субота, 31. мај 2014.

UVOD

O Ljetopisu Popa Dukljanina je zaista mnogo toga napisano ali i dalje postoji mnogo oprečnih stavova i prostora za analize. Bilo kako bilo već 8 i po vjekova ovaj dokument zaokuplja pažnju običnih  ljudi,ali još više stručnjaka, jer je od  od izuzetnog je značaja za Crnu Goru ,za njenu istoriju, identitet, kulturu i dr... Medjutim, ova srednjovjekovna hronika slovenskih vladara na teritoriji današnje Crne Gore, ne samo što je prvo istorijografsko i književno djelo na ovim prostorima , već po mom mišljenju ima i nemjerljiv vjerski značaj. Pročitao sam zaista mnogo autora koji su pisali o Ljetopisu ali se taj biblijski značaj, potpuno neopravdano, zapostavlja, previdja pa čak od strane nekih i negira. Naravno ne mislim da je Ljetopis samo knjiga o vjeri, ona je i knjiga o narodima, crkvi i životu onog doba. Samo sam kod Banaševića, Jovovića i još nekolicine istraživača naišao na prepoznavanje tih jevandjeoskih refleksije i nesporne paralele sa Svetim pismom. Vjerovatno zato što su ovi drugi uglavnom ljudi kojima teologija nije bila uža stručna specijalnost ni fokus istraživanja. Za naučnike i ima opravdanja ali intrigira kako to da teolozi srpske pravoslavne crkve nijesu priznali značaj ovom najstarijem djelu naše duhovnosti iako je poznato da je u njemu sadržano žitije prvog slovenskog svetitelja (sv. Vladimir) sa ovih prostora čiji se kult proširio daleko van granica ondašnje Duklje i Raške.

U ovoj studiji ukazaću na odredjene elemente refleksije koji nesumljivo govore o Ljetopisu kao svojevrsnoj poslanici hrišćanima onog vremena a koja itekako, vidjećemo, može biti za pouku i izgradnju iskrenim hrišćanima ovog vremena. Ovo posebno što je Ljetopis pisan u sličnoj epohi kada se dukljanska crkva borila za autokefalnost a narod za slobodu i nezavisnost, ali na jedan istinski hrišćanski način, što po mom dubokom uvjerenju čini ovo djelo grandioznim za duhovnu vertikalu i povjesno-eshatološku sudbinu Crne Gore.