субота, 21. јун 2014.

VLADISLAVOVA PRELEST

Glava XI "Primivši kraljevstvo, Vladislav, koji se isticao snagom, zaboravivši na svoga Gospoda Boga, i odstupivši sa puta svojih otaca, nije išao pravo ka gospodu, već se ukaljao mnogim nečistotama. I tako, dok je jednog dana išao da lovi, Božjim sudom pade u jamu i pogibe."

Nakon hristijanizacije Slovena koja je dosla za vrijeme kralja Svetopeleka preko apostolske službe Ćirila i Metodija, i nakon jednog perioda mira i blagostanja koji je zavladao u nekoliko decenija vladanja pravednog oca i sina Svetopeleka i Svetolika na tron dolazi njihov unuk i sin koji odstupa od bozijih zapovijesti i puta kojim su krenuli njegovi sveti prethodnici. Ljetopisac nam pokazuje i uzroke tog otpada. Ti uzroci leže u fizičkoj snazi i tjelesnosti ovog Vladislava, tačnije u ponosu i oholosti koja to prati. Ovom osobinom i svojom fizickom snagom Vadislav nas posjeti na čuvenu i tragicnu starozavnetnu priču o najsnaznijem vladaru u Izraelu. To je bio Samson. Samson je fizički bio najsnažniji čovjek na zemlji i van serijski ratnik, ali u vladanju sobom, poštenju i čvrstoći, on je bio jedan od najslabijih. Prica o Samsonu ima svakako i dublje znacenje a ne samo da fizička snaga nosi svoje izazive. Ona nam govori da bilo koliko da je čovjek talentovan i sposoban, da je dobio mnostvo darova od Boga, da je fizicki ili intelekturalno jak , nista je bez Boga . da im je cak sve to zamka da upadnu u samozadovoljstvo i prelest. Prica o Samsonu je vanvreenska pouka svima onima koji se uzdaju u sopstvene sposobnosti i snage , pa bila ona cak i date od Boga, da se ne uznose zbog toga i da ne misle da su vrijedni nešto vise od drugih, jer sve sto imaju su dobili zabadava jer svako od nas ima makar jednu slabu tacku, na kojoj moze pasti prije ili kasnije. U primjeru Samsona i Vadislava vidiimo tragične posljedice zanemarivanja bozijeg vodjstva i posvecenosti, bez Njegove milosti i pomoci , ma koliko bili sposobni i pametni mozemo u svakom trenutku pasti i ostati bez icega .
Božje obećanje da će kroz Samsona “početi da izbavlja Izraela iz ruke Filistejaca” bilo je ispunjeno, ali kako je mračan i strašan zapis o tom životu koji je mogao biti hvala Bogu i slava narodu! Da je Samson (kao i Vladislav) bio vjeran božanskom pozivu, Božji je cilj vladanja mogao biti ostvaren u njemu na čast i slavu. Ali i Samson i Vladislav su popustili pred kušnjom i pokazali se nedostojnim povjerenja koje im je ukazano kad su postavljeni za vodjama svoga izabranog naroda.

Mnogi snažne strasti pogrešno se poistovjećuju sa snažnim karakterom, ali istina je da je slabić onaj kojim vladaju njegove strasti. Stvarna veličina čovjeka mjeri se silom stavova i emocija kojima on vlada, a ne onima koje vladaju njime. Samoson je od samom početka života bio okružen povoljnim okolnostima za razvoj svkje fizičke i umne snage i moralne čistoće, na isti način kao i Vladislav sin Svetolika i unuk Svetopeleka. Ne znamo za Vladislava ali možemo pretpostaviti d je i on kao Samson pao pod uticaj bezbožnih prijatelja i nije se držao Boga koji je čovjekova jedina sigurnost i bujica zla ga je odnijela. Oni koji se na dužnosti sučeljuju s kušnjama mogu biti sigurni da će ih Bog sačuvati, ali ako se ti ljudi svojevoljno predaju sili kušnje, oni će prije ili kasnije pasti.
Ti se desilo i kralju izraelskom Roboamu, sinu Solomonovu (koga smo uporedili sa Svetolikom) i unuk Davida (kojed smoprpoznli u Svetopeleku) . čini se da se i ovo kraljevstvo Slovena u trećem koljenu raspalo na sličan način kao Izraelovo i dugo ce vremena proći dok se ponovo ne podigne pravedni kralj i obnovi jedinstvo u narodu.. Vidimo tu refleksiju nacinu Roboamovog vadanja , jer ubrzo nakon stupanja na prijestolje, Roboam je otišao u Šekem, očekujući da ga sva plemena priznaju za kralja, “jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje” (2. Ljetopisa 10,1).
Plemena su dugo trpjela teške nepravde, izložena nasilničkim mjerama prethodnog vladara. Rasipnost Solomonove vladavine u vrijeme njegova otpadništva navela ga je da teško optereti narod porezima i da zahtijeva od njega da obavlja duga i naporna nadničenja. Prije nego što će prijeći na krunisanje novoga vladara, starješine plemena odlučile su utvrditi namjerava li Solomonov sin olakšati terete narodu. “Kad dođoše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu: ‘Tvoj nam je otac nametnuo težak jaram, ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca i teški jaram koji metnu na nas, pa ćemo ti služiti.’”
Želeći se posavjetovati sa svojim savjetnicima prije nego što će objaviti smjernice svoje vladavine, Roboam je odgovorio: ” “Za tri dana dođite opet k meni.’ I narod ode.
Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji svi služili njegovu ocu Solomonu dok je bio živ, i oni mu rekoše: ‘Ako udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim riječima, oni će ti uvijek biti sluge.’” (2. Ljetopisa 10,37)
Nezadovoljan, Roboam se obratio mladićima s kojima se družio u mladosti i prvoj zrelosti. Mladići mu medjutim rekose da postupi oštro prema podanicima svoga kraljevstva i da im od samog početka da na znanje kako neće trpjeti nikakvo ometanje svojih želja. Polaskan mogućnošću da se pokaže kao najviši autoritet, Roboam je odlučio odbaciti savjet starijih i mladiće prihvatiti kao svoje savjetnike. I tako se dogodilo da određenoga dana, kada “dođe sav narod k Roboamu” da čuje izjavu o smjernicama njegove vladavine, Roboam “im oštro odgovori: ‘Moj je otac otežao vaš jaram, a ja ću još dodati na nj: moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima.” (1. o Kraljevima 12,1214)
Da su Roboam i njegovi neiskusni savjetnici shvatili božansku namjeru s Izraelom, oni bi prihvatili zahtjev naroda da se provede temeljna reforma u načinu vladavine, slična onoj na Duvanjskom saboru.
Pukotina koju je stvorio Roboam svojim nepromišljenim govorom nije se mogla zatvoriti. Otad je dvanaest Izraelovih plemena bilo podijeljeno, Judino i Benjaminovo pleme sačinjavali su donje ili južno Judino kraljevstvo pod Roboamovom upravom, dok je deset sjevernih plemena utemeljilo nkvu posebnu državu, poznatu kao Izraelsko kraljevstvo, s Jeroboamom kao svojim vladarom.
Tako je nadahnuto je pero starozavjetnog Ljetopsica kao i ovog naseg Dukljankog zabilježilo žalostan izvještaj o Solomonovu , odnosno Svetolikovom nasljedniku kao čovjeku koji je propustio da svojim snažnim utjecajem navede narod na vjernost Gospodu. Roboam je (vjerovatno i Vladislav), po naravi bio tvrdoglav, samouvjeren, samovoljan i sklon idolopoklonstvu, oduševljen svojom snagom nije se potpuno pouzdao u Boga i razvio snagu karaktera kao njegov otac Svetolik, niti čvrstinu vjere i pokoriti se božanskim zahtjevima kao njegov djed Svetopelek. Zato i za njega stoji napisano sto i za Roboama “Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i ojačao, napustio je Gospodnji zakon i on i sav Izrael s njim.” (2. Ljetopisa 12,1)
Kako su žalosne, kako su značajne riječi: “I sav Izrael s njim!” Narod kojega je Bog izabrao da stoji kao svijetlo okolnim narodima odvratio se od Izvora svoje snage i pokušao biti sličan ljudima oko sebe. Kao što je bilo sa Solomonom, tako je bilo i s Roboamom – loš uzor mnoge je naveo da zastrane. I kako je bilo s njima, tako je, u većoj ili manjoj mjeri, i danas sa svima onima koji odluče činiti zlo – uticaj zlog djela nije ograničen samo na počinitelja, već i na sve ljud koji stoje pod tim nesvetim autoritetom. Nitko ne živi samo sebi. Nitko ne propada sam u svom bezakonju. Svaki život je svjetlo koje osvjetljava i razvedrava putove drugih, ili mračni uticaj koji navodi na očaj i propast.