недеља, 14. децембар 2014.

JAKVINTA

Glava XLII “Međutim, Jakvintu, Bodinovu ženu, jako je boljelo da gleda kako Branislavljevi sinovi jačaju i množe se...Stoga su joj stalno smetali i tražila je zgodnu priliku da ih uništi oca i sinove.
.....
Tako u jedno vrijeme kad je Branislav, sa njegovim bratom Gradislavom i sinom Berihnom naivno došao u grad Skadar, Jakvinta, vidjeći da su došli sami, obraduje se pa prišavši kralju poče bestidno navaljivati i govoriti mu da ih uhvati i stavi u tamnicu, inače nikakav život ne može imati sa njim, ako to ne učini…
,...........
Govoraše mu: "Znam da ćeš umrijeti, pa će oni preuzeti kraljevstvo, a tvoji sinovi će jesti za njihovom trpezom". Što duziti ?
............
Kralja Bodina pobijedila je žena kao Iroda Irodijada, dok su sjeđeli za ručkom i jeli po kraljevoj naredbi uhvaćeni su i stavljeni u tamnicu, a pošto kralj nije htio da se odupre želji svoje žene, posta za trpezom vjerolomnik, kao Irod ubica.

Jednog dana kad su izašli i mnoge pobili i ranili, Kočapar bacivši koplje iz ruku probode nekog Kosara kojega je kraljica mnogo voljela. Vidjeći to, kraljica odmah rasplete kose pa se poče žestoko udarati po licu, plakati i govoriti svom mužu: "Jao, jao, jao, da li zbilja ne vidiš, o kralju, kako ubijaju tvoje ?! Zar još ne vidiš što ucini Kočapar ? Zašto da pustiš da žive njihova braća koju držiš u okovima ?" Tada kralj razbješnjen, ispruživši svojom rukom mač, naredi da se pred gradom Dubrovnikom i u prisustvu njihove rodbine odsiječe glava knezu Branislavu, njegovom bratu i sinu, dodajući tako ubistvo na vjerolomstvo.

Istorijski kontekst:

Jakvinta od Barija(Iaqinta) ili Jakvinta Dukljanska, potvrđeno je istorijska ličnost. Bila je kći normanskog vođe Arhirica, iz grada Barija. Vjenčanje kralja Bodina i Jakvinte, obavljeno 1081. godine, predstavljalo je pokušaj povezivanja dukljanskih i normanskih interesa protiv Vizantije u to vrijeme.. Ona je bila kraljica Duklje od 1081. godine, pa sve do njene smrti. Upamćena je kao loš vladar. Prema Ljetopisu popa Dukljanina imala je jak uticaj na svog muža, Bodina. No iako bez stvarne vlasti, još dok joj je muž bio živ, Jakvinta je odmah počela da nameće svoje interese... Ona će najpre navesti Bodina da zatvori, a potom i pogubi pred Dubrovnikom, svoju braću od strica, Branislava i Gradislava, kao i sina ovog prvog, Predihnu.. Imala je uticaj i na ostatak Vojislavljevića,  ali najveća prepreka joj je bio Branislav. Bodin se zbog toga što je ubio Branislava "odmah pokajao i gorko je plakao" zbog svog čina, nakraj ga sahranio kako mu priliči. Popovi su sve do sahrane osuđivali Bodina zbog ubitstva Branislava. Jakvinta je nastavila po svome da vlada i nakon smrti Bodina. Kada je Mihalj Vojislavljević došao na vlast, brzo je bio i zbačen. Razlog je bio Jakvintina zloba, i umjesto Mihala postavljen je za vladara Dobroslav. Ubrzo se Dobroslav, koji je radio u korist Jakvinte, a naprotiv sebi, našao u okovima jer je bio zloban prema narodu. Na vlast je došao, potom Vladimir , Bodinov bratanac, koji je "voleo mir i sa svima ga je održavao". Ali i on je postao sljedeća žrtva i došavši pod udar zle kraljice Jakvinte . Vladimira je Jakvinta ubila napitkom "navedena savjetima nekih najgorih ljudi, koji usto bijahu i neprijatelji župana Vukana" . Međutim, ni pomenuti kralj Dobroslav, koji je prethodno čamio u okovima, ne prođe mnogo bolje jer  i njega Jakvintini ljudi "oslijepe i kastriraju, pa pošalju u manastir".
Jakvinta je najzad postigla željeno:da za kralja bude izabran njen sin Đorđe, u čijem interesu su sva prethodna zlodela, izgleda i bila učinjena.
Đorđa je, međutim, nedugo zatim svrgnula vizantijska ekspedicija. On je morao da pobjegne u Rašku, a zatim je zaslužena kazna stigla i njegovu majku, ona "bi uhvaćena kod Kotora i odvedena u Carigrad, gdje je i umrla".

Biblijska refleksija

U ovom kratko odjeljku o kraljici Jakvinti možemo prepoznati niz biblijskih refleksija i to u izvještajima o najozloglašenijima ličnostima biblijske istorije. Čak i naš hroničar Jakvintu identifikuje kao Irodijaru, i čini još jednom potpuno opravdanim ovaj moj poduhvat da u Ljetopisu prepoznam te biblijske refleksije i pokažem ono što je neopravdano dugo previdjano , da djelo sveštenika iz Duklje  ima itekako veliki vjerski značaj.

Jakvinta tako postaje prava slika zla. U njenom ponašanju i djelima prepoznaćemo ne samo Irodijadu već i nekoliko sličnih biblijskih ličnosti koje imaju ključne odlike tj lica zlog vladanja, prema mjerilima Svetog pisma..

U prvom pasusu koji smo izdvijili iz ove 42. Glave Ljetopisa , riječi " tražila je zgodnu priliku da ih uništi" neodoljio podjsećaju na riječi jevandjelista koji su na sličn način opisivali kako su fariseji i vjerski poglavari tražili zgodnu priliku da uhvate i ubiju Isusa . Postoji ta paklena fokusiranost zla koje kontinuirno vreba priliku da zgrabi pravednika i da ga uništi. Nije ni čudo što je Isus opominjao učenike na oprez i bdjenje, jer njihov neprijatelj djavo ide "kao ričući lav" i glada prilku da ako ikako može da "proždre" nekog od izabranih božijih..

To je oduvjek tako, Sotona ima svoje sluge medju pojedinim ličnostima, nerijetko i na visokim položajima koji ne prezaju od najgnusnijih zločina. Često su zaodjenuti, ne samu u kraljevske, već i u svešteničke odore kao što su to bili fariseji i sadukeji u Isusovo vrijeme. Jer kao što apostol Pavle proreći u svojoj poslanici "tjelesni će progoniti duhovne".  A šta je drugo tjelesno ako ne sotonsko. Zar nije Isus Petru jetko odbrusio "bježi od mene Sotono, jer ti ne misliš ono što je božije već što je ljudsko", tako je ljudsko = tjelesno = sotonsko...

Apostol je otkrio nama u Crkvi ovaj duhovni princip koji vidimo i u Ljetopisu da zlo uvijek vrijeba i progoni pravednika. To je duh manipulacije i vlastohleplja koji progoni Crkvu, kao duh Jezavelje o kome ćemo u nastavku nešto više reći.

Biblija jasno govori o sukobu dobra i zla, svjetla i tame, istine i lazi. Samo, to nijesu nikakvi kosmicki sukobi ideja, vec realni sudari vrijednosti Bozijeg Carstva i Sotone, kao utjelovljenja duha pakosti i manipulacije. Jezavelja je progonila proroka Iliju, Fariseji Isusa, Irodijada Jovana Krstitelja, Dalila Samsona ... Jakvint ćemo najbolje shvatiti i opisati kroz pomenute biblijke likove, jer progoneci Crkvu i hriscane taj duh Jezavelje, duh nevjerstva zapravo progoni duh istine Jevandjelja. A šta znači progon? Progoni su zbir svih zala  zlih ljudi koji napreduju od zla ka gorem. Vidjećemo da Jakvinta koristi sva moguća sresdstva da bi likvidirala sve potencijalne pretedente na kraljevskuli tron Duklje.
Jakvinta i svi pomenuti biblijki zli likovi vladarica (supruge lidera) nijesu ništa drugo do otjelovljenja mnogih svagdašnjih drustvenih i gradjanskih nepravdi, mnogih  kako se to kaze  ozakonjenih bezakonja koja makijavelistički opravdaju i najbrutalna sredstava za ostvarivanje nekih svojih političkih i sličnih "viših" ciljeva. Ljetopis popa dukljanina je pravi bukvar takvih pojava, i zato je nezaobilazna knjiga za pouku generacijama koja stasavaju u Crnoj Gori.

Taj progon koji vrši Jakvinta je slojevit i dubok, jer nije samo fizički (reklo bi se da uopšte i nije) i direktan on je više psihološki, duhovan, suprilan i indirektan.  Jer se vrši preko svog supruga koji ima apsolitinu vlast i stvarnu pesnicu moći. Zbog sveg toga taj progon je teško i uočljiv i nedokičiv za otvorenu borbu. Rekao bih i opako opasan, posebno za ljude koji nijesu karakteri i vični duhvnom ratovanju. Jakvinta kao Dalila , koristi svoj položaj žene tj. supruge i majke da ostvari željeni uticaj odnosno željenu posljedicu. Ona slama volju svome suprugu, da bi njime manipulisala. Tako  Jakvinta kao Dalila, besomučno istrajava sa pitanjima i zahtjevima prema svojem suprugu, dok ovom ne dozlogdi i učini šta joj je srcu važno. To se najbolje vidi u Knjizi o sudijama 16.16 " I ona mu dosađivaše svojim riječima svaki dan i navaljivaše na nj, i duša mu prenemože da umre." toliko je snažan taj pritisak na volju da čovjeka dovodi do očaja da mu se život počinje gaditi. Ovo zlo moramo osvijetliti da bi se znali i boriti protiv njega. To zlo koje ima tako djelotvorno oružje da i najači čovjek (Samson) pred njim pada biva razgolićeno. Ono je  nekako žensko, moćno, podmuklo laskavo i dosadno uporno, koje je svojim konstanznim djelovanjem kako vidimo oborilo jednog supermena istorijskih razmjera.  Samson je oduvjek bio sinonim božanki silne fizičke snage ali i tragične ljudske slabosti. Za sve drugačije bitke Samson je bio spreman i za sve je bio jak, kao vjerovatno i moćni car Bodin u našem Ljetopisu, koji je osvoji gotovo čitav Balkan, ali su obojica pokleki pred ovim dosadnim i upornim zahtjevima jedne opake žene. Dalila je Samsonuu (kao i Jakvinta Bodinu) neprestano  zvocala i manimupativnim tehnikama uporno tražila da otkrije tajnu svoje snage, po principu: "Ti me ne voliš, jer da me voliš ti bi meni rekao.."  i šta je rezultat? Samson je (kakva simbolika) pao u okove i ostao bez vida . Ošišali su mu kosu, vezali ga, izvadili mu oči i ponizili pred svima.

Tako je i Jakvinta sistemom vruće- hladno,svom suprugu Bodinu prijetila riječima" .. pa prišavši kralju poče bestidno navaljivati i govoriti mu da ih uhvati i stavi u tamnicu, inače nikakav život ne može imati sa njim, ako to ne učini…"  dok na kraju car popusti pred njom i " posta za trpezom vjerolomnik..i.. ubica."

Kako primjereno zvuče riječi Sv. Jovan Zlatousti u Besjedi na Usekovanje: ”Opet bjesni Irodijada, opet luduje, opet igra, opet traži od Iroda glavu Jovana Krstitelja! Opet Jezavelja hoće da otme Navutejev vinograd i protjera Svetoga Iliju u gore.” .. Nije slučajno  Jovan Zlatousti povezao Irodijadu i Jezavelju, jer to je isti pakleni duh.. Taj nečisti duh protiv koga se moramo boriti navjestiće i sv. Jovan Bogoslov u Otkrovenju da bi opomenuo sve hristove učenike na ovaj opaki manipulatorski duh koji može zauzeti važnu poziciju i izazvati mnogo zla  Bozijem narodu ako se na vrijeme ne izopšti. Taj duh Jezavlje se više nego očigledno manifestovao u Jakvinti. Koja kao i njene biblijske prethodnice preko svojih slabih (duhovno gledano) muževa i sinova kontrolosali stvari i imale faktičku vlast  . Taj duh je pravo vještičarenje, ako postoje vještice to su ove osobe koje  falsifikuju duhovi autoritet. One koriste nesveti duh kako bi dominirai, manipulirali ili kontrolirali drugima. Apostol Pavle nazviva ovo vradžbinama ili "čarobnjaštvo" kao jedan od radova od tijela (mesa) (Galaćanima 5:20). Taj duh ima svoje porijeklo u tjelesnom prirodi (želja za novcem, seksom ili vlašću) iako obično brzo degenerira u demonsku moć kao kod Jakvinte. Kada neko pokušava da kao ona iskoristi emocionalni pritisak da manipulišu drugima to je osnovni oblik vradžbine. Mnogi danas manipulativne taktike promovirati kao taktiku prodaje u marketingu ili političku vještinu ali to nije ništa drugo do klasična  vradžbina. Jedina odbrana cara Bodina i njegovog prestolonasljednika Djordja je mogla biti poslušnost Bogu i ponizni hod u pravom duhovnom autoritetu. Uspostavljanje našeg živote na istini i povjerenju u Boga da će on ostvariti ono što je potrebno za nas je presudno , jedino tako ćemo biti bez uticaja i pritiska vještica koje nagavaraju da treba pobiti sve koji su potencijalni pretedenti za prijesto. 

U Svetom pismu  je zapisano da je Isus sjeo na prijestolje Davida. Kralj David je uspostavio položaj pravog i istinskog duhovnog autoriteta koji će na kraju donijeti u kraljevstvo Božje. David je učinio za duhovnog autoritet ono što Abraham učinio za vjeru.jer je jednostavno odbio da preuzme vlast ili uticaj prigrabi za sebe prije vremena nedozvoljenim sredstvima.nnaprotiv, on  je potpuno vjerovao u Boga da će ga On utvrditi u poziciju koja mu je  odredjena u pravo vrijem. David nije podigao svoju ruku na svog političkog neprijatelja Saula, da traži priznanje ili uticaj, već je hodao u pravom duhovomi autoritetu. On nije kao Jakvinta i Bodin gledao da samo ljudskim snagama prigrabi i osigura  političku moć, znao je da svaki položaj ili uticaj koji bi stekao vlastitim manipulacijama ili samopromocijom bi postao kamen spoticanja za njega i njegovu sposobnost da dobije pravi položaj i autoritet od Boga. Istinski kraljevi i sveštenici baštine istinski duhovni autoritet, poput Davida, kad gaje potpuno povjerenje u Gospoda da će ih utvrditi u tom položaju iu Njegovo vrijeme. Kao što je apostol Peter savjetovao, "Ponizite se , dakle, pod moćnu ruku Božiju, da vas On  uzvisi u pravo vrijeme." (1 Peter 5: 6) Jer kada  Gospod promoviše čovjeka On ga takođe opskrbljuje milošću i mudrošću da nosi vlasti. Šta je vrijedilo Đorđu , tom jadnom sinu Bodinovom, zbog koga je navodno "brižna majka"  Jakvinta skratila za glavu pola kraljevske porodice samo da bi ga dovela na položaj. Đorđe je izgubio sve a imao je sve. Iako je bio stvarni sin i stvarni nasljednik trona , on je čitav život živio kao da zapravo to nije. Njegova majka -vještica i on nijesu vjerovali u Boga i u sebe i zato su činjeli svako zlo da bi osigurali ono što ima je već bilo dato odozgo. Ali upravo oni su živjeli u velikoj nevjeri i nesigurnosti kao da im i ne pripada to zašto se navodno bore.

Ne postoji veća sigurnost dostupna čovjeku nego da zna da svaka vlast i autoritet dolazi od Boga  Kad znamo da je naš položaj uspostavljen od Boga, imamo mir u sred neprijatelja. Ali.oni  koji su kao Jakvinta i njen mrčeni sin Đorđe naselili u poziciji vlasti ili uticaja svojim manipulacijama i laktanjem imaju vrlo malo mira i sve više pokušavajući da tim istim manipulacijama čine sve što je potrebno da stvari drže na okupu i pod kontrolom da opstali.. Sve što radimo kroz manipulaciju, bez obzira na to koliko je plemenit ili duhovan cilj, vrši se u krivotvorenom duhovnom autoritetu i osuđena na neuspjeh, okove i smrt, vječnu ... Tim putem je išla Jakvinta i završila kao Jezavelja kojoj su psi leš rastgli da joj se strva nije znalo.
.