субота, 25. октобар 2014.

KOSARA I VLADIMIR


Glava XXXVI "I ona ga je zavoljela ali ne iz požude...

Čujući to car, budući je veoma ljubio kćer svoju, i budući je znao da je kralj rodom od kraljevske loze, obraduje se tome, naredi da se učini po molbi kćeri njegove, odmah pošlje po Vladimira, naredi da se okupa i u kraljevske haljine obuče, po tom da se preda nj izvede. Tu ga milostivo primi i poljubi pred velikašima carstva svoga, i preda mu za ljubu ćerku svoju. I pošto je, kako treba carski, proslavljena svadba kćeri njegove, car postavi Vladimira za kralja, povrati mu zemlju i kraljevinu otaca njegovih i svu zemlju Dračku. I tako je i učinjeno.....

.. I tako kralj Vladimir življaše sa svojom ženom Kosarom u punoj svetosti i neporočnosti, ljubeći Boga i služecći mu danju i noću, a povjerenim mu narodom vladao je sa strahom Božijim i pravdom."

Istorijski kontekst

Oko 1000.godine Vladimir je boravio u tamnici Prespi, daleko od svoje Duklje u srcu jednog drugog carstva i ustima pakla koje se podiglo i počelo da porobljava okolne zemlje. No Ljetopisac svjedoci da je jednog dana kćitog osvajaca Samuila, po imenu Kosara, Duhom Svetim potaknuta i nadahnuta, prsla k ocu i zamolila ga da sa svojim dvorkinjama siđe, te da izmije glavu i opere noge sužnjima i zarobljenicima. Otac joj to dopusti. I ona siđe u tamnicu, i izvrši to dobro delo. U tom opazi Vladimira, smotri da je lep pogledati, blag, pitom, smijeran, da je pun mudrosti i razuma božanskog, pusti se s njime u duži razgovor, i učini joj se govor njegov slađi od meda i sata. I tako, ne po kakvoj želji telesnoj nego što joj je žao bilo njegove mladosti i lepote, i što je čula da je on kralj, i da je od kraljevskog roda, zaljubi se u nj, i ode pošto se s njime oprostila. Za tim htjede da ga okova oprosti, i priđe k caru, padne k njegovim nogama, i ovako mu stane besediti: "Oče moj i gospodaru! Znam da ćeš me po običaju udati. Ali, ako je tvome veličanstvu po volji, ili ćeš mi dati za muža kralja Vladimira što ga držiš u tamnici, ili znaj da ću pre umreti nego što ću poći za drugoga." Čujući to car, budući je veoma ljubio kćer svoju, i budući je znao da je kralj rodom od kraljevske loze, obraduje se tome, naredi da se učini po molbi kćeri njegove, odmah pošlje po Vladimira, naredi da se okupa i u kraljevske haljine obuče, po tom da se preda nj izvede. Tu ga milostivo primi i poljubi pred velikašima carstva svoga, i preda mu za ljubu ćerku svoju. I pošto je, kako treba carski, proslavljena svadba kćeri njegove, car postavi Vladimira za kralja, povrati mu zemlju i kraljevinu otaca njegovih i svu zemlju Dračku. I tako je i učinjeno.

Biblijske refleksije

Ova prica o Vlafimiru i Kosari ne govori samo o ljubavi muskarca i zene , ne govori samo ni o spasenju pravednika iz okova tamnice kao sto je Isus Hristos bio podignut silom Svetog Duha iz samog Šeola, vaskrsnut iz smrti u život i posjednut Ocu sa desne stran na Nebeskom tronu, vec prije svega o Bozijoj ljubavi kao jedinoj spasonosnoj sili u univerzumu. Ljubav je odvela Hrista na Krst, ljubav ga je i podigla i oživjela i postavila na najvise mjesto u univerzumu u svu vjecnost ! Ta ista sila ljubavi koja je Vladimira ponukala da se zrtvuje za svoj narod sada ga je pohodila i izbavila iz memljive tamnice i sigurne pogibije.. Ali ne samo spasenje, ljubav je donijela i mnostvo blagolova u Vladimirov zivot, najprije Kosoru, zenu njegovog zivota. Jer i sa Hristom mi ne samo da smo zadobili vjecni zivot na onom svijetu, vec sta vise sve blagoslove zdravlja, izobilja i poroda ovdje na zemlji. I to treba svako djete Bozije da zna. Da nam je Sin dao život i to život u izobilju.

Ljubav je naša najdublja potreba. Svako ljudsko biće želi voleti i biti voljeno. To je sjeme koje je sam Bog stavio u naša srca, bezdan koji doziva bezdana. Ljubav je zato prirodna i dobra želja koja nas motivise na pregnuca, na darivanja i pozrtvovanje.. Ali budući je ljubav snažna sila, trebamo je upoznati , i to kroz Riječ Boziju i shvatiti pravi smisao i tajnu ljubavi, o kojoj govori mudrasna knniga Pjesma nad.pjesmama

"Dragi moj pomoli ruku svoju kroz rupu,
 a što je u meni ustrepta od njega.
 
 Ja ustah da otvorim dragom svome,
 a s ruku mojih pokapa smirna,
 i niz prste moje poteče smirna
 na držak od brave."
(Iz knjige "Pjesma nad pjesmama" od Solomona, peta glava, VllI vijek p. n. e.)

Veliki car Solomon, od Boga darovan nevjerovatnom mudrošću koji je znao odgovore na sva pitanja, priznao je svom narodu da četiri stvari ipak nije mogao da razumije: Put zmije po kamenu, put broda po moru, put orla na nebu i put muškarca prema ženi.

Na istovjetan način i Ljetopis sveštenika dukljanskog govori o nevjerovatnom providjenju jedne spasonosne ljubavi, koja j našla pravednog Vladimira na samome dnu, u dalekoj tudjoj zenlji, usred smrti i stradanja , jedna je ljubav žene , ljubljene kćeri velikog kralja učinila čudo , podigla je sv. Vladimira sa tog dna pakla i postavila ga na sami tron , caru sa desne strane. Ono sto je zbog svoje ljubavi prema Bogu i narodu izgubio, sada je povraćeno opet zbog ljubavi na veličanstven i cudesan način. U toj gotovo jevandjoskoj slici cudesnog spasenja kroz ljubav i bespozudni brak vidimo onu pra sliku nebeske ljubavi i sveze Nevjeste Gospodnje (Crkve) i njenog Izabranika i Ženika ( Isusa Hrista). Samo ovakva ljubav Kosare prema Vladimiru koju nam donosi Ljetopis mozemo spoznati ljubav Hista i njegkve Crkve koja nastaje iz slicne spasonosne sluzbe u ovome nepravendom i osudjenom gresnom svijetu. Hrist nas je oslobodio okova grijeha i smrti i podigao iz nasih memljivih tamnica na neeski tron da sa njim vladamo u vjecnosti.

U Bibliji brak kao ovaj bespožudni izmedju Kosare i Vladimira služi kao simbol onog bliskog, dubokog i intimnog odnosa između Boga i Njegovog naroda (Jeremija 3; Jezekilj 16; Osija 1-3). Bog je isprosio Izrailja i vjenčao se s njime; odnos je nježan i blizak. Otpad Izrailja je zato i nazvan preljubom. U Novom zavjetu, brak je simbol odnosa između Hrista i Njegove Crkve (Efescima 5,22.23). Dovršenje svega je nazvano "svadbom Jagnjetovom", kada Hristos uzima svoju "nevjestu", Crkvu, da bude s Njime (Otkrivenje 19,7-9). Prema tome, biblijski simbolizam svjedoči da brak mora da bude "držan u časti" (Jevrejima 13,4) kao sto nam i donosi ovaj izvjestaj iz Ljetopisa popa dukljanina.

Ali kako se to desava i kako svaki od nas postaje dionikom ove nebeske drame je neopisivo. Kao sto svaki bracni par ima svoju cudesnu ispovjest o tome kako  se susreo sa ljubavlju svog zivota, tako i svaki hriscanin ima posebno svoje svjedocanstvo o susretu sa Hristom i spasenju, i to je nedokučivo i nespoznatljivo kao sto kaze Solomon.

O tome citamo i u prvoj knjizi Biblije gdje se opisuje kako je jedna mlada djevojka bila izabrana za nevjestu Avramovog sina Isaka. Stupanjem u brak sa čovjekom koga prije toga nikada nije srela, postala je dio Božijeg plana za narod koji je Bog odabrao da bude njegov. Iz tog naroda rodio se Mesija, Sin Božiji, Spasitelj cijelog svijeta. Događaj je uzbudljiv i govori o tome šta je bilo odlučujuće prilikom izbora koji je napravio Avramov sluga. Priča (1. Mojsijeva 24) opisuje osobine koje su primenljive i prilikom Božijeg izbora Nevjeste za njegovog Sina. Vidjecemo slicnosti sa našom pricom iz Ljetoppisa.

Taj i drugi slični događaji predslika su onoga što je Božija namjera za Njegov narod - Crkvu kao za Nevjestu. Ženidba Isaka, obećanog sina Avramovog kojeg je na cudesan nacin dobio u poodmakloj dobi, imala je veće značenje od samog ispunjenja socijalne forme i očekivanja okoline. Isak je bio nastavak ispunjenja Božijeg obećanja Avramu da će njegovo potomstvo biti brojno kao što su zvijezde na nebu i da će kroz njega cijelo čovječanstvo biti blagoslovljeno (1. Mojsijeva 15:5, 1. Mojsijeva 18:18).

Nalaženje njegove nevjeste imalo je važnost globalnih i istorijskih razmjera u Božijem djelovanju na zemlji.

Avramovo vrijeme odlaska sa zemlje se približavalo a sin Isak je bivao sve stariji. Negde u dubini duše Avram je vjerovatno počeo da nazire Božije namere za Isaka i njegovo potomstvo koje je Avramu obećano, iako verovatno nikada nije mogao do kraja shvatiti veličinu i dalekoseżnost Božije zamisli i šta će sve kasnije da se kroz istoriju ljudskog roda desi. Ipak Sve to bilo je dovoljno da Avram prekine neizvjesnost situacije i pozove svog najstarijeg slugu, kome je dao ozbiljna uputstva za traženje nevjeste za njegovog sina.

Misija na koju Avram šalje svog slugu nosila je odredjenu hitnost ali i ozbiljnost je ovaj poduhvat ne smije da propadne . Avram traži od svog sluge da zakletvom potvrdi da će slijediti instrukcije svog gospodara. Sluga takođe razumije da je stvar veoma ozbiljna i da je vremenski momenat već pomalo kritičan i zato osjeća strah od neuspjeha . Avram mu daje do znanja da želi nevjestu za svog sina samo iz jednog mesta. To još više zabrinjava slugu, koji bi se verovatno bolje osećao da ima više alternativa za ostvarivanje svog zadatka, što Avram, otac vjere, apsolutno isključuje i izgovara važne reči: "Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mojega i iz zemlje roda moga, i koji mi je rekao i zakleo mi se, govoreći: Ovu ću zemlju dati tvome porodu, - on će poslati anđela svoga pred tobom da dovedeš odande ženu sinu mome." (1. Mojsijeva 24:8)

Situacija koja je ovde opisana umnogome podsjeća na situaciju u kojoj se danas Crkva Bozija nalazi. Bog Otac ima istu namjeru za svog Sina, Isusa Hrista. On koji je "sjeme žene" (1. Mojsijeva 3:15), dobio je obećanje da će mu Otac "dati narode i krajeve zemaljske u nasleđe" (Psalam 2:8).

Danas, kada se Božije djelo na zemlji približava završnoj fazi, osjećaj neophodnosti traženja i sakupljanja Isusove Nevjeste, koja se rasula po cijelom svijetu, veći je i ozbiljniji nego ikada ranije u istoriji, skoro kao "nemoguća misija". Ali, svadba Božijeg Sina je već pripremljena! To nam govori da će Nevesta biti nađena, dovedena Ženiku i prikazana cijelom svetu. Kao što naš Ljetopisac divno opisuje u ovoj glavi kojim donosi žitije svetog Vladimira, i veliku svecanost koju je Car Samuilo orgabizovao na vjenčanju svoje voljene kćeri i jednog mladog princa porobljene zemlje Duklje.

Duh Sveti, pomoćnik, veliki i najstariji sluga u kući nebeskog Oca, već dugo je na svom misijskom putu da Nevjestu sakuplji i spremi za Ženika. Kao što je na cudesan nacin vodio naseg junaka od propasti pa do vrha svijeta kako bi nasao ljubav svog zivota i povratio izgubljeno carstvo .

Nevjestu Bog će po svojoj odluci i zamisli, "obznaniti svoju mnogoliku mudrost svim poglavarstvima i vlastima na nebesima" (Efescima 3:10) i na zemlji! Isak, Avramov obećani sin, čekao je na svoju nevjestu i mogao da pomisli da ona neće nikada doći. Tako bi i Božiji Sin mogao da se osjeća u ovom kasnom satu istorije. Gdje je njegova toliko željena Nevjesta Crkva? Da li će je naći i moći sa ponosom da je predstavi svijetu i kaže - pogledajte kako je lijepa, čista i jedinstvena? Da, moći će!

Duh Sveti sakuplja i sakupiće Nevjestu, On će je očistiti i ispuniti je dostojanstvom i slavom koju joj je Bog od početka namijenio. Tako će ono što ljudski izgleda teško i na granici nemogućeg, za Boga biti moguće. Avram se nije pouzdao u svoje mogućnosti da u poznim godinama u kojima su on i Sara bili, ostvari toliko važan nastavak svog potomstva. Avram je vjerovao iako su okolnosti bile potpuno nemoguće. Dao je prednost Božijoj riječi ispred svojih misli, raumijevanja i osjećaja mogućnosti.

Svadba će biti održana i već je sve spremno! Ženik je tu i čeka, uskrsli Spasitelj svijeta. Stoga, mora postojati i Nevjesta! Ono što je započeto u vrijeme, oca vjere, Avrama i sto vidimo u simbolizmu ovog bespozudnog odnosa Kosare i Vladimira u Ljetopisu, nastavlja se i desava se danas sa svijetom kada on ulazi u fazu potpunog ispunjenja. Proces je sličan prethodnim procesima u istoriji, ali naravno je daleko intenzivniji sveobuhvatniji i dalekosezniji u duhovnoj sveri. Osobe ”nevjestinog tipa ” postojale su u svim vremenima, kao sto svjedoci i Ljetopis na pocetku stvaranja nase drzave i nacije na samom pocetku drugog milenijuma. Medjutim , Ljetopis nosi tu eshatolosku i proročku poruku o zadnjim vremenima u kojima zivi savremeno crnogorsko drustvo. Zato, ono što je Bog planirao za završetak naše istorije nadmašiće sve dosadašnje manifestacije njegove slave na zemlji! Isus i njegova Crkva Nevjesta sjediniće se! Posljedice toga biće snazan duhovni proboj i objava Božijeg carstva na zemlji, i to sve prije završetka ljudske mukotrpne istorije i prije odlaska Crkve na nebesku svadbu sa svojim Ženikom, Isusom.