Vladimir Lajović Blog

Kada gledam sve što se dešava u savremenom svijetu, kakvi su ljudi postali i tek šta nas čeka, jedna jedina misao i pitanje pomućuje moj pesimizam... Šta si to vidio Bože u ovakvom našem svijetu i ovim nevjernim i sebičnim ljudima da si dao svoga jedinog Sina da strada za sve ovo! Šta si to vidio Hriste u nama de je bilo vrijedno tvoje strastvene ljubavi i neshvatljive žrtve na krstu? Šta to znaš sto meni izmiče ispred pogleda da si tako vjerovao u nas ljude i nijesi razočaran odmahnuo glavom.. Šta je to tako vrijedno i dragocjeno, da si rekao "prepuna je zemlja slave tvoje Gospode"?!? Reci mi, otvori mi oči, da počnem da gledam drugačije na ovaj svijet i dane koji dolaze!

Ni jedan se zločin ne može pravdati kasnijim dobrim djelima ! To je u najkraćem smisao jednog sna kojeg sam jutros imao. Elem, u nekoj zamršenoj priči, u društvu ljudi sa kojim sam slučajno kolima vraćao kući sa plaže, desilo se stravično ubistvo, masakr.. Jedan od tih ljudi - manijak je bukvalno sjekirim iskasapio čovjeka naočigled svih nas, i mi smo svi od straha od njega ćutali, sjeo je za volan a mi svi onako prestravljeni na zadnje srediste.. I negdje smo se kasnije zaustavili i ja sam poceo da bježim brzim korakom po gradskim ulicama, onako go, samo u kupaćem sa velikim osjećajem krivice jer sam saoučestvovao u ubistvu.. I u tome, sretnem dijete malo uplakano na ulici, neku djevojčicu koja se izgubila.. I ja je uzmem i počnem da se raspitujem po obliznjim prodavnicama za majku.. Naidjem na jedan lokal gdje su mi rekli da ju je majka izgubila, ali da je ta žena negdje nestala... Ali sjećam se jedne podmukle misli, kako ču sad da iskoriatim tu priliku i da na Fejzbuku oglasim nest

Duh Božji je nestišljiv fluid, kao voda tekućica. Kad naiđe na branu, ona ne staje i ne sabija se , već nadolazi i nivo vode raste i raste. Sve veći i veći je pritisak na prepreku. I onda kada dođe čas, kada puknu nebeske brane, bujica blagoslova i milosti se izliva. I to upravo srazmjerno veličini nebeskih ustava sila tame i zla, koje su prečile i stajale na putu dugo čekanih blagoslova i milosti. Jer Bog je pravedan i cijeli kosmos vapi da se uspostavi narušena ravnoteža. Kao ona opna koja se nateže do pucanja, tako i svako zlo ima svoje granice izdržljivosti.. I onda BUM... izliće i snažna bujica kreće.. Za one najveće prepreke trebalo je vremena i vremana da se "napuni čaša", ali zato kada se "navrsi vrijeme", anđeo pravde stiže, jer naš osvetnik je živ, slamaju se nebeske brane i bujice velike mogu poteći da naliju suhu zemlju i prazna korita naših životnih puteva. I tek tada vode će napuniti sve prazne sudove naših potreba, koje su kao zdjele godinama zj

Ko god radi na tvom i mom osjećaju krivice sigurno nije od Boga! Proizvoditi osjećaj krivice u nekom drugom je jedno od moćnih alatki manupulacije i preuzimanja kontrole nad tom osobom. Jer ako uspiju da te ubijede zašto bi trebao da se stidiš, sramiš i ćutiš onda će uspijeti i da ti nametnu svoje stavove i volju jer si već u svoje posumnjao. Paradoksalno je da da upravo nabolji ljudi i vjernici najlakše padaju u ovu zamku osude iako bi trebali da se najmanje osjećaju krivim za bilo što jer su očišćeni "krvlju Hristovom od SVAKOG grijeha". To je zato što je poznato da ljudi koji se prilažavaju Bogu, koji se posvećuju i osvješćuju prepoznaju mnoge svoje slabosti i pogreške. Što jeste dobro ako ih to prbližava Bogu ali ne i ako povećava njihovu krivicu i smanjuje samopouzdanje.. Ako nijesu utemeljeni u Svetom Pimu da im je Bog SVE oprostio i da "nema više osude onima koji su u Isusu Hristu", takvi dobri ljudi i vjernici postaju lakši plijen ovim kontrolfrikovima i o

Dok je u Doljnima u dva navrata prije nekoliko godina bjesnio požar i prijetio našim kućama i ukućanima da ih zahvati, gledao sam jednog vrsnog vatrogasca kako malim požarom gasi onaj veliki prijeteći.. Bitno je samo da je povoljan vjetar i teren.. Kada se susretnu požari ovaj mali onom velikom oduzme materijal (vazduh i svježe rastinje) i snagu da gori. Prosto, kad požar naidje na zgarište on nestaje.. Tako vjerujem da je i u odnosima u društvu i među ljudima.. Kada nasrne oganj uvreda i požar mržnje na nekog u čijem je srcu već davno protutnjio požar strasti iambicija , on ne nailazi na metrijal koji bi gorio i požar se gasi.. Zato vjerujem da samo ljudi koji su pregurali te vatre u srcu i pobjedili sebe , oni u čijem su srcu nestali elementi i "svježe rastinje" ovoga svijeta, u pepeo sagoreli, takvi ljudi mogu biti istinski vatrogasci u ovim burnim vremenima kada naše gradove sa svih strana napadaju požari.. Zato, ne očajavaj brate, kada vidiš kako si "sagoreo&quo