субота, 25. октобар 2014.

KORIJEN KOSARINE HRABROSTI

Glava XXXVI "..Kada je to čula kraljica Kosara, zadržavala ga je govoreći:"Moj gospodaru...

..nemoj ići da ti se, daleko bilo, ne desi kao mom bratu, već pusti  mene da odem i da vidim i da čujem kako se kralj drži. Ako hoće mene da pogubi, neka me pogubi, samo da ti ne stradaš".

biblijska refleksija

U prethodnom poglavlju smo govorili o cudesnoj oslobadjajuvoj i spasonosnoj sili ljubavi, o bespozudnom braku Kosare i Vladimira kao simbolu Hristove ljubavi prema Nebeskoj Nevjesti. Nazalost danas kad ljudi razmisljaju i pričaju o ljubavi, obično se govori o zadovoljstvima i nekim lijepim stvarima ili se stavlja znak jednakosti medju polovima i slicno. Medjutim kad mi, hrišćani, pričamo o ljubavi, kao sto to cini ljetopisac iz Duklje, govorimo, uglavnom, o žrtvi. Jer nema ljubavi bez davanja i bez zrtve. Ljubav je dati sebe na žrtvu drugom, dati sebe za drugog. To vidimo kad Vladimir se predaje okupatoru da bi spasio svoj rod, a vidimo i ovdje kada Kosara zeli da se zrtbuje za svog muza koga zele opet da odvedu i likvidirju.
Nema veće ljubavi nego da neko život, svoj, položi za prijatelje, svoje, to je izrekao sam Gospod Isus Hristos, da je to suština, sveg hriscanstva. Nema mjesta u ovom odeljku tog modernog poimanja "ljubavi" kada se u stvari samo govori o strasti i zadovoljenju nekih svojih zelja i fantazija. Takva strast je bolest ljubavi, tacnije parazit ljubavi koji se kao i svaki parazit cesto hrani na racun domavina kojeg svojim djelovanjem podmuklo ubija. Ljubav je odista žrtva, ljubav je trpljenje, ljubav je pokazivanje kvaliteta života drugom, ljubav je plodotvorna. Zato ne postoji ljepša ili preciznija himna ljubavi, od one himne o ljubavi koju je napisao apostol Pavle.
"Ljubav dugo trpi, ne traži svoje, ne nadima se.."
Zato se danas malo govori o pravoj ljubavi, jer je zapravo vrlo teško govoriti o ljubavi, zato što je vrlo odgovorno govoriti o ljubavi, o ljubavi kao kreativnoj moći, o ljubavi koja stvara svijet, o ljubavi koja stvara čovjeka, o ljubavi koja daje smisao životu, koja donosi spasenje i vječnost. O takvoj ljubavi je danas vrlo teško govoriti...
Deluje nepovezano ali upravo zato savremeni covjek zato boluje od jedne od najraširenijih i najperfidnijih bolesti današnjice. Koja nije neka infektivna bolest kao sto neki misle, nije ni rak ni šećer ni neke slične poznate bolesti, već jedna "bolest" duše koja se stučno zove
anksioznost, praćena raznim simptomima panike, tjeskobe ili fobija. Apostol Petar ovu anksioznost zove zapravo "strah od straha", jer u svojoj sabornoj poslanici, obraća se ženama u crkvi i piše:

"Kao sto Sara slusase Avraama, i zvase ga gospodarom; koje ste vi kceri postale, ako cinite dobro, i ne bojite se nikakvoga straha."

U ovom stihu cemo prepoznati jos jednu biblijsku refleksiju Ljetoposa kada govori o Kosari koja naziva svog muza Vladimira "gospodarom"... Ali vraticemo se na to posto pojasnimo ovaj strah od straha..Bojati se straha je stanje začaranog kruga. I ljudi i žene, dobijaju napad panike ne od neke spoljne opasnosti već od nekih simptoma koji se dešavaju od straha koji osjećaju. Pa se zapravo boje straha koji osjećaju. Djeluje nelogično, a nije nažalost. Zbog nemogućnosti da to pobjede u sebi, u njima se stvara strah od straha tacnije neka vrsta frustracije, koja proizvodi napade panike a kasnije i stanje anksioznosti. Tako zbog
straha da im se ne ponovi napad panike, oni počinju da se boje straha. Jer osjećaju da nemaju kontrolu nad njim, što stvara veliku nesigurnost i neizvjesnost, koja prati ovo stanje straha od straha.

Apostol je u pomenutoj poslnici ženama ukazao na Saru, Avramovu ženu, čije ime znači "Majka kralja". I ona i simblolički i faktički je začetnica čitave loze vjernika, jer je od njenog jedinog sina Isaka, koja je rodila u 90toj godini, nastao čitav jedan narod Izreal. A Hrišćani su nebeski Izreal. Pa ako je Avram otac svih vjernika, onda je Sara majka, koja je svojim životom pokazala, da je bila velika žena vjere, ali prije svega  neustrašiva. Nekoliko puta njen muž, koji je bio vodja velikog plemena, pokazao je strah u mnogim kriznim situacijama. Ali Sara, žena ogromne
ljepote, je bila primjer neustrašivosti svima ali i svojemu mužu. Na primjer pred naletom suše, Avraam je krenuo u susjednu zemlju Egipat, i tražio od faraona dopuštenje da se nastani dok suša ne prodje. Uplašio se za
svoj život, misleći da će ga ubiti zbog ljepote njegove žene a nju oteti. I prestavio ju je kao sestru faraonovim slugama. Ona istina i
jeste bili njegova bliska rodjaka, ali je prije svega bila žena.
Rizikovao je njen život i podmetnuo je caru, da bi se spasio. Sara je i pored svega toga ostala privržena i podložna svom ne baš hvale vrijednom suprugu. I to je isto ponovio Filistejskom caru u sličnoj situaciji. Bog
je razotkrio laž Avramovu i spasio Saru iz harema ova dva cara. Iako joj nije bilo lako, ona je ostala krotka i poslušna svome mužu.
Podložnost autoritetima je ključna preporuka apostola Pavla za osjećaj zaštićenosti i
sigurnosti koja je važna svakome, a snažna je i odbrana od napasti zvane strah (fobija). Iako je njen muz bio slab Sara je bila
ispravna u onom što je bilo do nje, to je nastavila da čini, bila je aktivna i nije se dala paralisati od straha, kao njen muž. Ona se nije povlačila, nije bježala, nije pravila izlaznu strategiju, ne, ona je išla napred u jednom višem puzdanju i zato je ostati pribrana u sred  neprijateljske teriotorije. Iako je osjećala strah, nije ga se bojala.
Apostol kaže da ako se ugledamo na ovu veliku ženu, nećemo se bojati  straha. Zato vjerujem da onaj ko prihvata autoritete koji su mu bogom  dani, ma kako oni slabašno izgledali, i ne ulivali nam povjerenje, može
uživati ovu božiju zaštitu i živjeti daleko od ovog straha od straha.

No sustina pobjede nad sttahom za svoj zivot, od nekog gubitka i slicno lezi u ljubavi koju vidimo kod Kosare.. Sveto pismo kaze "Savrsena ljubav izgoni svaki strah". Kosara je zena vjere i zena ljubavi, ona se ne boji, ne strahuje ni od čega,jer zna svog Gospoda i zna svoga gospodara..Strah je kao mrak. Mrak je bistavilo, ne postoji, njegova "egzistencija" se zasniva samo na odsustvu svjetlosti. U mračnoj sobi, upali lampu, i mrak nestaje,  nema ga ni u ćoskovima sobe. Zar Pismk ne kaze" Ko se boji, taj nije
savršen u ljubavi". Strah „postoji“ jedino tamo u nekim djelovima nasih dusa gdje nema ljubavi Bozije, u kojeg ga nijesmo pustili. Pa se zato bojimo da ćemo umrijeti, ili biti ostavljeni, jer nijesmo savršeni u ljubavi... Savršena ljubav, kao ova ljubav Kosarina o kojoj pisemo izgoni svaki strah iz srca , ta ljubav je spremna da se zrtvuje za svog ljubljenog. Zato i kazemo d nema ljubavi bez zrtve niti zrtve bez ljubavi. Iskrena i orava ljubav motivise na nesebicna davanja i cini ljude neustrasivim, kao sto je bila Sara kao sto je bila Kosara.. One su postale pravim primjerom kako se Crkva Hristova odvazuje na stradanje za Hrista. Ljubav je jedino objasnjenje za mucenistvo i podvig Krsta koji je pretrpio nas Spasitelj i koji su pretrpjeli svi velikomucenici od djakona Stefana pa švih mucenika do danasnjih dana, koji su vodjeni velikom ljubavlju bili sprmni na izvanredne zrvtve za svoj narod i za svoje bliznje.. Savrsena ljubav Hristova izgonila je svaki strah iz njihovih srca. To je bio korijen Kosarine velike hrabrosti.. Ljubav prema svome suprugu..