петак, 06. јун 2014.

KONSTANTIN DONOSI JEVANDJELJE



Glava VIII “neki filozof po imenu Konstantin iz grada Soluna, sin nekog plemića Leona, čovjek u svemu veoma svet, i vrlo duboko upućen u svete spise jos od dječaštva.

Ovaj čovjek nagnan Svetim Duhom,

napustivši svoj grad Solun, dođe u pokrajinu Cezareju i tamo raspravljajuci mnogo dana sa mnogim filozofima pobijedi ih i svojom naukom i pripovijedanjem preobrati čitavu pokrajinu Cezareju u vjeru Isusa Hrista,

i svi su bili kršteni u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Poslije toga obratio je čitav bugarski narod, koji je isto tako bio kršten u vjeri Svetoga Trojstva.”


Istorijski kontekst: Poslije pomaneta četiri zla kralja, na prijesto je došao jedan njihov rođak Svetimir koji je presta da tlači hrišćane. Kao da je to bio nagovještaj dugo isčekanog Božijeg pohođenja, za kojim je ovaj siroti narod vapijući čekao. I zaista, spremalo se da zasija veliko svijetlo nad njihovm životima. U dalekom Solunu na obali Egejskog mora, u prvoj polovini 9. vijeka u jednoj uglednoj grčkoj oficirskoj porodici rastao je na dvoru jedan od najvećih prosvetitelja toga vremena, koji će sa svojim bratom Metodijom donijeti veliko probudjenje. On će donijeti svjetlo raštrkanim i progonjenim hrišćanima medju slovenskim življem koje je naselilo ova naša područja .Kao da je Gospod čuo vapaje svoje djece koji su vijekovima trpjeli progon uz realnu opasnost da će potpuno biti uništeni i nestati kao vjerujući narod.

Danas o Konstantinu, poznatijem kao Ćirilo (ime koje je uzeo nakon zaređenja od strane Pape Hadrijana pred kraj svoga života) i njegovom bratu Metodije znamo da su Grci po porijeklu rođeni u Solunu u i to Konstantin 815 godine a Metododije 826 ili 827. .U pravoslavnim crkvama braća su imala status svetaca i slavljeni su kao apostoli i to 11.odnosno 24 maja . Medjutim njih slave u cijelom hrišćanskom svijetu, njihov Spomendan u katoličkoj crkvi je 14. februar . Papa Lav XIII. 1880, uvrstio je njihov svetak 14. februar na kalendar katoličkih svetkovina. Papa Ivan Pavao II. proglasio ih je 31. decembra 1980 zajedničkim svecima zaštitnicima Evrope sa Svetim Benediktom iz Nursije.

Braća Konstantin i Metod, rođena su u Solunu u brojnoj porodici (7 djece) visokog vizantskog oficira (drungar) u Temi Solun, njihova majka Marija bila je po svemu sudeći slovenskog porijekla. Mlađi Metodije deset godina je bio oficir - komandant jedne arhontije u istočnoj Makedoniji), u doba političkih i crkvenih trzavica 856. napustio je svoj položaj arhonta i povukao se u manastir Olimp u Maloj Aziji, Kostantin mu se pridružio nekoliko godina kasnije. Stariji Konstantin odgojen je na carskom dvoru, nakon završenih filozofskih i teoloških studija postavljen za bibliotekara Svete Sofije u Konstatinopolisuu i učitelja filozofije na Konstatinopolskom univeritetu. Zbog izuzetnog znanja (znao je arapski i hebrejski) poslali su ga kao člana dvorske misije u abasidski kalifat u Samari, da poboljša odnose između Kalifata i Vizantije i objasni njihovim teolozima hršćanski pojam Svetog trojsva.


biblijska refleksija
. Iz stihova Ljetopisa koje smo izdvojili možemo potvrditi tezu da su Ćirilo i Metodije zaista svetitlji i svojevrsni "slovenski apostoli". Jer upravo iz svega onog što nam Ljetopis o njima govori prepoznajemo u Svetom pismu, tačnije knjizi Djela apostolskih koji nam govore šta apostolska služba znači i koja je njihova misija. Nevjerovatna je podudarnost života i djela apostol Pavle i našeg apostola Ćirila.. I Pavle je odrastao u uglednoj svješteničkoj porodici, završio je najviše vjerske škole onog vremena kod nadaleko čuvenog učitelja Gamalila. I Pavle je bio upućen u svete spise i to od djetinjstva kao malo koji farisej njegovog doba. Kada se od progonitelja crkve preobratio u apostola (nakon nadnaravnog susreta sa Isusom) i kad je bio kršten Svetim duhom i vodom, počeo je odmah svoju misiju vođen isključivo Svetim Duhom, kao i kod Ćirila što vidimo. I Pavle je u Atini nadmudrio cuvene grčke filozofe onog vremena govoreći im o " bezimenom bogu" kome su se klanjali. Zahvaljujući Pavlu je jevandjelje stiglo od Antiohije do Atine, od Rima do Španije, gdje god bi stizao crkve su nicale i mnoštvo naroda je predavalo živote Isusu Hristu. Napisao je 14. Novozavjetnih knjiga, što je gotovo 1/3 N. Zavjeta.,Čirilo je služio na jeziku onog naroda kojem je odlazio u pohode,,Činio je je ono što je čitao ,što su činili apostoli o kojima je čitao.I čuda su se dešavala ,Gdje god bi dolazio ,mnoštvo se obračalo bogu.Takav silan uticaj i djelovanje vidimo i kod Ćirila i Melodija kada su jevandjelje donijeli Slovencima i to na njihovom narodnom jeziku. Činili su sve sto su apostoli Hristovi činili i čuda su se dešavala, mnoštvo naroda i njihove vođe prilazili su Hristu.