субота, 15. новембар 2014.

PROKLETSTVO MIHAILOVOG KRIVOKLETSTVA

Glava XL " Ostala, pak, Bodinova braća, pošto se Bogu nije dopadao grijeh njihovog oca zbog krivokletstva, jašući po pokrajinama čas ovamo čas tamo i vodeći mnoge bojeve, svi u ratu pogiboše, još dok im je otac (Mihailo) bio živ, ali ne u isti dan, već svaki u svoje vrijeme."

Istorijski kontekst

Poslije smrti kneza Vojislava i njegove sahrane u Prapratni, u Duklji zavladala je njegova supruga sa sinovima: Gojislavom i Predimirom (Travunija sa Grbljem), Mihailom (Oblik, Prapratna, Crmnica), Saganekom (Gorska župa, Kupelnik, Baleč) i Radoslavom (Luška župa, Podlužje i Budva). Dukljanin ne objašnava koliko vremena je udovica kneza Vojislava sa prvorođenim sinom Gojislavom vladala cijelim "kraljevstvom", mada se 
naglašava da niko od sinova nije nosio titulu kralja, dok je živjela "kraljica". Zatim su neki Skrobimezi iz trebinjskog kraja ubili bolesnog Gojislava, pa su uhvatili i ubili i Predimira, i postavili na upravu zemlje nekoga Domaneka, kojega su Mihailo, Saganek i Radoslav potukli ali nijesu uhvatili. A Saganek se plašio da ostane u Travuniji, pa to nije htio ni Radoslav, sve dok mu se Mihailo.i Saganek nijesu zakleli i dali povelju koja mu obezbeđuje nasljeđivanje dijela Zete koju je imao. On je onda pristao da ode u Travuniju da ponovo potuče Domaneka, što je i uspio. Nakon toga je zauzeo i Zahumlje, što se moglo desiti prije 1050. godine.)

Kad je umrla njihova majka, prijesto je naslijedio Mihailo, mada irektno su mu bile potčinjene samo župe Oblik, Prapratna i Crmnica. Između Mihaila i braće izbili su nesporazumi, ali on nije mogao da nametne svoju prevlast, već je sa njim kako vidimo važio pomenuti sporazum prema kome je bratu Radoslavu priznao pravo vlasti u Zeti  kao i njegovim nasljednicima.

Mihailo je promijenio spoljno-političku orijentaciju Duklje, uspostavivši dobre odnose s Vizantijom. Dva put se ženio, a taj drugi put se oženio rođakom vizantijskog cara Konstantina IX Monomaha i dobio titulu protospatora. Mihailo je od obije žene imao ukupno 7+4=11 sinova!  Nakon toga krenuo je da radi na centralizaciji vlasti i raskinuo ugovor sa bratom Radoslavom i njegovim sinovima, i prekrštio je datu riječ. Njihove teritorije u Duklji dao je na upravu svom najstarijem sinu iz prvog braka Vladimiru.
Krenuo je i da proširuje teritoriju. Njegovi sinovi iz prvog braka Vladimir i Bodin osvojili su Rašku, ali je Mihailo upravu nad Raškom povjerio sinu iz drugog braka, Petrislavu. Mihailo se nakon dugog savezništva sa Vizantijom okrenuo protiv nje kada je 1072. godine izbio ustanak makedonskih Slovena pod vođstvom skopskog boljara Đorđa Vojteha. Da bi se razumio ukupni istorijski kontekst treba naglasiti da je za vrijeme Mihailove vladavine došlo je do "velike šizme" tj. rascjepa hrišćanske vjere 1054. godine. Našavsi se u teskoćama, Mihailo je morao da preorijentiše politiku prema Rimu, kome je porastao autoritet na račun Vizantije.  Vizantiju su ugrožavali Turci, a makedonski Sloveni podigli su ustanak oko 1072. godine. Ustanici su zamolili kneza Mihaila da im pomogne i pošalje svog sina Bodina. Bodin je sa 300 ljudi priskočio u pomoć Makedoncima i oni su ga proglasili za "cara Bugarske". Poslije početnih uspjeha ustanak je ugušen, a Bodin zarobljen i zatvoren u manastiru sv. Sergija. Doznavši za to, njegov otac Mihailo potplatio je neke mletačke trgovce koji su ga otuda ukrali i vratili u Duklju. Kralj Mihailo Vojislavljević proširio je državu Duklju još nekim vizantijskim gradovima. Vješto se suprotstavljao svim planovima neprijatelja, kako onih iz Carigrada, tako i onih iz Rima.
Mihailo je prvi dukljanski vladar za koga se pouzdano može reći da je imao kraljevsku titulu. U jednom pismu iz januara 1078. godine papa Grgur VII mu se obraća kao kralju Slovena, što stoji ne samo u početku teksta već i u naslovu iznad teksta, a s njime raspravlja pitanje uzdizanja Barske biskupije na rang nadbiskupije. Mihailo je najvjerovatnije umro oko 1082. godine, a sigurno prije 1085. godine. Iako je 1075. sazidao zadužbinu u starome Stonu, nije u njoj sahranjen već u manastiru sv. Sergija i Vakha, na lijevoj obali Bojane ili u Prapratni (Mrkojevici), đe je bio i Dvor njegova oca Vojislava. Po Dukljaninu vladao je 35 godina.

Iz Ljetopisa možemo zaključiti da nije odmah zavladao Mihajlov sin Bodin, kako bi se očekivalo jer je zbog očevog prokletstva ostao jedini živ od njegove braće, već je po svoj prilici upravo zbog krivokletstva kad je Mihailo i oduzeo Radoslavu dio Zete i dao svome sinu  Vladimiru imao dosta nevolja i konflikata da stupi na prijesto, posebno s svojim stricem i njegovim sinovima. Po Dukljaninu Bodinov stric Radoslav je vladao 16 godina, ali tu mora da se računa njegovo vladanje pokrajinom za vrijeme Mihaila, a ne sve poslije Mihailove smrti, jer se Bodin javlja kao samostalan vladar 1085. godine.

Zna se da je Bodin 1083. i 1084. godine preduzeo pohode na Rašku i Bosnu i da su oba pohoda bila uspješna. Bosna i Raška su ušle u sastav Duklje. Bodin je u osvojenu Rašku kao namjesnike postavio dva župana sa svog dvora, Vukana i Marka. U Bosni je Bodin za kneza postavio Stevana. Ne dugo poslije toga u borbi protiv Franaka osvojio je čitavu dračku oblast i Drač 1085. godine i potom je grad predao Vizantiji.

Uspio je da barsku biskupiju podigne na rang nadbiskupije. U Rimu je 8. januara 1089. godine izdana papska bula, kojom je dotadašnji biskup Petar postao barski nadbiskup. Dukljansko-barska nadbiskupija dobila je sufraganstvo nad episkopijama: dukljanskom (barskom), kotorskom, ulcinjskom, svačkom, skadarskom, drivaskom, polatskom, srpskom, bosanskom i travunskom.

Krajem XI vijeka ponovo su izgbili untrašnji sukobi u Duklji između Bodina i sinova njegovog brata od strica Branislava (Predhine, Petrislava, Gradhine, Tvrdislava, Dragila, Draghine i Grubeše). Bodin je Branislava zarobio i bacio u tamnicu u Skadru, dok se ostala rodbina Branislavljeva sklonila u Dubrovnik, što je bio povod za rat između Bodina i Dubrovnika. Dukljanski namjesnik u Bosni, knez Stevan opsijedao je Dubrovnik sa vojskom 1104. godine. Bodin je uspio da zauzme Dubrovnik, da protjera svoje rođake, i potom je podigao tvrđavu, koju je ubrzo predao Dubrovčanima. Nakon 26 godina vladavine Bodin je umro 1108. godine i sahranjen je u manastiru sv. Srđa i Vlaha na Bojani. Za vrijeme Bodinove vladavine Duklja je dostigla svoj državni i teritorijalni zenit. 

Biblijska refleksija

Iz svega navedenog vidimo jedan fundamentalni duhovni princip, i vidimo koliko nevolja i prokletstva može da izazove krivokletstvo: neplodnost i pogibiju djece ,  neslogu medju braćom i stalne turbulencije i nemire. Biblija nas uči koliko je važno odžati svoje zavjete, da je to Druga zapovijest , odmah posle one prve koja se direktno odnosi na Boga  "Ja sam Gospod, Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uz mene!"  ... Ta druga zapovjest direktno zabranjuje krivu zakletvu. Zakleti se znaci uzeti Boga za svjedoka onome sto se tvrdi. Znaci zazvati Istinitog Boga kao jamstvo vlastite istinitosti. Što je mnogo ozbiljna i dalrkosežna radnja, jer zakletva sadrzi ime Gospodnje :"Boj se Gospoda, Boga svoga; njemu iskazuj poštovanje; njegovim imenom se kuni" (5. Moj. 6,13).

Zato se čovjek mora striktno uzdržati od zakletvi a posebno se od krivih zakletvi. To je dužnost u odnosu prema istinitom Bogu. Bog, kao Stvoritelj i Gospod, mjerilo je svake istine. Ljudska riječ zato treba bitiu skladu s Bogom, koji je Istina sama. Kad je obećanje istinito i zakonito, zakletva tada iznosi na vidjelo odnos čovjeka prema Bozijoj istini i riječi.

Kriva zakletva pak ruši sve i poziva Boga da bude svjedok lazi. Krivokletnik je onaj koji pod zakletvom obećava nešto, a nema nakane to ispuniti, ili koji, nakon sto je pod zakletvom nešto obećao, to kasnije ne ispuni. Zato je krivokletstvo težak manjak postovanja prema Gospodaru svake rijeci. Obvezati se pak zakletvom kao što je učinio Mihailo i čak potpisati dokument o svemu tome a zatim sve to izvrgnuti je zlodjelo, suprotno svetosti Bozjeg imena.

Naš gospod Isus je otišao još dublje u tumačenju druge zapovijesti u Besjedi na gori. Znajući našu palu grešnu prirodu učenicima je da veoma ozbiljnu opomenu:  "Culi ste da je receno starima: `Ne zaklinji se krivo, nego izvrsi Gospodu svoje zakletve.' A ja vam kazem: Ne kunite se nikako! (...) Vasa rijec neka bude: `Da, da - ne, ne!' Sto je vise od toga, od Zloga je" (Mt 5,33-34.37). Isus uci da svaka zakletva ukljucuje neki odnos prema Boga i da svakom rijecju treba castiti prisutnost Bozju i njegove istine. Obazrivost u prizivanju Boga u govoru ide skupa s paznjom punom postovanja prema Njegovoj prisutnosti, koju svaka naša tvrdnja ili obećanje svjedoči ili vrijedja. Posebno zato što je proizvod mnogogovorljivosti i šale je laž, kao što kaže mudri Solomon "U mnogo riječi, ne biva bez grijeha"

A kada čovjek prekrši svoj zavjet i slaže to je čin poricanje Boga. Jer laž je iščeznuće ljubavi i obesmišljavanje ličnosti čovječije. Laž je i poricnje samog čovjeka. Nijedan pametan čovek ne bi trebalo da misli da je laž mali grijeh, jer nema grijeha protiv koga bi Presveti Duh izrekao tako strašnu presudu kao šti izriče protiv laži. Jer ako će Bog pogubiti sve koji govore laž, kao što David kaže (Ps.5,7), šta tek zaslužuju oni koji laž spajaju sa zakletvom.

Onome koji zna za Boga i koji je je stekao strah Gospodnji, laž postaje tuđa i nemoguća čak, jer za nepodmitljivog sudiju čuva svoju savjest čistom. Kao i u svim strastima, tako i u krivokletstvu vidimo duhovnu štetu - PROKLETSTVO. To nam jasno pokazuje Ljetopis sveštenika Dukljanskog, to nam i Bog otkriva u Petoj Mojsijevoj 28,15. Tu se otkriva uzročno posljedična veza izmedju kršenja zapovjesti i prokletstava koja vidimo.
>
> "Ali ako ne slušaš glas Gospoda, Boga svoga, da držiš i vršiš sve zapovesti njegove i zakone njegove, koje ti ja danas propisujem evo ti svih prokletstava koja će na te doći i koja će biti tvoj deo."

Uzrok prokletstva je može se sažeti u jednu riječ: buntovništvo protiv Boga.

U ovoj biblijskoj knjizi od 16. do 68. stiha, dat je i popis svih prokletstava koji dolaze kao posljedica neposlušnosti božijih zapovjesti.  Oni se mogu u najkraćem sažeti kao: Poniženje; Jalovost,tj. besplodnost; Mentalne i fizičke bolesti. Porodični krah; Siromaštvo; Poraz; Pritisak tj. Neuspeh. Božja nenaklonost.

Mi u Ljetopisu citamo da se Mihailovo prokletstvo očitivalo posebno kroz pogibiju djece i neplodnost. Naime od 11 djece 10 je poginulo u različitim situacijama i vremenskim razmavima. Samo je preživii njegov najmladji sin Bodin. Takodje prokletstvo se očitovalo i u neplodnosti koje je snašlo njegovu cijelu familiju. Naime, istoija pokazujr da Mihailo od svoje prve žene sa kojom je imao 4 sina samo Petrislav (koji je upravljao Raškom) imao poroda, ostali nijesu. I ono što je posebno strašno što je kazna za krivokletstvo stigla veona brzo, što je Miahilo za svoga života vidio pogibiju sve svoje djece.. Uvjeren sam da je to mnogo veća (desetostruko) kazna nego da je sam Miahilo glavom platio svoje krivokletstvo. Ovako svaki put je iznova umirao sa novom pogibijom svoje dece.

Zato trebalo bi poslušati riječi svetog cara Davida koji zapisa u psaltiru " Izvrši Višnjemu zavjete svoje". Bolje se ne zaklinjati i ne davati i obećana, a i kada se daju zakletve treba učini sve da se naša riječ održi i da isounimo sveja obrćanja. Da naše Da bude zaista Da, i da naše Ne bude zaista Ne!