Пређи на главни садржај

Постови

Приказују се постови за децембар, 2011

ČOPOR

Danas kolima krenuh ka gradu vidjeh poveću grupu momaka, koja je hodala skoro kao neki formacijski vod, ide trotoarom puni nekog adrenalina na prstima gaze da skoro poskakuju. Vidi se da djeluju kao neka cjelina, sa nekim istim ciljem. Kao da su pjevali neku pjesmu. A nedaleko odatle još dvije grupe su se sjedinjavale. Pretpostavljam da su to neki navijači ili tako nešto, i da će svi zajednički nastaviti negdje dalje, kao čopor vukova. Definitivno ima to nešto u muškom rodu, posebno, da voli da je dio tako nekog čopora. Kao da se sve probudi u njima, hormoni počinju da rade, neobično su veseli i glasni. Primjećuje se neka bliskost, koja budi dobar osjećaj neke snage i sigurnosti. Kao da ih čujem "Mnogo smo jaki!" Ovakvih "Čopora" je sve više ne samo kod nas u Croj Gori, već čitav svijet vrvi, usljed krize, od velikog broja okupljanja, protesta, štrajkova, aktivista. Sa manje ili više artikulasnim ciljevima. I baš čitam nešto o čoporima, koji su karakteristični z

PRVINA

Kad bi pitali mog mladjeg brata koga su roditelji, posebno majka, više voljeli, on bi rekao da sam to bio ja. I to uopšte nije tačno, mislim da je majka mnogo više bila naklonjena prema njemu, npr sa njim je bila otvorenija, neposrednija, stalno su se nešto domundjavali, jer sa njom je dijelio sve svoje želje i planove. A to što je majka bila "bolećiva" prema meni, pa me nikad nije ni viknula, niti me izgrdila, mislim da je to što je pravila neku vrstu ravnoteže. Jer je moja baba favorizovala mladjeg brata, mene je stalno grdila, a sa Vukom bi spavala po podne na kauča, stalno bi bila na njegovj strani, pa je majka nekako uvjek htjela da izravnjava tudje nepravde i bila je na mojoj strani. A onda kad je baba umrla, onda me je otac nekoliko puta istukao samog, a do tada uvjek smo dobijali batine zajedno. Mada je to bilo rijetko, ali smo ih se sjećali vrlo dobro, držalo nas je godinu dana. Mada moram priznati da je biti prvjena teško i nosi neke odgovornosti više, koje te učin

RITUALI

Kad smo dobili bebu, čitali smo u nekim stručnim časopisima, a to se pokazalo i u praksi, da djeca vole rituale! To ih umiruje i daje im osjećaj sigurnosti. Djeci je važno da mogu predvidjeti šta će da se dešava, i to ih čini spokojnim. Zaista Emilija je bila školski primjer za to, inače je bila vrlo temperamentno djete, koje su jednoino ritauli smirivali. Znalo se tačno kada treba da jede, ne daj Bože da je Ceca poranila ili još gore zakasnila sa obrokom. Ili bi izmrljavila ako je rano, ili bi se bacala po kući od plača ako bi se zakasnilo i odbijala da jede. Dalje, moralo ju je izvesti u jutarnju šetnju u tačno 11h i popodne u 18h ili bi bio šou po kući od nervoze. Znalo bi se svako veče pred spavanje morao sam da je okupam u jednoj kadici i radio bi neke vježbice i masažu, e onda bi bila smirena i mogla da zaspe. Taj ritam dnevnih dogadjanja je činilo Emiliju sigurnom u svijetu koji je onim pametnim okicama upoznavala. Imala je pogled nevjerovatan, da dijete od 30 dana te posmatra

KAD MAGARAC PROGOVORI

Možda ova priča ne bude razumljiva onima koji ne razumiju ili nisu iskusili šta je pravi glas Božiji, proročki uvid i riječ i šta je vodjstvo od strane Svetoga Duha. Ali rizikovaću i prepričati priču o Valamu, kontroverznom, ili čak lažnom proroku, koji je da bi udovoljio svojemu caru, a neprijatelju božijeg naroda, za pare trebao da prokune Božiji narod. Ali ovo je i pričao o meni i svakom onom koji zaveden nekim svojim ličnim interesima upada u samoobmanu vjerujući da radi veoma važan posao, koji je dobar i po njega, i po cara i po boga, a zapravo vrši jednu prljavu rabotu uperenu protiv pravednog naroda. Koji upadaju sve dublje i dublje u laž, uvjereni da vrše Božiju volju, a zapravo vjeruju u nekim glasovima u sebi koji im se čine razumnim i dobrim, a vode ih u propast i nemaju veze ni sa Bogom ni sa pravdom. Poznata je ovo priča, i pamti se po tome što je neki magarac progovorio ne bi li sprečio proroka da izvrši ne milo djelo. Dugo nijesam razumio ovu kontradiktornu priču ali