четвртак, 05. јун 2014.

SMRT KAO POSLJEDICA PROGONA HRIŠĆANA



Glava III “..Nanoseći mnoge nepravde hrišćanima, koji su živjeli u primorskim gradovima, i proganjajući ih, umro je dvanaeste godine svoje vladavine..”

Istorijski kontekst:
Dok je Totilo vojevao bitke po Italiji ,njegov brat Ostrailo zauzeo je Ilirskiu provinciju i Dalmaciju sa primorskim predjelima . Zaustavio se u Prevalilanskoj oblasti (Dalmaciji i Crnoj Gori) odakle je poslao sina Svevlada da osvoji ostale provincije Ilirika na sjeveru .Međutim konstatipoljski car čuvši da je Ostroilo ostao sa malo vojske u prevalitanskoj oblasti poslao je na njega močnu vojsku i iznenada ga napao ,kojom prilikom je pogubio Ostraila, za koga hroničar svjedoči da se hrabro borio .
Svevlad se, kad je to doznao, usiljenim maršom vratio kuči ali nije zatekao Konstroploljskog cara , koji je odmah otišao sa ogromnim plijenom. Svevlad se zacario ali je bio okrutan vladar i činio je mnogo zla hriščanima koji su živjeli u primorskim oblastima Prevaline.Tek njegov sin Selimir će promijeniti odnos prema hrišćanima i početi da sa njima sklapa primirja ,odgovore i sporazume koji su mu plačali danak

Kako čudno zvuči kad danas čitamo ovu Hroniku da su neki ljudi u našim primorskim mjestima nazivaju obični hriščani trpjeli teror samo zbog toga što vjeruju u Hrista. Ipak uočljivo je autorovo pominjanje hriščana u ovom kontekstu zbog nekoliko razloga . On je ovim terminom označi određene skupine (zajednice ) građana koje su živjele na određenim mjestima ,ovdje konkretno ,primorskim mjestima Jadranskog mora .
Drugo, samo imenovanje ljudi koji su trpjeli teror Svevlada nazivom “hrišćani” govori o njihovom vjerskom progonu, ali i otporu tih ljudi i ne pristajanju da se odrekne svoje svoje vjere i da asimiliraju u nekakav političko pravni ili nacionalni subjektivititet datapnje Goto-slovenske države.
Treće, izraz “hriščanin” ne podrazumeva bilo kakav etnički prerogativ te skupine. Hriščanstvo je njihova kultura i “ideologija”, a predanost carstvu nebeskom je jedino “etničko” porijeklo i njhova domovina.
Četvrto što je i najvažnije ,kada se kaže Hriščanin nema denominacijskih odredjenja i mjesta za bilo kakve vjerske podjele unutar crkve Hristove. Pop Dukljanin ,iako pripadnik Benediktanskog reda “ne navodi vodu na svoju vodenicu” ,pa ove hriščane iz 6. vijeka gura ka Rimu ili Carigradu. Ne, oni su za njega samo jednostavno ljudi koji naziva hriščani, jer vjeruju u Hrista, a ne idu u ovu ili onu crkvu!
Još jedan vašan zaključak možemo izvesti ,a to je, da na ovim našim prostorima je hriščanstvo stiglo u jop prvim vjekovima Crkve.To naravno ne kaže direktno Dukljanin ,ali to svedoče mnoga arheološka nalazišta ,dokumenti, spomenici . Pa i samo njihovo postojanje i čvrste medjusobne veze govore da su te etničke skupine (vjerovatno grčke i rimske) primile hrišćanstvo još od prve crkve.
Duklja je bila središte hriščanske duhovnosti,imala svoje crkve i svoje sveštenike i episkope,čak je nekoliko papa bilo sa ovih naših prostora, o čemu ćemo još u nastavku govori. Ali ono šro je više nego Jasno da hriščanstvo na tlu današnje Crne Gore nije došlo sa Svetim Savom u 13 vijeku,več da je postojalo bar pet ili šest vijekova ranije. Ljetopis od prve do posljednje strane svjedoči upravo o tome. Ako ne zbog bilo čega, a ono najmanje zbog žitija prvog sveca medju dukljanskim kraljevima, sv. Vladimira , koji je istinita istorijska ličnost i koji je ostavio snažan uticaj u ovdašnjoj Duklji i o mnogo decenija i vijekova prije Nemanjića.

Biblijska refleksija: Kako čudno i divno zvuči kad danas čitamo ovu Hroniku da su neki ljudi u našim primorskim mjestima nazivaju jednostavno hriščani. I oni su kao prva crkva trpjeli teror samo zbog toga što vjeruju u Hrista. Medjutim, Ljetopisac po uzoru na svetopisamske ljetopisce kraljeva Izraeljevih, upravo kroz progoniteljevu preranu smrt objašnjava da tako završavaju svi oni koji prgogone Njegov narod i koji mu čine zulum bez ikakvog povoda, samo zato što drugačije vjeruju nego većina. Iako nekom prozaično djeluje sve ovo, ja duboko vjerujem da litava filozofija počiva upravo na ovome. Da oni koji čine zlo, otvaraju se za ništavilo, tamu i smrt. Ne kao nekakva “osveta” Božija, jer Njegov sud tek će uslijediti na kraju dana, već kao srljanje propast svakog onog koji svojim zločinjenjem odbacuje Život, Istinu i Put. Ta propast progonitelja nije odraz potpune pravde koju Hrist navještava, ne, ona je možda samo sijen istinske pravde koja će tek zasjati u Carstvu Nebeskom, Ljetopis je ispravni i odmjereni tumač duboke istine Božije, koji opominje čitaoce, da progonitelji završavaju tragično kao posljedica njihovog grijeha prema Tijelu Gospodnjem. Tako je bilo i sa Pilatom i sa Irogom, i tako će biti sa svima onima koji pokušaju da unište Crkvu Gospodnju.