Na osnovu svega što sam do sada rekao ova dva pojma djeluju potpuno suprostavljeno, posebno što slobodu posmatramo kao nešto duhovno i dinamično što se kreće, a svojina pak nekako zemaljsko što je statično. Medjutim ipak nije tako, jer svojina je način da se odredi individualnost, da se zaštiti i omeđi njen privatni domen od tuđih uplitanja. I upravo to "pravo na privatnost i tajnost", odnosno shvatanje da je "kuća čovjekov zamak" i da niko drugi nema prava da zna šta se u njegovoj kući dešava, svojina je jedan od uslova čovjekove slobode.
Marksizam je, mislim, upravo pao na ovom ispitu privatne svojine, jer smo naučili žalosnu istorijsku lekciju u komunizmu da je narod koji se gnuša ustanove privatne svojine bez mogućnosti za zadobijanje slobode.
Sa druge strane jedno od dostignuća modernog socijalnog društva je i to što pojedinac može da uživa slobodu bez praktično ikakve svojine. Svojina jeste bitan dio naše privatnosti, ali ne i dovoljan a još manje nužan us
BIBLIJSKI VODIČ KROZ VIZIJE I SNOVE Ovo je lični blog vladike Vladimira Lajovića.