Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за мај, 2012

PTICA U RUCI

Juče sam prisustvovao prvom pravom Nacionalnom Molitvvenom doručku organizovanom u Crnoj Gori. Bilo je grandiozna organizacija. Došli su lideri zemalja jugoistočne Evrope. Iz Crne Gore su svi najmoćniji ljudi bili prisutvi, Predsjednici Države, Skupštine, Vlade, najačih partija, kao i vlasnici i predsjednici najvećih kompanija, ministri, kulturni radnici, medijski poslenici. Ustade jedan američki senator, koji je sve to isto primjetio, ali reče da je prisutan i Jedan, medju svima nama, koji je još moćniji od svih - Isus Hristos. Toliko mi je bilo puno srce, da se otvoreno propovijedalo Jevandjelje i toliko pominjao Isus, da su svi slušali, da mislim da se nikad nešto ovako u bližoj istoriji nije dešavalo u Crnoj Gori. Američki i Evropski političari i javne ličnosti koji organizuju Molitveni doručak kod Predsjednika SAD govore o Bogu sa našim najuticajnijim ličnostima. Kad je počinjao ručak svi smo se pomolili Isusu Hristu. Za mene je sve to bilo čudesno. Mislim, ja u mojoj kući se sa

DALJE OD OČIJU MOGU VIDJETI

Upravo odgledah film "Dalje od očiju mogu vidjeti", zasnovanom na istinitoj priči, o jednom slijepom momku koji je uspio da se uz pomoć prijatelja popne na Everest! Taj fenomenalni borac naučio je od svoje pokojne majke da je izvanredan i da može ostvariti izvanredan život. Bio je jedini slijepac koji je dobio posao u toj školi. Bavio se sportom i planinarenjem pored sveg tog svog ograničenja. Uspio je da zavede lijepu učiteljicu i da je oženi i dobije dijete. Ali dobio je poziv da učini nešto nevjerovatno. Da bude dio planinarske ekspedicije i da se uspenje na KROV SVIJETA. To nijednom slijepom čovjeku nikad nije uspjelo. Osim ovom SUPER SLIJEPCU. I čitav film zapravo priča priču o zahvalnosti ovog slijepog mladića za njegova 5 prijatelja koji su rizikovali svoje živote da bi mu pomogli da ostvari svoj san. Sjetih se one novozavjetne priče kad je Isus bio kući jednog svog učenika, skupio se ogroman narod, poučavao ih je pismu a poslije i isceljivao. Red za bolesne bio je og

PLAMEN SVIJEĆE

Sve što sam zgrabio svojim rukama Bilo je kao rukohvat vode Koji sam nosio i pokušavao da sačuvam Ali kako su dani odmicali Sve je isticalo iz mojih ruku Nestajalo pred mojim očima Htio sam to malo vrijednog prenijeti Onima koji dolaze poslije mene A odocnili su U mojim rukama više nije bilo ičeg Onda sam raširio ruke Sa dlanovima okrenutim ka nebu Zavapio u svom očaju i beznadju Napisao oporuku jer rekoh: Nijesam uspio Sve je uzalud Jer svi moji napori, htjenja i strpljenke nije imalo uspjeha A onda u tom mraku Ugledah jednu malu svijeću ispred sebe "Je li ovo od tebe Gospode?" - prošaputah I kad shvatih da jeste Poče neki vjetar bočni da duva Plamen poče da se gasi Brzo sklopih ruke da ga sačuvam A vjetar sve jače poče da duva Dlanove svoje zgrčih tik uza svijeću Plamen je gorio I bivao sve veći Vjetar ga medj mojim prstima samo potpirivao Od jačine plamena, obasja prostoriju Prvi put nareh sta je sve vrijeme bilo oko mene I onda ugledah mn

STEPENICE KA NEBU

Kao polumaturant a i kasnije kao srednjoškolac, sam volio da dodjem kod svoje braće od stričeva Duška i Boža da slušamo muziku. Slušali smo heavy metal, na nekom kasetofonu koji su oni imali. Tih godina je heavy metal dosegao vrhunac. Bili su svjetski popularani a danas legendarni sastavi: AC/DC, Iron Maiden, Led Zeppelin, Deep Purple itd. Kad bi ostali sami u stanu, odvrnuli bi muziku do daske, vrištali, skakali, tresli glavom i pjevali. Oni su bili stariji 4-5 godina od mene, mozda su i razumjeli pjesma ali ja kao osnovac još svakako nisam, ali mi se ipak svidjala ta muzika. Bila je moćna. Uz tu muziku sam se i prvi put napio u životu, od nekog likera od mente koji je negdje obezbijedio moj stariji brat od strica. Jedna od mojih omiljenih pjesama je bila pjesma od Led Zeppelina "Stairway to Heaven". Zato kad sam počeo da pišem ovu priču nisam mogao a da to ne povežem sa ovom pjesmom, iako daleko od toga da riječi ove pjesme, koju nisam ni razumio, a što sad kapiram, govo

VLASNIK ILI UPRAVITELJ

Nekoliko puta sam bio u ulozi izvršnog direktora ili medadžera kako sad vole da kažu. A menadžer nije ništa drugo do engleski izraz za upravnika ili upravitelja kako mi kažemo. Od toga sam 3 godine skoro bio upravitelj privatne imovine, i tu naučio razliku izmedju vlasnika i upravitelja. Djeluje da je isto, ali nije.Tu razliku ću najslikovitije to objasniti kroz primjer aviona. Avioni mogu biti u privatnom vlasništvu, ali pilot je onaj koji upravlja avionom. I kad vozi vlasnika aviona, jedan sjedi u avionu a drugi pilotira. Problem nastaje, kada bi ustao vlasnik, i stao nad glavom pilota i počeo da mu komanduje: "ajde sad malo lijevo, pa sad idi gore, pa malo desno...". I sve do jedne granice to je u redu, dok postoji mogucnost da se avion održi stabilno u letu, to je OK. Ali ako bi vlasnik počeo da daje neke sulude komande, šta preostaje pilotu nago da spusti avion na prvu livadu, da ustane i fino da kormilo vlasniku pa neka on vozi avion. Vlasnik može da zapali avion, može

ŠUT I ROGATI

Juče mi je jedan poslovni prijatelj, na komentare o nepravdi koju trpimo, rekao staru izreku: "Ne može šut sa rogatim!". Oćutao sam, jer me je iznenadila. To je stara narodna izreka, koja djeluje kao mudra, a da li je? Razmišljao sam juče i danas o toj izreci i borio se sa ovom "narodnom umotvorinom". I mogu reći da mi se vrlo ne svidja. Suviše je defetistička, kao da obara duh i čini da se mi slabi i "nenaoružani" povlačimo pred naoružanim silnicima. Posebno me "žulja" izreka, kad imam u vidu, da je jedan od simbola zla - rogati djavo. A pravednik bi valjda trebalo da je onaj "šuti" koji ne čini nikom zla i nikom ne nanosi povrede i bol. Kao ona šutava ovca, nemoćna da napadne ali i da se odbrani. Ali postoje druge izreke koje mi mnogo više znače od ove "Ne može šut protiv rogatoga!". Isus je na nekoliko mjesta svojim učenicima govorio da ih šalje kao ovce medju vukove. Upozoravao ih je da će doći zla vremena kada će se po

BUDI TI BOLJI

Evo vec imam skoro 16 godina radnog iskustva u drzavnim organima, turizmu a sad u medijima, ali nekoliko stvari sam naučio kad je u pitanju javni govor. To su neki principi koji se ne odnose samo na politiku, marketing i javno mnijene već se tiču uopšte uticaja na ljude i kako oni doživljavaju ono što se govori. Jedan mudri političar sa višedecenijskim iskustvom mi je rekao: "Lave, zapamtite, u politici nije važno šta govorite, već protiv koga govorite!". U trenutku to nisam razumio, ali sad razumijem vise nego ikad. Nažalost mi u Crnoj Gori, živimo u još u pretpolitičkom društvu u kome se ne polemiše o idejama i političkim programima, već se sve svodi, jeste li za nekog ili ste protiv tog nekog. Ma šta to značilo. Drugim rijačima, ne razmišljaju o sadržaju vašeg govora, već vas etiketiraju da li ste uz nekog, odnosno protiv nekog. Sa druge strane, od jednog poznatog medijskog poslenika sam čuo jednu drugu sličnu izjavu: "Kod nas, nažalost, niko ne slušta šta neko g

SPIRALA

Da li ti zvuče poznato riječi: "O zar opet!?", "Moram li sve ispočetka?", "Dokle ću da imam posla sa vama? Stalno li vas moram nadgledati i misliti za vas!", "Već vidjeno! Ista meta isto ostojanje!", "Sve se vrti u krug!" itd... Najgore nešto u životu, to su isti problemi koji se ponavljaju. Iste bolne situacije. Isti padovi. Kao da se sve vrti u krug. Ako šta donosi očaj u život, to je ovo ponavljanje stvari koje smo mislili da smo pobjedili i da smo prevazišli. Meni su se prošli mjesec ponovile stvari koje sam vjerovao da mi se nikad neće ponoviti. Kao u onim horor fimovima kada ustaje ona napast koju je glavni glumac ubio, pa okreće ledja i sjeda isrpljen da odahne, ali ne lezi vraže, napast opet ustaje i hoće da zamahne da zada novi podmukli udarac sa ledja. Potrebno je pronaći u sebi još one snage iz petnih žila da se ustane i iznova udje u borbu dok zaista ne satremo neprijatelja tj problem koji nas muči. Pročitah skoro onu

ZVIJEZDE PADALICE

Moram reći da me je veoma uzdrmala neprijatna vijest da je jedan moj prijatelj prevario zenu. Nije mozda u danasnje vrijeme to nista cudno, a ova vijest možda ni istinita, ali me je sve to ipak protreslo jer je on svešteno lice koji je za mene bio primjer i uzor u vjeri i kako treba da izgleda Božiji čovjek. Mislim "Ej čovječe, kada takvi veliki ljudi padaju i posrću, čemu ja da se nadam? Deluje deprimirajuće. Pa kažem: "Bože, može li se iko održati danas u ovome svijetu i ostati vjeran Tebi i onima koje voli! Ima li i jedan koji može da održi Tvoje zapovjesti i da ne zastrani. Kakva li je nada naša, ako i sluge tvoje sagrešuju na taj način? Ah, jesu li ovo ona zadnja vremena o kojima Si govorio. Vremena kada će nastupiti veliki otpad i kada će mnogo srca ohladnjeti i otići svojim putevima? " A Gospod ne odgovara. Ćuti. Izgleda kao da nema šta da kaže ili kao da je to nešto tako daleko od Njega i da nema veze sa Njim. Ali nije, prije će biti, kao da ga ništa ne iznenadj

EVNUSI

Kad sam službeno bio u Švedskoj, iskoristio sam priliku da posjetim jednog mog dobrog prijatelja, koji je pisac i misionar. Živi na nekih 30 tak kilometara od Štokholma, na jednom predivnom vještačkom jezeru. Tih dana je bila na izmaku jedna od najhladnijih zima u posljednjih 100 godina. Iako je bio mart, sve je i dalje bilo okovano ledom. Zabiljezen je bio rekord od 103 dana neprekidnog minusa. Sjećam se odlično tog utiska i pomisli kad sam ugledao tu hladnu i pustu zemlju, doletjevši iz suncem okupane Podgorice. A ona je u martu i aprilu najljepša. Pomislio sam: "Bože kako mi imamo lijepu i bogatu zemlju, a živimo u nemaštini. A ovi divni ljudi iz Švedske u ovom ledu i crnilu su stvorili jedno harmonično i prebogato društvo!". Više sam nego siguran da mi možemo postati bogati, ali vjerovatno moramo promjeniti neke stvari u našim glavama. I onda kad sam mu govorio o svim projektima i reformama koje sam vodio u to vrijeme u vladi, kao državni savjetnik, ispričao mi je priču