недеља, 08. јун 2014.

OSAM DANA

Glava XI "..i najhrišćanskijeg kralja Svetopeleka načiniše sabor u toku dvanaest dana. Na njemu se osam dana raspravljalo o božanskom zakonu i
Svetom pismu i položaju crkve."

Biblijska refleksija:
Od ukupno 12 dana koliko je traja sabor, najveci dio toga vremena tacnije osam dana bilo je posvećeno vjerskim pitanjima. Ako se uzme clekupna atmosfera slavlja i hvale Bogu za njegovo izbavljenje iz vjekovnog tlačenja i progona, sa slikom silaska ljudi iz skrovitih mijesta i planinskih krajeva dolje u polje u okolini Dalme, sve nas to neodoljivo podsjeća na jedan od najvecih i najradosnijih starozavjetnih praznika koji se zvao "praznik sjenica"... "Praznik sjenica" je takodje trajao osam dana i bio je poslednji praznik u Jevrejskoj godini. Bio je to naročito radostan praznik jer se proslavljalo izbavljenje iz vjekovnog egipatskog ropstva, kad je narod isao preko pustinje ka obećanoj zemlji i živio u sjenicama (male kućice od slame i pruća). O njemu čitamo:

(3. Mojsijeva 23:33-34) "Petnaestoga dana sedmoga meseca praznik je sjenica za sedam dana Gospodu... Kad saberete rod zemaljski, praznujte praznik Gospodu sedam dana; u prvi je dan odmor i u osmi je dan odmor. U prvi dan uzmite voća s lepog drveća, i grana palminih i grana s gustog drveća. i vrbe s potoka, i veselite se pred Gospodom Bogom svojim sedam dana... I pod sjenicama budite sedam dana..."

Judejski istoričar Josip Flavije iz prvog vijeka nove ere je pisao da su se na praznim culi radosni pokliči u Jeruzalemu, koji su izlazili iz hiljade grla, mogli se na daleko čuti. To je bila svijetleća tačka, poslednji i najsvečaniji praznik u godini, koji je trajao punih osam dana. Ovaj praznik navještava i ponovni dolazak Hristov taj trenutak kada će slikoviti "praznik sjenica" naći svoje ispunjenje za Izrael u Njegovom carstvu, i to je njegovo pravo značenje. Tada će Izrael opet, ali u potpunijoj radosti nego ranije slaviti praznik senica u zemlji otaca. Stanovaće pod nebeskim sjenicama, slaviti i hvaliti divne puteve i Božje namisli, kojima ih je On vodio u Svojoj dobroti i vernosti. Vodio ih je i kroz veliku pustinju u kojoj su stanovali pod šatorima i u kolibama (Vidi 3. Mojsijeva 23:43), kako bi ih doveo u obećani mir i slavu.

Ali i to vreme Izraelovog odmora i slave u 1000 godišnjem carstvu doći će svome kraju, i svi oni će na novoj zemlji i u novom nebu zauvek uživati u neopisivoj sreći, okupljeni oko Boga. Čini nam se da je osmi dan "praznika senica", koji je ujedno i prvi dan nove sedmice (uskrsnuće Gospoda Isusa je takođe zbilo na osmi dan, ili "u prvi dan sedmice" (Marko 16:9). To je izvanredna slika o radosnom, vječnom stanju na novoj zemlji i u novom nebu. Zar i Duvanjski sabor nije jedna slika tog idealnog hiljadu godišnjeg carstva, gdje ce narod klicati Gopodu Isusu, koji ce biti usred njih kao sto je i sveti Svetoplek okrunjen u nazočnosti cijelog naroda. U bilkadugosinjem carstvu ce Gospod ce dati svojim navrlijim i najodanijim dati da vladaju sa Njim nad gradovima i
područjima, kao sto ce Svetoplek to učini uskoro. Duvanjski sabor je zaista ne samo početak i izvorište naše duhovnisti već i proročka slika eshatona kojem nas crnogorski narod može stremiti.
O toj beskrajnoj slavi u Otkrovenju stoji zapisano: "I videh novo nebo i novu zemlju, jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora više nema. I videh sveti grad, novi Jeruzalem, gde silazi od Boga s neba, pripravljen kao zaručnica, ukrašena svomu zaručniku. I začuh veliki glas s prestolja gde govori: 'Evo Božjega šatora među ljudima, i stanovat će s njima, i oni će biti Njegov narod, i sam će Bog biti s njima (njihov Bog). I otrt će Bog svaku suzu s njihovih očiju, i više ne će biti smrti, ni tuge, ni vike, ni boli ne će više biti, jer prvo prođe'. I reče Onaj, koji sedi na prestolu: 'Evo sve novo činim'. I reče mi: 'Napiši, jer su ove reči verne i istinite'. I reče mi: ' Svršilo se. Ja sam alfa i omega: početak i svršetak. Ja ću žednome dati iz Izvora vode života zabadava. Ko pobedi, ovo će baštiniti, i bit ću mu Bog, i on će biti moj sin!" (Otkrivenje 21:1-7).
Duvanjski sabor je poput Jerusalima, u kojem bio Sion i tron Davidov i Hram Gospodnji ona pra slika Nebeskog Jerusalima koji ce se spustiti sa Hristom.Kao sto nam Bog kroz svog Apostola Jovana bogoslova u Otkrovenju pruža opis večnog stanja stvari, kada će na kraju svih Božjih putova sa ljudskim rodom i svojim izbavljenima sve izneti na videlo, tako i naš ljetopisac to cini sa Kraljevstvom slovena kao jednim dijelom, jednom duhovnom tačkom na mapi Carstva Nebeskog koja moze biti uporisna za Dukljane odnosno današnje crnogorce. Jer ono što je Bog već u početku zamislio i odlučio, to jest, da živi među ljudima i da boravi u njihovoj sredini, to će se konačno i ostvariti. Kako je to divno! Bog će za uvek prebivati među ljudima. Ali u središtu svih izbavljenih, koji se ovde uopšteno nazivaju "ljudi", Crkva Hristova će imati naročiti položaj, koji će zadržati u sve vijeke vjekova. Crkva je taj "Božji šator" o kojem je prorok govorio: "...pokaza mi sveti grad Jeruzalem gde silazi s neba od Boga" (Otkrivenje 21:10). Znači da će Bog živeti u središtu svih izbavljenih iz svih vremena. Njegovo prebivalište, Njegov šator je nebeski Jeruzalem ili Crkva. I to je pravi smisao ovog praznika sjenica. Kada se ispune sve spasavajuće Božje namisli sa čovečanstvom, kada prvo bude prošlo, i sve novo postalo, kada sve žetve i berbe budu sabrane: žito, voće i grožđe; kada svi izbavljeni iz Izraela tokom Starog i Novog zaveta budu kao spašeni ljudi uz ostale spašene, koji su odvajkada, kako pre Starog zaveta, kao i iz vremena milosti i kasnije, naročito u vreme 1000 godišnjeg carstva pridobijeni iz ljudskog roda, oni će za uvek biti kod Boga. Kod Njega će boraviti oni koji su sa Isusom Hristom u Duhu sačinjavali radosno i živo jedinstvo. Božji Šator će biti u središtu svih spašenih iz svih vremena: kada se u granama voćaka i u palminim granama na prazniku sjenica počnu očitovati i odražavati naše harfe i venci pobjede, tada će se zaoriti razdragane pjesme.

To je za mene ovaj Duvanjski sabor, proročka slika i eshatolkska nada za Crnogorce za blagostanje koje ce primiti svi spašeni, koji su kroz preporod postali sudionicima božanskog života u Isusu Hristu. Mi moramo vjerovati u hiljadugodianje carstvo na zemlji ne samo u raj na onom svijetu, već i da postoji nada za blagostanje ovdje na zemlji, jer jedino to ima zivotni smisao za hriscane. Ako nema hiljadu godišnjeg carstva sav ovozemaljski život nema.smisla i sve sto stvaramo na ovom svijetu je onda uzaludno, a naše trajanje i Istorija i birba našeg naroda je bez znacenja. Zašto bi
uopste mijenjali ovaj nas svijet, zašto bi hrišćanima uopste igrali neku aktivnu društvenu ulogu i vladali našom drzavom ako je (kao sto neki propovijedaju) hrišćanima ova zemlja samo "plačna dolina", " snovidjenje strašno" nešto sto ce treba da se uništi i nestane..

Duvanjski sabor kao i praznik sjenica kaže nam da ovo sto nam se desava nije sve! Da istirijski tok koji je izvire iz ovog Sabora, ima i svoj odrediste , svoju destinaciju, a nije samo neka pravolinijska evolucija bez sadrzaja i bez duha. Zato U Otktovenju pise jos to "nesto", da im nade za covjeka: "...i Bog će otrti svaku suzu sa njihovih očiju" (Otkrivenje 1:17). Stvarno, kakvog li završetka svih Božjih putova sa čovečanstvom! Kakvog li "praznika senica" i žetvenog dana na kraju zemaljskog vremena i čovečanstva! Ne samo da će se za svagda odstraniti sve zlo i sve zemaljske tegobe od spašenih, već će biti otrta i svaka suza. Kao sto su vidjeli hriscani onog vremena i oodigli veliko veselje, iako za kratko, tako ce doci za nas suštinski izbavljenje kad od je na Kralj, i biće ne za kratko već za hiljadu godina..O tome stoji zapisano: "...i više neće biti smrti,ni tuge, ni vike, ni boli ne će više biti" (Otkrivenje 21:4). A tko je taj, koji će otrti svaku suzu? Sam Bog! To je veoma dragocena spoznaja, da će to On sam učiniti. To nam svjedoci Biblija a tom nam svjedoci i Ljetopis.