi." Postoje znaci te nevidjive putanje po kamenu, po moru i nebu koje izmiču i najpažljivijim posmatračima.. Neki putevi promisli, slobode i slucaja koji izmicu nasem oku i razumu ali ne i cistom srcu koje ga moze naslutiti i osjetiti... Tajnim stazama ljubavi mnogi pokusavaju da hodaju.. Ali samo neki nalaze srodnu dušu a mnogi nikad... Zasto? Teško je to reći. Znam samo da dva su velika neprijatelja ljubavi na tom putu- strah i laz... Strah pomucuje razum i zaslepljuje tragaoca a laž ga gura u ništavilo i bezličnost... Tako da se u sveopstem vakumu i tami

Klonite se ljudi koji govore "Ne isplati se biti dobar.." . Njihov koncept dobrote povezan je sa isplativoscu ili nekom vrstom ocekivanja kompenzacije... A dobrota je po nekoj sustinskoj logici neisplativa...Jer da se isplati , zar bi bila to sto jeste, u cemu bi bila njena vrlina i podvig dobrocinitelja ako bi davao samo onima koje voli i od kojih ocekuju korist? Ta dobrota koja mjeri tudje, koja ocekuje kompenzaciju za ucinjeno, da joj se isplati za ovoga zivota, nije dobrota, to je jedna perfidna i prosta trgovina nematerijalnim dobrima ... A Bog kaze da ce nagrada na nebesima, biti srazmjerna tom iznosu razlike izmedju onog sto smo primili i koliko smo dali.. Zato i pitanje vjere je povezano sa dobrotom. Ko ne vjeruje u Bozju pravdu i NJegovu nagradu, ne moze da cini tu "neisplativu" dobrotu, pa cak bio od onih koji ne ocekuju odmah isplativost ali ocekuju za ovoga zivota , sa "druge strane".. Ali , svejedno je to, takva dobrota se umara, deprimira, p