петак, 06. јун 2014.

NE UPODOBLJAVATI SE SVIJETU I VIJEKU


Glava VII “ za njihovih dana mnogi hrišćani iz pomorskih i zagorskih oblasti, ne želeći da se oskrnave njihovim prljavim običajima, svakodnevno su odasvud bježali i pridruživahu se onima koji su živjeli u brdima i u tvrdim mjestima, izabravši da radije sa njima podnose progonstvo i nemaštinu a da spasu svoju dušu, nego da se vesele u tim prilikama sa varvarima i izgube dušu.

Istorijski kontekst: Ljetopis govori da su poslije Radmila ,na vlast se smjenjivali četiri zla kralja ,jedan za drugim ,za čije vrijeme su hriščani veoma patili i bili progonjeni .I onda kaže naš Dukljanin ;i pošto žurimo da ispričamo nešto prijatnije:napiši ovo da su hriščani ne želeči da se oskrnave njihovi običajima,svakodnevno zbrojali i išli u pomenuta utvrđena mjesta među svoje hriščane ,među svoju braču i istomišljenike : “Da bi spasili svoju dušu” .To više nego da se vesele na nekim gozbama sa paganima i da naude svojim dušama.


Biblijska refleksija:
Ovo je jedan od močnijih djelova ljetopisa ,koji neodoljivo posjeća na priču o proroku Danilui njegova tri sunarodnika,koji su bili kao djeca dovedeni u ropstvo u Vavilonu.Jer je kralj Novahhodanos bio zapovedio da mu iz porobljenih naroda dovedu plemičku i zdravu djecu,koja bi se obrazovala u Vavilonu i školovala da postanu naočite sluge careve.Međutim pismo kaže da je Danilo i njegova tri prijatelja odbili da jedu sa careve trpeze ,i da učestvuju u njihovim bahamalijima ,jer nisu željeli da oskrnave i pogaze zapovijest svoga boga ,kojeg nisu zaboravili i kojem su ostali vjerni.Danilo je upravo zbog njegove odlučnosti da slijedi svoja uvjerenja ,postao obdaren nevjerovatnommudrošču i svetim duhom da je postao premijer u u zemlji svoja ropstva.Kao što smo čitali da su hriščani pogazili lojalnost i kratkost to ne znači da su bili spremni da čine kompromis u pogledu svojih uvjerenja.Ovo je impresivno svedošanstvo onog što je održalo crkvu božiju kroz te prve vjekove .To čuvanje čistih i neporočnim svoje postolje i domove,jer njihov kralj Isus ili je učio da smo ;samo došljaci na ovoj zemlji:,da se nadamo drugom carstvu koje dolazi.Jer kako smo u ovom svijetu i živimo među bezbožnim narodom ,mi nijesmo od ovoga svijeta i vijeka ,nego se promijeniste obnavljanjem svoga uma i spoznajte savršenu volju božiju .Hriščani treba da njeguju kulturu carstva Nebeskog u svojim životima i u svojoj životnoj sredini.Da ne žive kao ostali svijet,da oni koji ih vide ,slave nihovog Boga na nebesima.Treba lo je da polažu ne samo na riječima več prije svojim djelima,da je biti hrišćanina to nešto sasvim drugačije ,jer mi smo ambasador Nebeskog Jerusalima.

Apostol Pavle u poslanici Rimljanima u 12.glavi kaže suštinsku važnu poruku (kojoj sam posvetio čitavu knjigu Metanoja) svim hrišćani “ Zaklinjem vas braćo, milosrdjem Božijim… Ne upodobljavajte se prema ovom svijetu i vijeku, nego se preobtazite obnovljenjem svojeg uma da bi mogli razabrati što je volja Božija, što li je dobro, Bogu milo i savršeno..” O ozbiljnosti ovih riječi svjedoči i početno zaklinjenje od strane apostola, da Hrišćani nikako ne smiju da se saobličavaju ovom “svijetu i vijeku”, znači niti nekim svjetskim stilovima življenja niti nekom pomodarstvu savremenog življenja. Trebaju da učine svojevrsnu žrtvu i da drže čvrsto “bedra svoga uma” a tijelo u neporočnosti, kako bi mogli i dalje da čuju Boga i da saznaju šta je volja Njegova za svaki pojedinačni dan. Ta borba je borba u duhu, i iskušenja prava su u nama u našem umu. Tu je bojno polje na kojem se vodi suštinski rat, duhovni. Hrišćani su pozvani da biju tu bitku i pobjede, jer naša borba nije protiv krvi i mesa, već protiv duhova pakosti i zla koji ćive u nebeskim prostorima. Tako su hrišćani o kojima hroničar piše, možda samo na prvi pogled bježali od borbe, ali oni su zapravo tek ušli u pravi duhovni rat, ugledajući se na svog velikog proroka Danila. Rat za svoja uvjerenja i za svoga Boga, i nijesu Ga se odrekli i nijesu se saobrazili tom bezbožnom narodu koji ih je okruživao i koji je možda mnogo “lagodnije” živio u dolinama i gradovima, ali to bi bio život služenja ljudima i idolima, život bez morala, smisla i svrhe, bez Hrista i slobode!