четвртак, 05. јун 2014.

PRORICANJE PRIJEVREMENE SMRTI


Glava III “...Otuda prešavši na ostrvo Siciliju, poslije kratkog vremena okončao je svoj život, kao što mu je to bio rekao Božji sluga Benedikt.

Istorijski kontekst:
Dukljanin pripovjeda o ratnim pohodima Gota i ispravno ih datira u vrijeme cara Anastasija (491-518) ,pape Gelazija I (492-496). Posebno se ratničkim pobjedama izdvojio srednji sin Totilo koji je krenuo sa vojskom u kojoj je bilo mnogo slovena. Došao je preko Ugarske, Dalmacije, Duklje, sve do Soluna (kojeg je razrušio), a zatim preko Istre u Italiju do Rima i do Sicilije. Iako to direkno ne pominje Dukljanin postoje zapisi o susretu Totile i svetog Benedikta u Mente Kasini. Sveti Benedikt je pretpostavljate veoma važna ličnost za autora Ljetopisa, jer je on kako smo rekli kaludjer iz reda benediktanaca, kojem redu je pripadao cijeli manastir u Baru. Benediktanci su najstariji i najpoznatiji monaški red u katoličkoj crkvi. Geslo tog reda je glasilo : “Ora et labora”, što znači “Moli i radi”. Pored rada, poslušnosti i polne čistote ovaj monaški red, koji je svoju ekspanziju doživio u 10 i 11. vijeku, bavio se veoma marljivo prepisivanjem knjiga, otvaranjem škola i biblioteka. U tome treba vidjeti ogroman autoritet i obrazovanje našeg sveštenika iz Duklje, anonimnog autora Ljetopisa. Upravo iz reda Benediktanaca iznjedrili su se najučeniji ljudi onog vremena, istaknuti naučnici i profesori tadašnje zapadno-evropske civilizacije. Ali da se vratimom temi. Za pretpostaviti je da je pop Dukljanin znao za to da je prilikom susreta ostrogotskog kralja totile i sv. Benedikta u njegovom manastiru Monte Kasini i da je tom prilikom Benedikt blagoslovi kralja i molio se za oproštenje njegvoih grijeha. Ipak iz razumljivih (političkih) razloga tu činjenicu je zaobišao a nama ostavio u naravoučenije jedno proroštvo koje se obistinilo. Naime, Benedikt je tom priliko prorekao Totili dogadjaje koji će uslijediti i njegvou preranu smrt.
.
Biblijska refleksija: Proročka riječ je jedna od darova svetog Duha o kojem posebno govori Apostol Pavle u Poslanici Crkva u Korintu.Za mene je impresivno da ljetopis ima svjedočanstvo o prorokovanju koje je danas gotovo zamrlo u Crkvu .Prorokova poruka je Duhom Svetim prosvetljena Riječ Božija ,koja se objavljuje ljudima u određenoj situaciji ,kako bi im bila za utjehu ,opomenu ili izgradnju.To Bog čini preko proroka ,čovjeka koji poznaje Božije srce i koji zato zna šta su Božija osjećanja u datom momentu.
Očigledno je da je Benedikt bio protaknut od Boga da opomene Totila , jer volja Božija je da se svako spasi i nije Njegova volja prijevremena smrt bilo čija,već puninima dana. Vidimo da Totilo nije poslušao svetog čovjeka i da je nastavio svoje osvajačke pohode na Rim (kojeg je zamalo sravnio sa zemljom ) i dalje do Sicilije gdje je koliko vidimo okončao svoj život.
No nije na proroku da gleda hoče li neko poslušati ili ne riječ od boga.Mi ne znamo kako se osječao Benedikt kad je osvajač došao do njegovog manastira ,no vidimo da je ipak usrdno molio i prorokovao.Jer bog je čuvenom proroku Jezekijelu u sličnoj opsadnoj situaciji rekao “Govori im moje riječi ,poslušali oni ili ne poslušali ,jer su rod odmetnički” (JEZ 3.7)