понедељак, 23. јун 2014.

TIHOMIL SAVLADAVA UGARSKOG GOLIJATA

Glava XXIII "Pošto se tu zače bitka, gorerečeni mladic Tihomil, posvuda ranjavajući neprijatelje, pohrli i ubije ugarskog kneza, pa mu odsiječe glavu i preda je kralju."

Istorijski kontekst:
Kako smo napomenuli u prethodnoj tacki u prvom ratu s Ugrima ističe se samo jedan junak, i to nije nepravedni i neposlušnom kralj Časlav, nego njemu prebjegli pastir i snažni lovac Tihomil. Čim su Ugri upali, mladi Tihomil (Tusomil supradictus adolescens) uskočio je u boj, dotrčao i ubio ugarskog vojskovođu Kisa, odsjekao mu glavu i donio je kralju Časlavu. Kao sto je David donio Golijatovu glavu neposlušnom kralju Saulu kog je Bog odbacio. To je doista epski podvig. Neki istoričari ovdje tvrde da treba uzeti u obzir da je ljetopiscu bila potrebna neka sjajna pobjeda ovog junaka skromnog porijekla da bi ga mogao načiniti velikim županom Raške. Karakteristično je, sem toga, da se u ovom ratu, kao ni prije, u lovu, ne pominju konji i da je Tihomil dotrčao pješke (cucurrit) do svog protivnika i odsjekao mu glavu. Time se ponovo ističe, pored hrabrosti, njegova vještina i okretnost. Ovom i drugim pojedinostima, Tihomilov podvig nesumnjivo podsjeća na pobjedu Davida nad Golijatom. Mladi miljenik Saulov (erat enim adolescens) istrčao je isto tako brzo na bojište (et cucurrit ad pugnam), ubio Golijata praćkom, odsjekao mu glavu i odneo je, isto kao i Tihomil, svome kralju.
Kad se uzmu u obzir i ranije istaknute podudarnosti porijekla i sudbine dvojice junaka, Davida i Tihomila, postaje očigledno da se ljetopisac u prikazu ovog sudara sjetio Starog zavjeta, a ne srpske junačke pesme kako neki analitičari tvrde. Prema svemu što je rečeno, može se s dosta razloga pretpostaviti da je Dukljanin za svoja pričanja o Časlavu i njegove borbe sa Kisom i njegovom udovicom, a možda i za druga neka kazivanja, imao na raspolaganju, pored Biblije, koje se često śetio, i neki spis o Ugrima, odnosno Hunima (Gesto Hungarorum imaju kao uvodni deo Hunorum Gesta). Ovim se ne isključuje postojanje nekog rata između Časlava i Mađara u Sremu, o kome je Dukljanin mogao nešto saznati iz kakva pisana izvora, ali se pobija mišljenje da je
Ljetopis ovde „očuvao odjek prave narodne tradicije"..

biblijska refleksija
Da podsjetimo šta kaže Stari zavjet u 1. Sam.17 kako je tekla bitka u dolini Ela; na jednoj strani Filistejci na drugoj zraelci. Veliki div Golijat izaziva Izraelce. Golijat je bio ogroman čovjek sa teškim oružjem (1. Sam. 17:4-7). On je bio vjerovatno najveći čovjek u pisanoj istoriji. On je Izraela izazivao 40 dana, i niko nije imao hrabrosti da izađe i da se tuče sa Golijatom. Izrael se doslovno tresao od straha. Jednog dana se tamo našao mladić, koji je verovatno imao 15-17 godina. Bio je pastir. Dok su njegova braća bila u ratu, otac je njega poslao da vidi kako su (1. Sam. 17:17-19) i da im ponese neke stvari na ratište. Kada je David došao u logor Izraelaca čuo je diva Golijata kako izaziva i ruga se Izraelu. Vikao je iz sveg' glasa: "Dajte mi čovjeka da se borimo!" (1. Sam. 17:10-11, 1. Sam. 17:24), dok su se Izraelci sakrivali jedan iza drugog.

David je upitao: "Ko je taj što izaziva i sramoti vojsku Boga živoga?" (1. Sam. 17:26) Izraelovi stari neprijatelji su odlučili napasti Izraelce, ali ovo nije bila obična bitka. Naime, ovaj put su neprijatelji Božjeg naroda imali poseban adut: imali su svoga junaka, svoju maskotu, svoga najjačeg čovjeka koji je bio njihova najveća nada. Ko je bio taj čovjek? Zvao se
Golijat, došao je iz Gata i od mladosti je bio ratnik. Ono sto ga je činilo tako posebnim je bila njegova visina, bio je visok skoro tri metra. Bio je toliko snažan da je sa relativnom lakoćom nosio svoj oklop težak 57 kila i bacao koplje čiji je vrh težio, ni manje ni više, nego 7 kila. Dakle, nimalo zanemariv protivnik. Nije ni čudo što su ga se Izraelci bojali, a Filistejci smatrali svojim junakom. Ipak Izraelci su od straha zaboravio da je izabrani Božji narod, da je Gospod sa njima. U to vrijeme duhovno stanje u narodu nije bilo baš najbolje, jer ga je predvodio kralj Šaul, koji se brinuo jedino za sebe i od koga je Bog odstupio. Međutim, ipak je Božji narod, makar i posrnuo, ostao Božji narod. Znači, taj je Golijat stao pred izraelske trupe i izazivao ih, rugao se i njima i njihovom Bogu, a oni nisu imali toliko vjere da mu se usprotive.

Moramo razumjeti da se ovde vidi ne samo bitka izmedju dva naroda, vec slika prave duhovne borbe. Izraelov Bog je živi Bog, a ne kao filistejski bog Dagon, koji se par poglavlja ranije u knjizi proroka Samuila u prisustnosti kovčega Božjeg saveza doslovno raspao na komadiće! A Davidov i Naš Bog je veliki i živi Bog, a onaj ko ga izaziva neće se dobro provesti.

Kako moćno žvuči kad ovaj hrabri mladić kze "Ko je taj neobrezani Filistejac?" Kako to, ko, pitali su se ljutito njegova braća i drugovi? To je filistejski junak, grdosija visoka tri metra i uzdanica, ponos i dika filistejske vojske! Kako ko? To je onaj medvjed od čovjeka pred kojim drhti cijela izraelska vojska, svi odreda, od kralja pa nadalje! Uz to,
Filistejci su već jako dugo tlačili Izraelce. Niko se nije usuđivao na borbu, sve u nadi da će otezanjem možda otjerati neprijatelja, ali to naravno nije uspjelo.

I onda Sveto pismo nam daje sljedeci izvestaj o birbi u koju ovaj mladi pastir odlucuje da krene (1. Samuelova 17,40-54)

"40 David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i
metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za praćku,
te s praćkom u ruci pođe prema Filistejcu. 41 A Filistejac se sve bliže
primicao Davidu, dok je njegov štitonoša stupao pred njime. 42 A kad
Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti - bijaše
David mladić, rumen, lijepa lica. 43 Zato Filistejac reče Davidu: 'Zar sam
ja pseto te ideš na mesa štapovima?' I uze proklinjati Davida svojim
bogovima. 44 Zatim Filistejac reče Davidu: 'Dođi k meni, da dam tvoje meso
pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!' 45 A David odgovori Filistejcu:
'Ti ideš na me s mačem, s kopljem i sa sulicom, a ja idem na te u ime Jahve
Sevaota, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao. 46 Danas će te Jahve
predati u moju ruku, ja ću te ubiti, skinut ću tvoju glavu i još ću danas
tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim
i zvijerima zemaljskim. Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu. 47 I sav
će ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu mačem ni kopljem, jer je Jahve
gospodar bitke, i on vas predaje u naše ruke.' 48 Kad se Filistejac
približio i pošao prema Davidu, izađe David iz bojnih redova i krenu pred
Filistejca. 49 David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz
praćke. I pogodi Filistejca u čelo; kamen mu se zabi u čelo, i on pade
ničice na zemlju. 50 Tako je David praćkom i kamenom nadjačao Filistejca:
udario ga je i ubio ga, a nije imao mača u ruci. 51 Zato David potrča i
stade na Filistejsca, zgrabi njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi
Filistejca odsjekavši mu glavu. Kad Filistejci vidješe kako pogibe njihov
junak, nagnuše u bijeg. 52 Tada ustadoše Izraelci i Judejci, digoše bojnu
viku i potjeraše Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona;
filistejski mrtvaci pokriše put od Šaarajima sve do Gata i do Ekrona. 53
Nato se Izraelci vratiše iz te žestoke potjere za Filistejcima i opljačkaše
njihov tabor. 54 A David uze Filistejčevu glavu i odnese je u Jeruzalem, a
oružje njegovo položi u svoj šator."

Kakva priča! Kakav div! Kako ogromna hrabrost kod Davida... Ova priča se svakodnevno odigrava u životima novorođenih ljudi, onih koji su počeli novi život sa svojim Spasiteljem, Isusom Hristom. Kako nekad za vrijeme Tihomila tako i danas cio ovaj svijet potresaju i plaše strašni divovi svakakve vrste. Danas u svijetu postoji: div društvene nepravde, div rata, div side, div ekonomske krize... Ovi divovi ne izazivaju samo svijet već i crkvu, hram živoga Boga. Ljudi žele da pobede ove divove programima, planovima i sporazumima, ali ne uspevaju, jer kad ga obore - on se ponovo diže. Da bi se bilo koji div pobedio treba Božja pomoć, sila i moć. Sa Bogom ovi problemi mogu rešiti. To političari i državnici još nisu shvatili!

Golijat je pitao: "Zar sam ja pseto te ideš na me sa štapovima?" Kao što mnogi drustveni problemi i ljudi koji nas okružuju pocjenjivacki govore svakom onom koji želi da se odvaži da krene u suočavanje i rješavanje. Golijat nije smatrao Davida dostojnim neprijateljem, dok je sav Izrael smatrao Golijata nepobjedivim neprijateljem. Imajmo na umu da sve što je u Božjoj riječi zapisano treba služiti za našu pouku i odgajanje u pravednosti. Isto tako ne zaboravimo da nam cilj nije ohrabrivati ljude da ulaze u nekakve ratove i sukobe , vec da se u kroz simbolički i alegorički smisao ovih istorijskih izvještaja i zapisa u Bibliji ili kao ovaj u Ljetopisu ohrabre da biju svoje duhovne ratove protiv demona prošlosti i
sila zla i nepravde.

Koliko često nam stoje prepreke u životu , i čine se nepremostivima? Koliko često drhtimo pred okolnostima koje nas okružuju? Ne bismo to trebali činiti kao Davidova braca i malovjerna vojska bozija jer je naš Bog uz nas. Nije bitno koliko su velike naše neprilike, koliko su uticajni ljudi koji se protive nama i Božjoj Crkvi u Crnoj Gori i koji je možda i zlostavljaju i ugrozavaju na razne načine. Jer, Bog će u naše ruke staviti taj ubojiti kamenčić koji ćemo u Božjoj snazi moći zavitlati u Golijatovo čelo i radovati se pobjedi koju nam je naš Bog podario! Pritom nemojmo nikako zaboraviti da, kao hršćani, ne živimo za sebe i po svome, nego za Boga i po Božjem. Mi smo Božji poslanici na zemlji, a ko dirne u nas u Crkvu Božije, dirnuo je u zjenicu Božjeg oka, jer nijesmo svoji već Božji. Tako nam valja živjeti, uprkos svim preprekama i izazovima Božjoj časti, na nama je da slušamo Boga i vršimo njegovu volju, a On će osvjetlati svoje ime u nama.
Budimo poput Davida i Tihomila. Uzdajmo se u Boga čak i kada se to čini nemoguće i suludo, čak i onda kada se čini kao da sve ide protiv nas i protiv Božjih istina. Jer Bog se ne mijenja, a u njemu imamo zajamčenu pobjedu. A pobjednicima će Hrist "dati da sjednu sa Njim na prijestolu njegovom, kao sto je On pobijedio i sjeo sa Ocem svojim na prijestolje
Nebesko" (Otk.3.21)