четвртак, 26. јун 2014.

SILVESTER - OSTATAK ĆE SE IZBAVITI

Glava XXXII "Tako kralj Silvester pošto je primio kraljevstvo, vladaše čitavom Tetrarhijom, sa strahom od Boga u miru i pravdi. I rodi sina kome nadjenu ime Tuđemir, pa preminu u miru."

Istorijski kontekst:
Istorija nam svjedoči da je Silvester bio knjaz Duklje, Travunije i Zahumlja tokom 9. Vijeka. Silvester je bio jedini preživjeli potomak kneza dukljankog Petra. Zahvalnost za njegovo spasavanje pripada njegovoj majci Kastreki koja je tokom građanskog rata izbjegla u rodni Dubrovnik. Kako je tokom ovog rata došlo do opšteg bratoubilaštva predstavnici plemstva Petrove države došli su Silvesteru da preuzme vlast.

Pop Dukljanin u Ljetopisu nas uvodi malo šire u ovu priču o Silvesteru. Kaže da je kralj Leget, kojeg smo spominjali u prethodnim glavama, poslije smrti svoga oca Krešimira, odveden je u Travuniju kod svoga rođaka Boleslava. Njega je posluživala neka đevojka po imenu Lovica, koju zavoli i docnije oženi. S njom je izrodio sedam sinova, koji rastući postanu mladi borci i vješti u oružju.
Sinovi kralja Prelimira koji nijesu slijedili stope svoga oca, počeše da se okrutno i oholo odnose prema narodu kojim su ladali. Zbog toga je narod postao veoma nezadovoljan njima. Ali pošto se zla namjera ne može dugo prikrivati, narodi tajno pošalju poslanike gorerečenoj braći i dadoše im vjeru da će zajednički ustati i uništiti sinove i nećake kralja. Tako poslije dogovora, sedmorica braće s ocem i narodom, a s pristankom i voljom oca i čitavog naroda, ustadoše i počeše goniti sinove kralja, pa ih od
najmlađega do najstarijega pobiju mačem. Ipak jedan od njih, po imenu Silvester, sin Boleslavljev, izbjegne sa svojom majkom Kastrekom pa oboje pobjegnu u Lauzium, koji se sada zove Raguzium, odakle je majka Silvestrova vodila porijeklo.
Kako kaže nas ljetopisac "Ali svemogući Bog, koji voli svako dobro a ne voli svako zlo i grijehove, uskoro udari na oca Legeta inače hromog tijelom i duhom, i na njegove bezbožne sinove mu, kugom i pomorom, na isti način kao što su sami bili udarili na svoju braću i svoje nećake." Silvester je ostao jedini od kraljevske porodice koga ce naslijediti sin Tuđemir, kojeg je dobio prije svoje smrti Silvester. Od njega će kasnije izrasti loza Vojislavljevića o kojima ćemo nešto vise reci u nastavku.

biblijska refleksija
Upravo u jednom elementu ove priče o Silvesteru u kojem se samo on spasava odnosno govori o spasavanju jednog malog dijela - "ostatka" da iz njega nikne nesto posve novo podsjeca me na cuveno starozavjetno Isajiino prorostvo "samo ce se ostatak spasiti" koje pominje i apostol Pavle u svojoj poslanici "Zaista, ako bi sinova Izraelovih brojem bilo kao pijeska morskog – samo Ostatak će se spasiti. (Rimljanima 9,27). Riječ ''ostatak'' označava nešto što je ostalo od originalnog tijela ili tvari. Isti pojam se upotrebljava za Božji narod koji je ostao vjeran Njegovoj izvornoj uprkos
otpadu I protivljenju. U Bibliji piše: "Da nam Gospod nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma, Gomori slični." (Izaija 1,9). Među religioznim ljudima riječ "ostatak" predstavlja relativno mali broj vjernika koji su ostali dosljedni svojoj vjeri u velikim iskušenjima.

To Isajino prorostvo se ostvarilo neposredno na bozijem narodu koji je 538 godine p.n.e.iz Vavilona za vrijeme kralja Kira dočekao svoje spasenje i dobio dozvolu d krene i vavilonskog ropstva u domovinu pod vidjstvom kneza Zorovavelja iz loze Davidove. Veliki pravedni persijski kralj Kir, koga i Bog naziva svojim slugom, koji pfavim čudom porobljava Vavilon dao je
slobodu izraelskom narodu da se vrati u svoju Palestinu iz koje su prije 50,godina bili prisilno deportovani.. Kraljev prvi savnetnik Mitridat je dobio nalog od Kira da sve što je oteto iz Hrama Jerusalimskog izda Zorovavelju ( Šešbazaru), princu judejskom da ih vrati u Jerusalim i da.ponovo sagradi hram., Tu u riznicama Vavilona nalazilo se trideset zlatnih i hiljadu srebrnih zdjela što je bilo oteto iz Hrama jerusalimskog, takodje trideset zlatnih i četristotine i deset srebrnih vrčeva i 5 hiljada komada razne druge liturgijske opreme, koje je treba vratiti. Vjerni sluga Mitridat je sve to uredno izvršio i dao potrebna dokumenta Zorovavelju.

Ipak iako je citavo mnostvo naroda bilo rasuto po zemlji svog ropstva, samo mali broj Izrealaca odlučio tada da se vrati, svega njih 42 hiljade. Pokazalo se da ipak velikom broju ljudi nije bilo "dovoljno lose" u Vavilonu,da bi poželjelo neku slobodu, pomalo nesigurnu . Oni su pustili korinenje zadnjih 50 godina, sagradili kuće, imali imanja I pokrenula svoje poslove. Ipak nijesu bili spremni da rizikuju sve to što imaju I što su stekli za put u nepoznato. Nijesu bili raspoloženi da obnavljaju svoju gubitničku prošlost. Da grade na razruđenim temeljima. Željeli su to novo što im je život donio.
Paradoksalno , ali izrarlci su bili "zahvalni", i " zadooljnj" sa svojim tlačiteljima za to malo što im je dato.
Samo ostatak je bio spreman za nesto više, ostala večina nije bila spremna da učini za ideale, za nekakvu istoriju, za nekakvo božije ime. Izrael I Jerusalim, je zauvjek umro u njihovim srcima. Istorija kaže da su cak zaboravili svoj stari jezik i kulturu. Ali niesu tako mislili ovih 42 hiljade nevoljnika. Taj Ostatak od svega tog naroda koji je preostao, odlučio je da krene da obnovi hram svojemu Gospodu. SVe što se dešavalo je da je upućivalo da je došao Dan Gospodnji koji su prorokaovali prorok Joel i Obadija. Samo je ovaj mali "Ostatak" svojom odlukom da.se pokrene postao kvalifikovan za nebesko kraljevstvo I u Obećanje da će baštiniti zemlju koju je Gospod.obećao njihovim latrijarsima Avramu, Isaku i Jakovu.
Iako je ovaj Ostatak Izrealov, bio skup nevoljnika, siromaha, nejači, I beskućnika, koji vapise da.obnove Hram Gopodnji i koji ne nadjoše sklonište u ovoj tudjini u zemlji Vavilonoskoj, toga dana je krenulo da uzme svoj blagoslov I da živi u slobodi u preobraženoj zemlji u zajedništvu s Bogom koji lično prebiva usred njih. Ali ne smo a narod, Gospod je ovo prorostvo uputio i carevima iz loze Davidove. Gospod proglašava da će jednog dana proizaći iz kraljevske loze, usprkos njenim dosadašnjim nevrijednim vladarima, kraljevanje savršenog kneza nad svim knezevima (Isusa) koji će donijeti pobjedu (kroz vjeran ostatak), pravednost, mir i mudrost,
Do tada glavna stvar koju narod mora spoznati jeste da Bog izvršava svoju namjeru, premda to čini na način koji je nama teško shvatiti, a koji odgovara Njegovim pravilima. Jer spasenje stiže samo na jedan mali dio , vjeran i posvecen, koji ide "uskom stazom" jer onaj široki put kojim.ide većina vodi u propast.
Od trenutka propasti Jerusalima za vrijeme razaranja vavilonskog kralja Navuhodonosora, Izreal biva potpuno porobljen, prestaje funkcionirati kao narod u Božjim planovima. Bog od tada započinje ostvarivati ciljeve kroz ovaj ostatak koji se jedva može nazrijeti. Drvo koje je posječeno predstavlja narod, dok Izdanak koji nastaje iz panja je ostatak kojeg će utjeloviti Mesija. Kojeg prorok naziva KLICA.
Ovaj Ostatak će u godinama, decenija i vijekovima ući u obecanje I pjevati o pobjedi, pobjedi onih koji su sačuvali pa makar i to malo vjere. Mozda se ovaj svijet (Vavilon) ove obilježio kao izdajice i nevoljnike, ali on je bio bogougodnij i dio naroda od onog drugof ostatka koji je ostao u Vavilonu, na njemu ss ostavruje ona riječ da će Ostatak doma Judina, "opet pustiti žile odozdo i roditi rod odozgo. Jer će iz Jerusalima izaći ostatak, i iz gore Siona, koji se sačuvaju. Revnost Gospoda nad vojskama učiniće to.«
Sam Bog je sačuvao Silvestra, vještim zalaganjem njegove majke. I produžio lozu iz koje ce kasnije nastati prvi crnogorska drzavotvorna dinastija Vojislavljevića iz koje ce izaći jedan o najvećih svetaca na tlu Crne Gore.