недеља, 22. јун 2014.

MLADI PASTIR TIHOMIL

Glava XXII i XXIII "U to vrijeme u predjelu Sraga bješe neki mladić po imenu Tihomil, sin nekog sveštenika iz sela Rabike, i čuvaše stado ovaca nekog kneza čije je ime Budislav. I budući da je Tihomil bio vrlo hrabar i jak, snažan lovac… "

Istorijski kontekst:
Prije ili poslije Radoslavljeva bjekstva, to nije jasno (eo tempore), jedan mladić po imenu Tihomil, sin nekog sveštenika iz sela Rabike, u kraju Sraga (in partibus Sraga), hrabar i snažan lovac, čuvao je stado nekog kneza Budislava i uvjek ga u lovu pratio. Kada je jednog dana nehotice ubio batinom kučku Paluziju, koju je njegov gospodar mnogo volio, uplašio se i pobjegao Časlavu sinu Radoslavovu, koji ga je rado primio. Ovom pričom o Tihomilovom bekstvu završava se XXII glava, ali je ona mogla ići i u XXIII glavu, posvećenu Časlavljevoj vladavini. Za vrijeme njegova kraljevanja, kao sto smo rekli u prethodnom poglavlju ugarski prvak Kis (princeps Ungarinorum) prodro je s vojskom u Bosnu i počeo harati. Časlav mu se suprotstavio pored Drine. U toj borbi istakao se naročito Tihomil: on je pogubio Kisa i donio njegovu glavu Časlavu. Kao nagradu Tihomil je dobio Drinsku županiju i kćer raškog bana za ženu.
Zatim dolazi drugi rat. Čuvši za smrt svoga muža, žena ugarskog vojskovođe Kisa, koga je ubio Tihomil, izmolila je od ugarskog kralja nebrojenu vojsku i sa njom napala Časlava u Sremu. Ugri su noću prodrli iznenada u Časlavljev tabor, uhvatili kralja i svu njegovu rodbinu (et omnes parentes illius) i sve ih po zapovesti Kisove udovice, vezanih ruku i nogu, bacili u Savu. Tako je zbog svojih grijehova završio Časlav i ceo njegov rod (et domus eius tota). Mada u Ljetopisu ne zauzima više od jedne stranice teksta, ova istorija o Tihomilu, Časlavu, Kisu i njegovoj udovici toliko je razgranata da ne bi mogla biti obuhvaćena jednom jedinom junačkom pjesmom, kako neki istoricari prije svega knjizevni zele prestaviti, bar ne onakvom kakve ih mi danas poznajemo. Teško je opet pretpostaviti da su ondašnje dukljanske pjesme bile složenije nego u mnogo docnije vrijeme kad su počele bivati beležene, Ne ispitujući s te strane ovaj tekst, ali verujući da borbe s Ugrima oko Drine i Save imaju veze „s pravim narodnim sećanjem i tradicijom (možda i u formi narodne pesme)", Šišić je sam napravio ovu primjedbu: „Priču o Tehomilu ukrpao je Pop Dukljanin samo zato, da Tehomila dovede u vezu sa svojim kraljem Časlavom i njegovom propašću."

biblijska refleksija:
Već na početku ove gotovo epske price o Tihomilu možemo prepoznati elemente starozavjetne price o mladom pastiru, najmladjem u cijelo domu svojeg oca, koji ce biti izabran i pomazan za kralja nad Izraelom i rodonačelnikom mesijanske loze o kojoj smo pričali. Pretpostavlja te da je riječ o Davidu. Za njega Pismo kaže : "Bio je to rumen momak, lepih očiju i divnog stasa. Gospod reče: 'Ustani, pomaži ga, taj je!'" (1. Samuilova 16:12) Nekoliko milja južno od Jerusalema nalazi se Betlehem (Vitlejem), "grad velikoga kralja" gde je rođen David, Jesejev sin, i to više od hiljadu godina prije nego što je dijete Isus položen u jasle, a mudraci s Istoka mu se poklonili. Vijekovima pre Spasiteljevog dolaska, David je od malih nogu, od detinjstva čuvao stada koja su pasla na brdima koja su okruživala Betlehem. Jednostavni ali ne obični dječak pastir pjevao je pjesme Gospodu koje je sam komponovao, a muzika njegove harfe divno je pratila melodiju njegovog mladalačkog glasa. Gospod je izabrao Davida i pripremao ga u njegovom usamljenom pastirskom životu sa stadom za djelo koje mu je namjeravao povjeriti u kasnijim godinama.
Dok je David tako živeo u osamljenosti svog poniznog pastirskog života, Gospod Bog je govorio o njemu proroku Samuilu: #39;Dokle ćeš tugovati zbog Saula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jeseju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja… Uzmi sa sobom junicu pa reci: Došao sam da žrtvujem Gospodu! I pozovi Jeseja na žrtvu, a ja ću te sam poučiti šta ćeš činiti: pomazaćeš onoga koga ti kažem.' Samuilo učini kako mu je zapovjedio Gospod. Kad je došao u Betlehem, gradske mu starješine drhćući (bio je Samuilo najuticjnija osoba u Izraelu, nekadašnji studija i prorok koji je imao vlast pokazivati kraljeve) dođu u susret i zapitaju: Znači li tvoj dolazak dobro?' Samuilo odgovori: 'Da, dobro! Došao sam da žrtvujem Jahvi. Očistite se i dođite sa mnom na žrtvu!' Izgrađen je žrtvenik i pripremljena žrtva. Cio je Jesejev dom bio prisutan, osim Davida, najmlađeg sina, koji je ostao čuvati stado jer nije bilo sigurno ostaviti stada nezaštićena.
Kad je žrtvovanje završeno, a prije učešća u žrtvenom obroku, Samuilo je počeo svoju proročku provjeru Jesejevih sinova plemenitog izgleda. Elijav je bio najstariji, i od svih je najviše ličio Saulu po stasu i ljepoti na budućeg kralja. Njegov naočit izgled i prekrasno izgrađen stas privlačili su pažnju proroka,i pomislio :"Sigurno, evo pred Jahvom stoji njegov
pomazanik", i on je čekao na božansku naredbu da ga pomaže. Ali Gospod nije gledao na spoljašnji izgled. Elijav se nije bojao Boga. Da je bio pozvan na presto, on bi bio ponosit, zahtjevan vladar. Gospodnja riječ Samuilu je glasila: "Ne gledaj na njegovu spoljašnjost ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovek: čovjek gleda na oči, a Gospod gleda što je u srcu." Mudrost i savršenstvo otkriveni u karakteru i ponašanju izražavaju istinsku ljepotu čovjeka, a unutarnja vrijednost, savršenstvo srca, jeste to što odlučuje o našoj prihvatljivosti pred Gospodom nad vojskama, a nikako neko držanje spoljasnje, maniri i ljepota.
Božje misli i putevi za njegova stvorenja su iznad naših ograničenih umova, ali mi možemo biti uvjereni da će njegova djeca biti postavljena na položaj za koji su osposobljena i biće im omogućeno da ostvare djelo koje je predano u njihove ruke, Samuilo je osmotrio Elijava i ostalo šestoro braće koji su bili prisutni na bogosluženju i dolazili jedan za drugim da ih prorok pogleda, ali Gospod nije dao znak da je izabrao bilo kojega od njih. Samuilo je s bolnom napetošću pogledao poslednjeg mladića. Prorok je bio zbunjen i smeten. Zapitao je Jeseja: "Jesu li to svi tvoji sinovi?" Otac je odgovorio: "Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom." Samuilo je naredio da se i on dovede riječima: "Pošalji po njega, jer nećemo sjedati za sto dok on ne dođe." Usamljeni pastir je bio zapanjen neočekivanim pozivom vesnika koji ga je obavestio da je prorok došao u Betlehem te da je poslao po njega. Dok je Samuilo sa zadovoljstvom posmatrao stasitog, muževnog, umerenog dečaka
pastira, Gospodnji glas je progovorio proroku riječima: "Ustani, pomaži ga, taj je!" Samuilo uze rog s uljem, i pomaza ga usred njegove braće. Duh Gospodnji obuze Davida od onoga dana." Prorok je obavio zadati posao, i vratio se u Ramu.
Za mladića je to bio nagoveštaj visokog položaja koji ga je očekivao, a pored svih raznovrsnih iskustava i opasnosti u narednim godinama, ova ga je spoznaja mogla nadahnuti da ostane vjeran Božjem cilju koji se trebao ostvariti u njegovom životu. David se nije poneo zbog velike časti koja mu je ukazana. Uprkos uzvišenom položaju koji je trebao zauzimati, on je tiho nastavio sa svojim poslom, zadovoljno čekajući razvoj Gospodnjeg plana u vrijeme i na način koji On odredi.
Doznajemo kasnije pred borbu sa Golijatom, o čemu ćemo malo kasnije nešto vise reci, dok govori sa kraljevem Saulom da David, premda mlad, nije bio ni slab ni naivan. Kada su ga, nakon njegovih riječi, doveli pred izraelskog kralja, iz Davidovih usta čujemo da je imao priliku tući se i sa lavom i sa medvjedom. Pozivao se na Božju snagu, Božju čast i providjenje. Vidimo i kod Tihomila, slično odrastanje i posvećenje od malih nogu. Jer se ne radjaju "veliki ljudi" kao sto neki misli, radjaju se samo mala djeca a velikim se postaje. Ta krotkost i poslušnost starijima i maljivost i hrabrost koju zapazamo kod malih pastira Davida i Tihomila učionice od njih velike ljude i kvalifikovati ih za odlucne bitke u koje ce povesti svoj narod i izvojevati pobjedu i oslobodjenje.