уторак, 28. октобар 2014.

DRVENI KRST


Glava XXXVI "...Njemu kralj odvrati: "Znamo da Gospod naš Isus Hristos, koji je za nas stradao, nije bio raspet na zlatnom ili srebrnom, već na drvenom krstu.
Zato, ako je tvoja vjera prava, i ako su tvoje riječi prave, pošalji mi po sveštenim licima drveni krst, pa ću doći, budući da se, vjerom i vrlinom našega Gospoda Isusa Hrista, uzdam u životvorni krst i dragocjeno drvo..
...a držeći u rukama onaj krst koji je bio dobio od cara, reče: "Molite se
za mene, gospodo moja, a da umirem bez krivice, neka ovaj časni krst,
zajedno sa vama, bude meni svjedok sudnjeg dana...
...Zatim poljubi krst, oprosti se s episkopima u miru i dok su svi
plakali, izađe iz crkve, a odmah ga pred crkvenim vratima ubiše vojnici.
Glava mu je odsječena 22. maja. Episkopi pak uzmu njegovo tijelo i
sahrane ga u istoj crkvi uz himne i pohvale".

Istorijski kontekst:
Nakon smrti, cara Samuila nasleđuje ga njegov sinovac Vladislav, koji ubrzo poziva svog zeta kneza Vladimira da ga posjeti u Prespu i kao znak da mu se ništa neće dogoditi, šalje mu zlatni krst. Znajući da je Vladislav prevrtljiv, knez Vladimir zatraži da mu pošalje drveni krst, jer "na njemu je Spasitelj razapet". Vladislav uputi tri monaha sa drvenim krstom, ali čim je Vladimir došao u Prespu, bio je ubijen na vratima crkve 22. Maja  1015 godine. U trenutku pogubljenja imao je drveni krst u rukama, sa kojim je i sahranjen u Prespi.
Ako je ovo kratko žitije svetog Vladimira i njegova ljubav sa Kosorom centralni i najknjizevniji dio Ljetopisa popa Dukljanina, kao što mnogi kažu, onda je tema o krstu kao simbol hristolikog podviga ovog naseg "svetog kralja"centralna tema tog žitija.
Nije ni čudo što je upravo drveni krst na kojem je na podmukao način stradao ovaj naš svetitelj postao zaštitni znak njegovog kulta koji eto nesmanjenom gorljivoscu traje punih 1000 godina.
Popularnost kulta blaženog kneza Vladimira bila je naročito izražena u okvirima srednjevjekovne Zete, da bi se koji vijek kasnije poštovanje ovog kulta prenijelo na okolne zemlje (Albaniju, Srbiju i Makedoniju), a preko dijela popa Dukljanina priča o Vladimiru i Kosari postala je rado čitana u širim kulturnim krugovima Dalmacije i Dubrovnika.

O tada sve do danas nakon tolikih godina na najjužnijoj crnogorskoj planini Rumiji, na Duhove ili Trojčin dan, odvija se procesija, đe lokalno stanovništvo po utvrđenom ritualu iznosi na najveći vrh Rumije najstariju crnogorsku relikviju – krst sv. Vladimira.

biblijska refleksija

Vladimir svojim postupkom i cijelim svojim životom slijedi jednu od najvećih Hristovih zapovijesti, koji su držali svi Njegovi učenici, od apostola do danas. Ta Gospodnja zapovjest je put krsta:

"Tada Isus reče učenicima: "Ako hoće ko za mnom ići, neka se odrekne sebe, i uzme krst svoj i za mnom ide.". (Mat. 16, 24)

Zato apostol Petar kaze u svojoj poslanici
"Hristos postradao za nas, ostavljajući nam primer da idemo Njegovim stopama" (1. Petr. 2, 21).

Zato taj Vladimirov drveni krst nije samo "oblik" ili "simbol" ili "znak" Hrista, nego je i jedinstveni način življenja njega i svih iskrenih hrišćana Kao što je istinski Hristos nezamisliv bez krsta, tako je i istinski hrišćanin nezamisliv bez krsta, tj. bez učešća
u krstu Hristovom, kao što nam kaže i sâm Spasitelj: "Ko ne nosi krsta svojega i za mnom ne ide, ne može biti moj učenik." (Lk. 14, 27).
Taj krstonosni život podrazumijeva da se
razapne naš stari čovjek - tijelo sa strastima i željama" (Gal. 5, 24). To su sve one grešne misli, egocentrizam i samoljublje. Koje radja  maloverje i neverje; ravnodušnost prema
bližnjem, i još gore, iskorišćavanje bližnjeg; tjelesna uživanja i obožavanje tijela; gramzivost i srebroljublje;

Zato Hristov učenik ap. Pavle i kaže: "A ja, Bože sačuvaj, da se čim drugim hvalim osim krstom Gospoda našega Isusa Hrista, kojim se meni razapte svijet i ja svijetu" (Gal. 6, 14).
Jer , kako kaže dalje apostol :"Ako trpimo, s Njim ćemo i carovati" (2. Tim. 2, 12). Ovaj stav je u životu pokazao sv. Knez Vladimir, koji je pored ovog zemaljskog stalno na umu imao ono drugo, mnogo izvišenije carstvo kojem je žudio, to je Carstvo Nebesko. Zato mu krst nije bio teret već smiso života. Ovim odnosom bivao je uzdignut na jednu drugačiju ravan postojanja i potpunog predanja u Bozije ruke, u kojem se ponovo dobija mir, spokojstvo i vjera koja pobjedjuje ovaj svijet. Hrišćanin Vladimir , nije naivna budala koja upada u zamke moćnika, ne on u sebi ima puzdanu ljubav Božiju za svakoga, onu koja sačinjava netruležnui i neiscrpivu stvarnost, zato oseća da ima najveću od svih radosti , radost vječnoga života. Veću nego
što sve stvari ovoga sveta mogu da mu pruže, veću i od samog njegovog postojanja za kojeg bi se navodbo trebao mačem boriti. To je činjenica koju vrlinski ljudi otkrivaju u svom stradanju. Zato je Hrist išao u Jerusalim na praznik iako j znao da će ga razapeti; zato je Pavle takodje išao u Jerusalim iako je dva put bio upozoren od proroka da će biti svezan i bačen u tamnicu i jos mnogo slicnih primjera..
Oni svi su uzimali Hristov Krst i išli radosno sa njim. Jer Krst se daje čoveku kako bi uspeo da otkrije Boga u jednoj drugoj ravni postojanja, u jednoj apofatičkoj dubini. Ali,
takođe, i da se drugima pokaže da postoje i takvi koji mogu ostati sjedinjeni sa Bogom čak i onda kad izgube sve što imaju, pa i onda kad izgleda da i sâm Bog izmiče ispred njih.
Sv. Jovan Zlatoust "Besjedu o krstu" počinje sljedećim riječima: "Krst je temelj našeg spasenja, krst je pretpostavka bezbrojnih dobara."
U trudu i naporu podviga i krstonosnog života sv. Vladimira krije se najtajanstvenija i najistinskija radost i spokoj, tome su se na gotovo spontani način podizale generacije crnogoraca u duhu hrišćanstva koga je kod nas utemeljio nas prvi svetitelj .. Nase majke koje su mogle su gledajuci na Vladimira odgajati svoje sinove kao istinski slobodne ljude koje mogu da postanu vođe u borbi za nacionalnu slobodu, na ovaj mnogo uzvišeniji način, bez egocentrizma i vlastohleplja.

Pa upravo u ovome je odgovor zašto je Vladimir traži drveni a ne zlatni krst? Jer je Vladimir znao šta ga čeka, ali j poslao poruku svojem krvniku da njega ne zanima zlato i danajski darovi njegovoga šuraka. Da ga nika i nije zanimalo bogastvo i raskoš trona makedonske države, već tron i raskoš trona istinskog Cara na carevima, kojeg je postao dionik slavnom i otkuoljujućom žrtvom na drvenom krstu Golgote, cara koji je nosio trnovu krunu.
I ne mislim da je podjela na zlatne, srebrn i drvene (tisove) krstove nesto što je uopste relevantno za analizu ovog žitija svetog Vladimira. Naprotiv mnogo je relvatnija jedna druga podjela koju je učinio jedan od poznatih zapadnih crkvenih otaca, bl. Avgustin, koji je rekao: "Poznajem tri krsta.
Jedan krst koji spasava, i to je krst Hristov. Tim krstom se spasava i čovek. Drugi krst je krst razbojnika raspetog s desne strane. A poznajem i treći krst kojim čovek može izgubiti vječnost. To je krst razbojnika
raspetog s leve strane. Tipovi ovih ljudi (dvojica razbojnika), predstavljaju celokupno čovječanstvo. Krst razbojnika s desne strane
prihvata i preuzima na sebe krst Hristov. Krst razbojnika sa leve strane predstavlja onaj deo čovečanstva koji ne prima krst Hristov i tako se gubi. I uopšte, krst ne možemo izbeći ni na koji način."
Vladimir je duboko u sebi znao ovo o čemu Augustin govori. Znao je da krst svoj svako nosi, i da je stradanje neminovno, "drveno ili zlatno", svejedno je.. Medjutim, mi biramo kako ćeno živjeti i koju ćemo stranu izabrati,  Carstvo nebesko ili carstvo zemaljko. Krst hristov ili krst razbojnika. To je prava simbolika drvenog krsta koji se svake godine izdiže na vrh Rumije. Nije bitna "svetost tisovine" već je bitan "kvalitet stradanja" da li je za Hrista ili za svoje sebicne interese.. U tome je razlika.. Vladimir je napravio svoj izbor, i zato je postao svetac ciji kult zivi i danas. Koji spaja ljude, spaja nacije, cak spaja i vjeroispovjesti.. Jer umro je 39 godina prije velike šizme (1054) i bio je proglasen za blazenoga i ođ Rima i od Carigrada.. Zato je jos veci njegov krst i zato je dragocjen i zato svijetli sa Rumije na cijelu nasu domovinu.