субота, 07. јун 2014.

VELIKO VESELJE


Glava IX “U to vrijeme načinjeno je veliko veselje i hrišćani, spuštivši se sa planina i skrivenih mjesta, đe su bili rasuti, počeše da hvale i blagosiljaju ime Gospoda, koji spašava one koji se u njega uzdaju.”


Ovo je jedna od veličanstvenijih slika koje na donosi Ljetopsi. Hrišćani koji su vijekovima trpjeli progon, o čemu smo govorili više u prethodnim poglavljima, i koji su se sklanjali i bježali u brda i utvrdjene gradove i kuće ne bi li se izbavili od nasilnika i zlih vladara koji su na ovoj vjetrometini naroda bivali i nestajali. Vidimo slavlje i radost medju onima koji su do juče u tami vapili Bogu za pomoć, čekali strpljivo i vjerno njegovo izbavljenje, koji nijesu željeli da se odreknu svog Boga i svojih uvjerenja za malo lagodnosti i sitnih privilegija, jer bi se opoganili nezbožnim običajima i idolima svojih okupatora. I eto, dočekali su svjetlo. Svanuo je dugo očekivani dan, dan kada je Gospod poslao svoje andjelu u liku Ćirila i Metodija da obrati u hrišćanstvo paganskog kralja i njegovo slovensko kraljevstvo. I to se desilo, čudesno. Čula se pjesma slave i hvale Gospodu, Stvoritelja Neba i zemlje, koji je vjeran, koji ono što obeća kadar je i da ispuni. On ne ostavlja svojee, ne zapušta ovce svoje paše, i ne zaboravlja one koji se u Njega uzdaju.


Tako su i hrišćani mogli kao ono pustinjsko cvijeće koje se pojavi ni iz čega, sa prvim pljuskovima proljetnje kiše, kao one životinje koje izadju poslije velikog nevremena iz svojih skloništa i jazbina, na svjetlo dana u slobodu. Kao da se može čuti Psalm 126.


“Kad vraćaše Gospod roblje sionsko, bijasmo kao u snu.

Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima:

Veliko djelo čini Gospod na njima.

Veliko djelo čini Gospod na nama; razveselismo se.

Vraćaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju.”


Sve je zaista kao u snu. Kada čovjek ili cio narod vidi istinsko svjedočanstvo da Bog postoji i da nagrađuje on koji ga traže, kad vide na djelu njegovu ruku i izbavljenje osjećaj je fantastičan , kao u nrkekvom snu. Nastaje velika radost, frenetična i duboka. I to je divan primjer da prava radost je moguća samo u Bogu. To je najvažnije otkrovenje, insistiranje na sebi, svojim problemima, patnjama i posebno našoj prošlosti nikada neće proizvesti pravu duhovnu radost. Radost se ne može pronaći u materijalizmu, lakoj zabavi , a  sigurno ne u našoj opsjednutosti sobom i svojim pravima. Radost se nalazi u Hristu, u njegoj požrtvovanoj ljubavi. To mogu d osjete smo oni koji ponizno pripadaju Gospodu „Hristom Isusom se hvalimo i ne uzdamo se u tijelo” (Filipljanima 3:3). Poznavati Hrista znači steći pravi osećaj sebe i svojih snaga; imati pravi duhovni uvid u stvarnost koje nema van Boga, i time sprečiti sebe da tražimo slavu u svojoj mudrosti, snazi, bogatstvu, dobroti, već u Hristu, u njegovoj mudrosti i snazi, Njegovom bogatstvu i dobroti, i jedino u Njegovoj ličnosti. Iz tog poznavanja nastaje strpljivo i pouzdano čekanje na njegovo kretanje. I onda kada vidimo d se On pokreće onda se pokrećemo i mi, i ako ostanemo u Njemu i utopimo se u Njegovoj Reči, i pokušamo da ga poznajemo blisko, vidjećemo Njegovu djelotvornu silu i čuda kako se dešavaju, onda će naša radost biti potpuna (Jovan 15:1-11).


Tek u ovakvim hronikama kao što je Ljetopis, a takav je i Stari zavjet, mi dobijamo jedan širi uvid u Božija djelovanja kroz vjekove. Taj uvid izmiče onima koji sagledavaju Boga samo kroz djelovanje Boga u jednom ljudskom životu ili jednoj generaciji, kroz mjesece, godine ili pokoju deceniju. A Gospod djeluje kroz vjekove u svu vječnost. Ono što je započeo tada prije skoro 12 vjekova, on i dalje čini i On će dovršiti svoje djelo u našem narodu, na Njegovu slavu a nama na blagoslov i spasenje. Ljetopis daje nama duhovnima d imamo jedan ispravni eskatološki i milenijumski uvid u Božije djelovanje u Crnoj Gori, zato je ovo djelo nemjerljivog značaja. To ćemo posebno vidjeti u nastavku kada budemo pisali o velikom Duvanjskom saboru, gdje su postavljeni neki temelji na kojima se može graditi naša duhovnost i državnost